Gospodarsko središte svijeta

Dok Zapad stagnira: Kina – noćna mora SAD-a

Igor Duvnjak

Amerikancima je trenutno najvažnije što se zbiva u Pekingu, a ne u Bruxellesu, Berlinu ili Moskvi, jer kako je rekao Barack Obama: Kina će neizbježno imati ključnu ulogu u budućnosti Azijsko-pacifičke regije, a pitanje je koju će vrstu uloge igrati

Amerikance je desetljećima najviše zanimalo ono što se događa u Europi, Rusiji ili na Bliskom istoku. Sada su im ta područja svijeta došla u sjenu. Središte svojih interesa i aktivnosti definitivno su s Atlantika premjestili na Tihi ocean, u istočnu Aziju. SAD se okreće Kini koja bi već u idućem desetljeću mogla postati najveća gospodarska sila u svijetu.    Ne treba smetnuti s uma da je od 2008., kad je na Zapadu izbila kriza, kinesko gospodarstvo ojačalo za 43 posto. Američka ekonomija istodobno je porasla za samo 0,6 posto, a Europska unija je gospodarski nazadovala za 0,7 posto, prema analitičarima Russia Today. Kina je u tom razdoblju udvostručila i vojne izdatke. Dramatično je povećala ulaganja u istraživanja i razvoj, po čemu je već prestigla EU, a ako nastavi tim tempom, za pet godina pretrčat će SAD, tvrde zapadni analitičari.

   Taj američki strateški zaokret prema Aziji i Kini pokazao se i sredinom studenoga, kad je američki predsjednik Barack Obama prilikom posjeta Pekingu dogovorio s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom »novi tip« odnosa između dviju država. Agencije su javile da su dvije države sklopile sporazume o trgovini, klimi i pojednostavljenju viznog režima. Postigle su i vojni sporazum te mehanizam međusobnog izvješćivanja kojim žele spriječiti da se incidenti između njihovih vojnih aviona i brodova pretvore u sukob država.


  


Prisila i zastrašivanje


Naime, odnosi dviju država bili su posljednjih godina sve napetiji, s brojnim špijunskim, diplomatskim i drugim izgredima. Primjerice, u kolovozu je kineski lovački avion kod njihova otoka Hainana presreo američku letjelicu, približivši joj se na samo devet metara. Pritom je napravio vojni manevar koji je Washington ocijenio kao provokaciju. Kinezi često optužuju Amerikance da ih njihove letjelice špijuniraju.    Zašto je SAD tako zaineteresiran za Kinu, Obama je nedavno objasnio studentima na sveučilištu u Brisbaneu, u Australiji. Sigurnosni sustav u Aziji, rekao je, ne smije se temeljiti na »prisili i zastrašivanju«, na tome da »veliki narodi kinje male«, nego na »savezima za uzajamnu sigurnost«.

   – Kina će neizbježno imati ključnu ulogu u budućnosti ove regije (Azijsko-pacifičke, op. a.), a pitanje je koju će vrstu uloge igrati, upozorio je Obama. Prema njegovim riječima, Washington želi miroljubivu, stabilnu, prosperitetnu Kinu koja se mora dokazati »kao odgovorni akter« i prihvatiti »ista pravila kao i ostali narodi, bilo u trgovini ili na moru«. Mnogi zapadni promatrači, posebice The Wall Street Journal, smatraju da Kina postaje sve agresivnija prema susjedima.





Da bi potaknuo rast američke ekonomije i pojačao svoj utjecaj, Washington već godinama radi na stvaranju Transpacifičkog partnerstva (TPP). To je zona slobodne trgovine koja bi trebala okupiti 12 azijsko-pacifičkih država, bez Kine i Rusije. S druge strane, Kina ima protuprijedlog – stvaranje slobodne trgovinske zone (FTAAP) među 21 članicom Azijsko-pacifičke ekonomske suradnje (APEC), koja bi obuhvatila Kinu, Rusiju, SAD, Kanadu, Japan, Australiju, Južnu Koreju, Meksiko i sve ostale pacifičke države. Amerikancima stvari zasad ne polaze za rukom jer je njihova inicijativa (TPP) ove jeseni doživjela zastoj. S druge strane, sredinom studenoga, kad je u Pekingu održan sastanak 22 članice Azijsko-pacifičke ekonomske suradnje, na kojem je bio i Obama, članice APEC-a podržale su kinesku inicijativu i odobrile korake za njezino ostvarenje. Time je Peking došao u prednost, iako tvrdi da njegova inicijativa nije u sukobu s američkom, već da se njome nastoji prevladati sadašnja »fragmentiranost« trgovinskih sporazuma u jugoistočnoj Aziji. Drugim riječima, kineska incijativa mogla bi »usisati« američku.



   Obama je Pekingu dao do znanja kako Amerika poštuje i uvažava rastuću moć Kine, te potvrdio da ne podržava nezavisnost Tajvana i Tibeta. No, obećao je i nastavak suradnje sa svojim tradicionalnim i novim »saveznicima«, kao što su Japan ili Vijetnam, koji danas s Kinom vode žustre teritorijalne sporove na moru. Prema ocjeni Reutersa, SAD želi na Tihom oceanu biti protuteža rastućoj snazi i utjecaju Kine. S druge strane, Kina ne gleda uvijek pozitivno na sve jači angažman SAD-a.   

Ocean je prostran


– Svijet pažljivo promatra hoće li dvije države naći rješenje za stabilizaciju svojih odnosa i za držanje pod kontrolom međusobnih razlika, jer bi njihovo odmjeravanje snaga moglo prouzročiti kolateralne štete, ocijenila je kineska agencija Xinhua u povodu dolaska Obame u Peking. Kina tvrdi da ne želi sukobe, nego suradnju na korist obiju država. »Golemi Tihi ocean dovoljno je prostran za prilagodbu interesima Sjedinjenih Država, Kine i ostalih ekonomija. Dobrohotna suradnja u regiji donijet će više koristi od nevolja« napisala je Xinhua, tvrdeći da politika SAD-a treba ići u tom smjeru. Iako Washingon kaže da svojim akcijama ne želi ograničiti ili izolirati Kinu, Peking odvraća da američki potezi govore drukčije.


   Suradnja između SAD-a i Kine, kao i njihovo suparništvo, nisu nelogični. Na obalama Tihog oceana živi glavnina svjetskog stanovništva i djeluje više od polovice svjetskoga gospodarstva. Tu se odvija i najveći dio svjetske trgovine. Kako Kina i Azija rastu, tako se i gospodarsko težište SAD-a premješta prema pacifičkoj obali, posebice u Kaliforniju. Američki srednji zapad stagnira ili propada, a nekoć bogati gradovi poput Detroita i Chicaga klize u bankrot.


  


Uplela se i Rusija


SAD nije uspio potpuno prevladati Veliku recesiju iz 2007. te se vratiti postojanom gospodarskom rastu kakav je imao prije krize. Ako SAD želi ubrzati rast oslananjući se na druge zemlje, Europa ne može Americi puno pomoći jer je EU u još težoj situaciji. Očito je da američka poduzeća mogu dugoročno imati koristi ponajprije od jugoistočne Azije. Uostalom, Rusija se također – djelomice pod utjecajem zapadnih sankcija – sve više okreće Kini. Moskva i Peking sklopili su brojne strateške dogovore o suradnji, a proljetos su im dodali i dugoročni sporazum o opskrbi Kine sibirskim plinom, vrijedan oko 400 milijardi dolara, čime Rusija želi potaknuti svoj razvoj, a Kina osigurati čišću energiju za svoju gladnu gospodarsku lokomotivu i za kućanstva.


   Washington je s razlogom zadovoljan što je uspio nagovoriti Peking na smanjivanje ispuštanja ugljikova dioksida u atmosferu, nakon 2030. godine. Kina dosad nije za to pokazivala volju, a najveći je onečišćivač zraka na planetu. Upozoravala je da spada u zemlje u razvoju. SAD se istodobno obvezao na smanjenje emisije ugljikova dioksida za 26 do 28 posto do 2025. godine. Promatrači vjeruju da će Obama uz pomoć sporazuma s Pekingom smanjiti otpor republikanske oporbe u SAD-u, koja se protivi prijedlozima da Amerikanci jačaju brigu za okoliš u situaciji kad Kinezi o tome ne vode računa. Republikanci tvrde da će veća briga za okoliš povećati troškove američkoga gospodarstva. Pobornici zaštite atmosfere zasigurno neće biti oduševljeni tim sporazumom i tako dalekim ciljevima, budući da klimatske promjene u svijetu traže jaču akciju. Međutim, analitičari Deutsche Bank, koji sebe smatraju realistima, ocjenjuju da je taj sporazum ipak napredak. »To je vrabac u ruci, što je bolje nego golub na grani«, kažu.