Loše navike

DOK MI BACAMO HRANU.. Danska je najbolja u Europi, tamo su i jela iz restorana na sniženju

Bojana Mrvoš Pavić

Platforma Too Good To Go (»predobro da bi se bacilo«) koja broji na desetke tisuća korisnika osviještene Dance povezuje s kafićima, pekarama, slastičarnicama i nizom drugih radnji koje ih općenito obavještavaju što se sve može kupiti po sniženim, ponekad čak i bagatelnim cijenama

Zateknete li se u Kopenhagenu, Aarhusu ili nekom drugom danskom gradu, u kasnovečernjoj šetnji mogle bi vas iznenaditi gužve pred restoranima koji se – zatvaraju. Grupe ljudi, uglavnom mladih u 20-tima i 30-tima, svake večeri, kad restorani zatvore svoje kuhinje i isprate goste, naime, dolaze po svježu hranu ili pripremljene obroke koje restorani nisu prodali, i kupuju ih po značajno sniženim cijenama. Dio je to velikog danskog projekta sprečavanja nastanka otpada od hrane, zahvaljujući kojem ta država već sad baca i do 30 posto manje hrane nego prije pet godina.U tome su europska perjanica, jer su platformom Too Good To Go (»predobro da bi se bacilo«, op.a.) potrošače povezali s restoranima – pa kupci unaprijed mogu vidjeti što ih navečer kod njih čeka za male novce. Također su ih povezali i s više od 400 trgovina u kojima kupovati mogu i proizvode pred istekom roka trajanja, ili one kojima je rok istekao, ali su i dalje zdravstveno ispravni i ukusni.

Vuk sit, a ovce…




Cijene tih proizvoda su i do 50 posto niže nego u redovnoj prodaji, i uljuđeni ih Danci bolje platežne moći prepuštaju studentima, općenito mladima koji se često na taj način jeftino prehranjuju. Platforma koja broji na desetke tisuća korisnika osviještene Dance povezuje i s kafićima i pekarama, slastičarnicama, radnjama koje ih općenito obavještavaju što se po sniženim, ponekad bagatelnim cijenama može kupiti. Vuk sit, a ovce na broju, odnosno svi sretni i zadovoljni, a šteta od bacanja hrane spriječena.



Europarlamentarka Biljana Borzan će i u idućem sazivu Parlamenta nastaviti raditi na, najavljuje, sprečavanju stvaranja otpada od hrane. Kako ističe, do sada je u Bruxellesu izrađen vodič za sve zemlje članice kako nacionalnim propisima spriječiti da se odmah po isteku roka »najbolje upotrijebiti do« hrana ne baca, a upućuje i na primjere dobre europske prakse, kao u Danskoj. – U čitavoj je EU praksa vrlo raznolika, i dok su neke zemlje napravile čuda, neke još uvijek nisu napravile ništa. Komisija je odredila smjernice, jednake za sve, po kojima će se računati količine otpada od hrane, pa nakon što budu poznati točni podaci tko koliko hrane baca, moći će se raditi i na daljnjim koracima, najavljuje Borzan.





Svake godine EU građani u prosjeku bace 88 milijuna tona hrane, a mi u Hrvatskoj, kažu istraživanja, nešto malo manje od 400 tisuća tona, nesumnjivo bi i više da smo bogatiji. Svatko od nas, u prosjeku, godišnje u smeće baci 75 kilograma hrane – rezultat je istraživanja koje je za potrebe svog doktorata provela dr. sc. Branka Ilakovac, predsjednica Centra za prevenciju otpada od hrane. Najviše bacamo voća i povrća, ali i mlijeka i mliječnih proizvoda, kaže njezino istraživanje. Koliko hrane, međutim, još bacaju i trgovački lanci, pa i zbog najmanjih greškica u pakiranju, izgledu hrane ili slično, prosječnom je potrošaču teško i zamisliti. Na tone hrane vraćaju se proizvođačima, ili odvoze na otpad, primjerice samo zato što je pokoja rajčica u isporuci nagnječena, ili što je svaki deseti mango premekan te slično – u takvim slučajevima cijela pošiljka postaje kolateralna žrtva i biva bačena. Riječ je o tonama hrane koje su ispravne za jelo.


Foto V. Karuza


Foto V. Karuza



Deset posto hrane u Europi na otpadu završava zbog isteka roka »najbolje upotrijebiti do«, što znači da potrošači još uvijek nisu dovoljno osviješteni što to zapravo znači. I u Hrvatskoj dvije trećine građana, pokazale su ankete, odgovara kako im je jasno da postoje dva roka upotrebe – »upotrijebiti do« i »najbolje upotrijebiti do«, no polovica njih ipak ne zna objasniti u čemu je razlika.


Ekološke posljedice


»Najbolje upotrijebiti do« (engl. best before) daje preporučeni rok upotrebe, rok do kojeg hrana u potpunosti zadovoljava svojom kvalitetom, no ako pakiranje nije oštećeno, nema nekih sumnjivih znakova kvarenja, odnosno ako je pravilno bila pohranjena, može trajati i dalje, zdravstveno je ispravna. Takvu oznaku nose, primjerice, brašno i šećer, kava, čajevi, riža i tjestenina te slični proizvodi, za razliku od lakokvarljivih namirnica poput jaja i jogurta, mlijeka, ribe ili mesa, koje moraju biti konzumirane do roka »upotrijebiti do« (engl. use before).


Riječ je, dakle, o dva vrlo različita roka, i potrošači često ne razumiju da je velika šteta, kako financijska tako i ekološka, baciti »best before« proizvod odmah po isteku navedenog roka. Kad su ekološke posljedice u pitanju, računica kaže da sto milijuna tona bačene hrane znači i 230 tona CO2 ispuštenog u okoliš u proizvodnji te hrane. Otprilike, EU godišnje bacanjem hrane u okoliš baci i CO2 onoliko koliko ga proizvede cijela jedna Španjolska. Pametni Danci razvijaju zato još jednu ideju – da pored postojeće dvije oznake roka, uvedu i treću, »ofte god efter«, što bi se moglo prevesti kao »često dobro i nakon«, za proizvode poput mlijeka, koje i nakon isteka roka može potrajati još dan ili dva, piva ili, primjerice, čokolade.


Preskakanje trgovina


Hrvatska, kao i ostale članice EU-a, ima obavezu u narednih deset godina prepoloviti količine bačene hrane, zbog čega je donesen Plan sprečavanja nastanka otpada od hrane za razdoblje do 2022. godine, a izmijenjen je i pravilnik koji regulira doniranje hrane. Zahvaljujući izmjenama, ubuduće će donirana moći biti i hrana kojoj je prošao »najbolje upotrijebiti do« rok trajanja, pod uvjetom da je zdravstveno ispravna, i da krajnji korisnik pristaje uzeti je. Time bi značajno trebale biti povećane količine donirane hrane, jer prema postojećem pravilniku donatori hranu s rokom »najbolje upotrijebiti do« donirati mogu najkasnije osam dana prije isteka navedenog roka. Plan sprječavanja nastajanja otpada od hrane MInistarstva poljoprivrede bi se na prihvaćanju u saborskim klupama trebao naći vrlo skoro.Između ostalog, predviđa administrativno rasterećenje u lancu donatora i posrednika, bolju edukaciju potrošača o rokovima upotrebe, ali i veći poticaj izravnoj kupovini hrane od proizvođača. »Preskakanje« trgovina bi skratilo vrijeme potrebno da hrana od proizvođača stigne do potrošača, i smanjilo mogućnost oštećenja ambalaže koja može dovesti do kvarenja hrane. Do iduće godine trebala bi pokrenuta biti i platforma na kojoj će svi oni koji sprečavaju stvaranje otpada od hrane dijeliti svoja iskustva i informacije, recepte za korištenje ostataka hrane, savjete oko pohrane i skladištenja hrane u kućanstvu te slično. Na platformi bi trebao postojati i forum na kojem će prijavljeni korisnici ostavljati informacije o višku hrane koju imaju u kućanstvu, i koju žele podijeliti potrebitima, odnosno direktno se s njima povezivati.