Italiji prijeti plaćanje masne globe od 2,5 milijardi eura. Vatikan protestira, ali to neće odgoditi naplatu kazne tim više što je Crkva prema međunarodnim istraživanjima jedna od najmoćnijih brokera na svjetskom turističkom tržištu, jer upravlja s prometom od oko četrdeset milijuna turista
Talijanske prilike u vezi naplaćivanja poreza na nekretnine u vlasništvu Crkve, odnosno crkvenih institucija izuzetno su složene. Tijekom prosinca ove godine bit će definirane sve zakonske zavrzlame oko sistema naplaćivanja poreza Crkvi, koji Talijani nazivaju IMU, a suština problema ostaje ista: do koje granice seže »no-profit« priroda crkvenih institucija, odnosno kada neprofitabilna aktivnost postaje komercijalna?
Oštar prosvjed
Kada su škole u pitanju, nova pravila vlade Marija Montija korak su do radikalne promjene u sistemu, ali tek korak jer po nekima zakon koji će stupiti na snagu 8. prosinca ostavlja prostor za nove oblike popusta Crkvi.
U biti, odredba koja kaže da se školske ustanove oslobađaju plaćanja poreza ukoliko nude besplatne usluge ili pak uz cijenu usluge kojom će se pokriti tek djelić troškova i koja ne smije u svakom slučaju prelaziti granicu polovice vrijednosti prosječnih cijena na tržištu za mnoge predstavlja novi vid pomoći Crkvi.
S druge strane, Vatikan je oštro prosvjedovao protiv takvog zakona, vele crkveni čelnici da će novi porezni namet upropastiti školski i zdravstveni sustav pod okriljem Crkve; prijete otpuštanjem 200.000 djelatnika. Kažu u Vatikanu da nova pravila ugrožavaju, među ostalim, opstojnost predškolskog sustava koji opslužuje više od 600.000 djece predškolskog uzrasta.
Crkve prazne, hoteli puni
Europska komisija je jasna, za EU nema nijansi: između nekomercijalnih i komercijalnih aktivnosti nema prijelaznih oblika, čim se neka aktivnost pojavi na tržištu i postavlja se konkurentno prema drugim tržišnim akterima, prestaju svi uvjeti oslobađanja od poreza na nekretninu, bez obzira na visinu cijene usluga. Europska unija već godinama prati odnos talijanske države i crkvenih institucija.
Na osnovi podataka prikupljenih od 2006. do danas Europska komisija je pokrenula prekršajni postupak protiv Italije i ustanovila da sve porezne olakšice Crkvi, uključujući i neplaćanje poreza na nekretnine, proturječe 108. članku europskog traktata i predstavljaju prikriveni sistem državne pomoći, što je očito protivno pravilima zaštite slobodne konkurencije i slobodnog tržišta.
Prekršajni postupak nije šala: Italiji prijeti plaćanje masne globe od 2,5 milijardi eura, a u slučaju da se zakon ne uskladi s europskim zakonodavstvom do kraja godine, globa bi se mogla povećati za dodatnu milijardu eura.
Ogromno bogatstvo
Dvadeset posto nekretnina u Italiji pripada Crkvi, radi se o ogromnom bogatstvu. Zanimljivo, u Rimu svake godine oko deset tisuća oporuka piše se u korist crkvenih institucija. Crkva je prema međunarodnim istraživanjima jedna od najmoćnijih brokera na svjetskom turističkom tržištu, upravlja s prometom od oko četrdeset milijuna turista koji koriste crkvene smještajne usluge.
Skrb i komercijala
Ako prelistate web stranice www.istitutireligiosi.org naći ćete popis s oko tisuću katoličkih kuća-hotela diljem Italije, vjerskih i komercijalnih ustanova – granica je labava i po dosadašnjem zakonu sve su te ustanove izbjegavale plaćanje poreza na nekretnine.
Zamah turističke djelatnosti u okviru crkvenih institucija zabilježen je u godinama koje su prethodile jubileju 2000. godine. Talijanska država je za potrebe jubileja izdvojila tadašnjih 3.500 milijardi lira, ogromna sredstva kojima je izvršena prenamjena samostana, uređeni su hosteli i odmarališta za hodočasnike, stvoreni moderni hotelski lanci.
U Cagliariju djeluje studentski dom za djevojke Casa della studentessa delle figlie di san Giuseppe sa 130 soba u kojima se ugošćuju kćerke najbogatijih sardinijskih obitelji, ljeti se dom koristi u turističke svrhe.
Svakako milosrdna i socijalna aktivnost Crkve važan je segment u talijanskom društvu: često crkvene škole, centri za zbrinjavanje siročadi, blagovaonice koje dnevno služe tople obroke siromašnima, bolničke ustanove pokrivaju prostor koji država ne uspijeva zahvatiti socijalnom politikom i strukturom koja je sve tanja. No, najčešće ta se aktivnost isprepliće s komercijalnom, granice su varljive, u istoj zgradi vrši se jedno i drugo. Valja sad sačekati početak primjene novog zakona i vidjeti kako će na to reagirati Europska komisija.