Sirince u Turskoj, Rtanj u Srbiji, ili francuski Bugarach. Bunker Staljinov u centru Moskve dubok 65 metara, ili luksuzno sklonište sagrađeno u dvorištu Amerikanca Rona Hubbarda. 

Možda pri konačnoj odluci presudna bude puka geografija, činjenica da nam je srbijanska planina bliža od turskog gradića, a možda presudna bude cijena i činjenica da se bunker iznajmljuje za 16.000 dolara, dok Amer prodaje nastambe otporne na napad nuklearnog i kemijskog oružja za 46.000 dolara pri čemu u cijenu ulaze krevet, kuhinja, zahod i, atmosfere radi, mali kamin. Dileme su mnoge za one koje i dalje ne sumnjaju da nam je smak svijeta suđen. Pa, ako nije došao ovog petka, doći će nekog drugog taman da se oni koji vjeruju – njih desetak posto na svijetu – pripreme. Zato se i zovu doomsday preppers. 

Što će vam tvrđave

Najčešća pogreška je, kažu licencirani stručnjaci za sigurnost, uložiti previše novca i truda u izgradnju neprobojne tvrđave. Jer, što će vam sklonište ako nakon njegove izgradnje više nemate novca za kupnju odgovarajućih zaliha hrane i druge potrepštine. Stručnjaci za sigurnost upozoravaju kako debeli zidovi i čvrsta vrata ne mogu biti dostatnom zaštitom od prirodnih nepogoda ili nuklearnih napada. Pametnije je, vele, dizajnirati sklonište tako da opasnost do vrata ne može ni doći. S druge pak strane, valja misliti i na to kako će se u skloništu, bude li sve po planu, živjeti dugo, a to hoće reći da se mora razmišljati o tome kako ćeš ga zagrijati, kako ćeš kuhati, kako ćeš proizvoditi električnu energije, prikupljati vodu. Sklonište mora biti održivo. Na koncu, više od sama materijala vrijedi pametan izbor lokacije skloništa, pri čemu stručnjaci za ovu problematiku savjetuju mjesto u dolini, u blizini izvora vode i šume, blizu obradivih površina na kojima bi dan poslije možda i kakva hrana mogla uspjevati. Ako je u blizini još i kakav izvor energije, to je to! 

  Još ponešto vrijedi znati, recimo da je metalni krov dobra investicija poradi kvalitete tako prikupljene vode, da je drvo najbolji obnovljivi resurs za grijanje a drvena peć ultimativan »gadžet«, te da će svaki pravi poklonik teorije o smaku svijeta osigurati i rezervni položaj, zlu ne trebalo. Na koncu, odluka o pravilnom odabiru vrste skloništa svodi se na isto čim se čeljad vodi kada kupuje krov nad glavom ili vikendicu, ovisi o procjeni terena, klime, godišnjeg doba i dostupnih sredstava. 

Amerika opet kaska

Pravi vjernik u sudnji dan morao bi, kažu, pohraniti zalihu hrane za najmanje godinu dana i to na nekom mjestu gdje će biti sigurna od krađe, i ostati upotrebljivi što je dulje moguće. Dakako, time je riješen tek dio problema. Valjat će se primjerice i braniti od onih koji će poželjeti ukrasti vaše zalihe, valjat će biti izdržljiv, valja imati kacige i prsluke, instalirati dobar nadzor i kvalitetnu radio vezu među svojim ljudstvom…  

  Što to konkretno znači možda kazuje priča što ju je donio portal CBN Newsa. Uvjereni kako je krah ovoga svijeta neizbježan Braxton Southwick, supruga mu Kara i njihovo šestoro djece u dobi od 13 do 21 godine pohranili su 700 kilograma brašna, 600 kilograma šećera, 800 kilograma pšenice, vode, plina, dizelskog goriva, kemijskih odijela, ugljena, 14 pušaka i osam kokoši. Spremni su spomenuto i prevesti na sigurno kada dođe čas. Oni su jednostavno dio pokreta koji uredno raste dok se priprema za kraj civilizacije. Koliko doduše u SAD-u »preppersa« ima nepoznato je, no anketa iz rujna National Geographic Channela pokazala je da 28 posto Amerikanaca zna jednog. Navodno devet od deset Amerikanaca očekuje da će se katastrofa dogoditi u narednih četvrt stoljeća. Pri tom najviše tipuju na uragan koji će nas uništiti, zatim potres, teroristički napad i financijski kolaps. 

  Samo, ipak je to samo Amerika, zemlja koja kaska za ovom našom regijom i kad se čini da su korak ispred. Zaboravlja se primjerice, kako su se u nas priprema za »kraj svijeta« održavale svako malo samo što se to onda zvalo NNNI – Ništa nas ne smije iznenaditi. S jedne strane vježbe s gas maskama na glavi, a druge škrinje pune sindikalnih svinjskih polovica. Činilo se tako normalno biti stručnjak za ONO i DSZ. Danas se to, eto, zove kvalitetna priprema za sudnji dan i stručnjak za izvanredna stanja.