Baltimore: Nekad prosperitetan lučki grad postao je socijalna i rasna mina

Rasna segregacija u SAD-u samo je još jedan način ispoljavanja sve veće ekonomske nejednakosti / Reuters

David Simon, bivši novinar baltimorske crne kronike osmislio je radnju TV-serije The Wire (Žica), a ono što je ovih dana eksplodiralo na ulicama potvrdilo je ideju serije – Upravo taj grad, naime, predstavlja paradigmatski rezultat funkcioniranja neoliberalnog, predatorskog kapitalizma

Radnja američke televizijske serije »Žica« (The Wire), po mišljenju mnogih, pa i potpisnika ovih redaka, najboljeg i najrealističnijeg serijala u povijesti televizije, smještena je, nimalo slučajno, upravo u Baltimore, nekoć važno industrijsko središte i luku na sjeveroistoku SAD-a, a danas grad s jednom od najvećih stopa kriminala u SAD-u i jedno od najdisfunkcionalnijih i najopustošenijih urbanih središta u toj bogatoj i razvijenoj zemlji.

David Simon, kreator »Žice« i bivši novinar, koji je za jedan baltimorski list deset godina pratio crnu kroniku, osmislio je pet sezona serije, od kojih se svaka bavi različitom temom – svijetom droge, lukom, gradskom upravom, školstvom i medijima – no svaka je snažno ukotvljena u Baltimore, koji su neki kritičari nazvali jedinim istinskim glavnim likom ove nevjerojatne serije. 

  »Žica« je, zapravo, toliko uvjerljiva i brutalno realistična u prikazu američkog urbanog života, osobito u siromašnim crnačkim zajednicama, da je pravo čudo što je serija doživjela toliki televizijski uspjeh, iako serija nikad nije osvojila nijednu važniju televizijsku nagradu. To bi ipak bilo previše.    

Procvat i pad

Zato je, dakle, za »Žicu« odabran upravo Baltimore. Realizam »Žice« zapravo predstavlja realizam Baltimorea. Upravo taj grad, naime, predstavlja paradigmatski rezultat funkcioniranja neoliberalnog, predatorskog kapitalizma posljednjih nekoliko desetljeća.

Baltimore je procvao u vrijeme velikog razvoja industrije u prošlom stoljeću, kada se broj njegovih stanovnika popeo na milijun. No Baltimore je bio i poprište svojevrsnog društvenog eksperimenta, jer je riječ o prvom gradu na sjeveru u kojem je planski naseljavano crnačko stanovništvo s američkog juga, no doskora je sa zatonom industrije i seljenjem radnih mjesta u Aziju – dakle kao izravnim rezultatom funkcioniranja »nevidljive ruke« slobodnog tržišta i globalizacije – uslijedio polagani, ali neumitni pad. Grad je ubrzo počeo gubiti stanovnike, a od nekadašnjih milijun danas ih je u gradu ostalo oko 600 tisuća.

Dakle, Baltimore je ostao bez više od trećine svojih žitelja. Najprije su počeli odlaziti bijelci, kojih je u Baltimoreu nekoć bilo 80 posto, no njihov broj stalno se smanjivao u korist afroameričkog stanovništva, tako da danas Afroamerikanaca ima 63 posto.

  Odlaskom gradskog stanovnika povećavao se broj napuštenih kuća, kojih je preko 16 tisuća. Napušteni su cijeli kvartovi, koji danas izgledaju poput gradova trećeg svijeta u ratnim zonama. Izvještavajući o žestokim uličnim neredima u Baltimoreu mediji su javljali o zapaljenim zgradama i uništenim poslovnim prostorima, no tih 15-tak zapaljenih zgrada i nešto veći broj uništenih izloga ne može se usporediti s pustoši koju je za sobom ostavio kapital, koji je u bjesomučnoj utrci za maksimiziranjem profita i »konkurentnijim poslovnim okružjem« potpuno uništio nekoć prosperitetni industrijski grad, bacivši njegove stanovnike u bijedu i neimaštinu.    

Bez škola i obrazovanja

Ostavši bez stanovnika, naime, Baltimore je ostao i bez prihoda. Sa sve manje poreznih obveznika i porezna blagajna bila je sve praznija. Odlaskom bjelačke više i srednje klase grad je ostajao bez najboljih studenata i najboljih škola.

A bez dobrih škola, bez obrazovanja, grad je izgubio perspektivu. Za bijelcima ubrzo su i Afroamerikanci počeli napuštati Baltimore, pogotovo oni obrazovaniji i imućniji. U gradu su ostajali samo njegovi najsiromašniji stanovnici, koji nisu imali gdje otići.

  To je ujedno i kontekst u kojem su se u tom opustošenom gradu dogodili posljednji veliki ulični nemiri. Riječ je o najvećim prosvjedima u Baltimoreu još od velike pobune crnačkog stanovništva 1968., nakon atentata na Martina Luthera Kinga, u kojima je poginulo šest, a ozlijeđeno 700 ljudi.

Posljednji nemiri u Baltimoreu bili su ujedno i najžešći u seriji rasnih nemira koji su posljednjih nekoliko mjeseci zahvatili američke gradove zbog brutalnosti američke policije nad crnačkom populacijom.

I baltimorske prosvjede, kao i ranije prosvjede u Fergusonu, na Floridi i u drugim američkim gradovima, izazvala je smrt crnog mladića u rukama policije. Kada je 25-godišnji Freddie Gray uhićen zbog posjedovanja džepnog noža bio je potpuno zdrav, no na policijsku postaju doveden je s teškom ozljedom kralježnice i nakon tjedan dana je umro.

Njegov slučaj, zapravo, nije iznimka nego pravilo u postupanju većinski bjelačke policije prema crnačkom stanovništvu i dubokom međurasnom jazu koji u mandatu prvog Afroamerikanca u Bijeloj kući u povijesti Amerike ne samo da nije prevladan, nego je produbljen.    

Dramatične brojke

SAD je, naime, država sa iznimno strogim pravosudnim sustavom, koji kriminalizira iznimno velik dio populacije, pogotovo crnačke. U SAD-u je i zbog nenasilnih kaznenih djela moguće dobiti dugogodišnju zatvorsku kaznu, što, dakako, ima dramatične posljedice pogotovo na afroameričke obitelji.

SAD je zato država s vrlo velikim brojem zatvorenika u odnosu na broj stanovnika: s pet posto svjetskog stanovništva SAD ima čak četvrtinu ukupnog broja zatvorenika na svijetu. Trenutačno je iza rešetaka oko 2,5 milijuna Amerikanaca, a čak njih 65 milijuna ima dosje u policiji, što znači da svaki peti Amerikanac ima problema sa zakonom.

  I onda dolazimo do ključnog problema: iako Afroamerikanci predstavljaju samo 13 posto stanovništva u SAD-u, u zatvorskoj populaciji ima ih čak 40 posto!

U američkom Fergusonu, gdje je bijeli policajac usred dana ustrijelio crnog mladića Michaela Browna, crnci imaju deseterostruko veće šanse da nad njima bude izvršena racija ili da njihov automobil bude zaustavljen od strane policije nego njihovi bijeli vršnjaci, iako toliki broj racija i provjera nad crncima nema opravdanja u policijskim otkrićima.

Za crnce se jednostavno pretpostavlja da su krivi. Iako je utvrđeno da marihuanu skoro podjednako uživaju i bijelci i crnci, potonji imaju četiri puta veće šanse da zbog toga završe u zatvoru. Tamnoputi Amerikanci između 19. i 29. godine, o čemu svjedoče vjerodostojna istraživanja, imaju 15 puta veće šanse da skončaju u zatvoru od bijelih mladića.    

Zanimljive podatke objavio je nedavno New York Times, otkrivši da je među Afroamerikancima svaki šesti između 25. i 54 godine »nestao« iz svakodnevnog života: bilo zbog prerane smrti ili zbog zatvora. Ugledni list tako je izračunao da u toj dobnoj skupini na 100 žena dolazi samo 83 muškarca, a u nekim gradovima manjak muškaraca još je i veći. Recimo u Fergusonu na 100 crnih žena živi samo 60 crnih muškaraca.

Ništa od Obaminog obećanja

Uzroke ovakvog stanja, naravno, valja potražiti u ekonomiji. Gospodarska kriza pogodila je bijelce, no crnce je pogodila znatno više, jer ne smijemo zaboraviti da je crnačka populacija u puno težem materijalnom položaju od bijelaca. Bijela obitelj u SAD-u ima u prosjeku 13 puta veće godišnje prihode od crne obitelji.

Iako je Barack Obama nakon povijesne izborne pobjede 2008. obećao da Amerika nije »ni crvena ni plava, ni crna ili bijela«, nego je riječ o »Sjedinjenim Američkim Državama«, crno stanovništvo u njegovom je mandatu postalo ekonomski najugroženija i najisključenija etnička skupina u SAD-u.

Bijelci imaju i više imovine od crnaca, a crnci su zbog nemogućnosti plaćanja kredita češće ostajali bez svojih domova od bijelaca. Nevidljiva ruka tržišta proteklih je nekoliko kriznih godina dodatno povećala socijalni jaz između bijelog i crnog stanovništva.

U vrijeme recesije bijelci koji ostanu bez posla lakše se ponovno zaposle od crnaca u istom položaju, suočenih s rastućim rasnim predrasudama. Rasizam u tom slučaju bjelcima daje dodatnu prednost, koju u rasno ravnopravnom društvu ne bi imali. Stoga je aktualna rasna segregacija u SAD-u samo još jedan način ispoljavanja golemih i sve većih ekonomskih nejednakosti u toj zemlji, a u tome se krije i barem jedan dio odgovora na pitanje zbog čega je ovih dana eksplodirao upravo Baltimore.