Anonymousi u ratu: Cyber borba protiv Islamske države na vrhuncu

Foto Reuters

#OpParis – novi je korak u životu ovog kolektiva. Po prvi put kreću u direktni rat protiv nečega što je čudan miks paradržave i terorističke organizacije

We do not forget. We do not forgive. Ne zaboravljamo. Ne opraštamo. To su najzlokobnije izjave koje netko može dobiti od Anonymousa, haktivističkog (hacking + aktivizam) pokreta, svojevrsnog kolektivnog tijela koje kad ne terorizira državne institucije željne kontrole interneta, napada takozvanu Islamsku državu, odnosno Daesh, kako se taj paraentitet sve češće naziva zbog izbjegavanja stavljanja čitavog islama pod taj teroristički kišobran.

Od prošlog vikenda, kad je preko službenih Anonymousovih kanala objavljeno da kreću u cyber rat s Daeshom, traju prijepori je li to pametno i radi li ovaj pokret više štete nego li koristi. Naime, drže pojedini zapadni analitičari, razotkrivanjem simpatizera i aktivista Daesha haktivisti mogu komplicirati akcije službenih obavještajnih agencija na internetu. Treba kazati da takve analize pokazuju samo da ti analitičari zapravo ne shvaćaju temeljne postavke Anonymousa, ali ni interneta.

Daesh na webu

Daesh, ili ISIS ili ISIL, kako god, prva je ozbiljna teroristička organizacija koja se na visokoj razini koristi internetom. Jedno od glavnih sredstava komunikacije su twitovi, a zanimljivo je kako prema statistikama najviše računa povezanih s ovim teroristima je iz – Saudijske Arabije. Daesh ima čak i svoj službeni on-line žurnal, koji nerijetko ima klasične reportaže s područja pod njihovom kontrolom u Siriji i Iraku. Cilj takvih reportaža je propaganda, odnosno prikazivanje kako na područjima pod njihovom kontrolom teče med i mlijeko.To je samo prvi način indoktrinacije i regrutiranja osoba diljem svijeta. Drugi su direktni mail i chat kontakti, najčešće s mladim muslimanima diljem Europe. Njih se na taj način nastoji regrutirati, bilo zbog dolaska na područje Daesha, bilo da postanu teroristička prijetnja u vlastitim državama.

Prije svega, treba kazati kako Anonymous ne zanima što obavještajne službe rade i hoće li im njihova aktivnost ometati operacije. Ionako, kad se preko weba ne obračunavaju s radikalnim islamistima, najčešće pokušavaju probiti zaštitu baš tajnih službi. Koje drže jednim od nositelja pokušaja ograničavanja slobode interneta. Druga stvar je da je internet jedna krajnje heterogena decentralizirana zajednica, u kojoj središnje državne institucije ne teško, nego nikako, ne mogu sve držati pod kontrolom. S druge strane, sama internet zajednica, pogurnuta nerijetko sjajnim IT stručnjacima, koji su također dio Anonymousa, mnogo lakše može izolirati problem i prokazati osobe koje stoje iza nekog internet računa. Koliko god to, u svojoj srži, bilo zapravo nezakonito. Borba za slobodu interneta Anonymousu je dovoljan razlog za kršenje državnih zakona, onda je jasno da su nikakva prepreka kad je u pitanju sukob s teroristima.

Vikend haktivizam

Kolika je dosadašnja uspješnost haktivista u borbi protiv Daesha teško je točno dokučiti, jer neke centralne statistike nema. Brojke probijenih i prokazanih računa simpatizera i aktivista Daesha kreću se od pet do deset tisuća. Navodno su pod udarom i pojedini mail serveri same terorističke organizacije. A za očekivati je i da će najveći problemi za radikalne islamiste uslijediti ovaj vikend. Naime, među ljudima koji se vole deklarirati Anonovcima (pojedinačna imenica za člana Anonymousa) velik je broj i onih koji rade kao IT stručnjaci po raznim tvrtkama diljem svijeta. Stoga je njima najčešće vrijeme kad se prebacuju na haktivizam baš vikend, kad se na moraju baviti svojim svakodnevnim poslovima.

Da Daeshu nije svejedno što je i ovog protivnika okačio na svoj teroristički vrat, pokazuje i svojevrsni trash-talk diljem međumrežja, gdje teroristički aktivisti Anonymous nazivaju svakavim pogrdnim riječima i ismijavaju ih kao nesposobne. Ne bi obraćali pažnju na nekog tko im nešto ne predstavlja i tko im je nikakva prijetnja. Tako da baš ismijavanje pokazuje da ih dira.Anonymousov službeni ulazak u cyber rat s Daeshom, što se sad već zove Operacija Paris, odnosno #OpParis, novi je korak u životu ovog kolektiva. Po prvi put u svom postojanju kreću u direktni rat protiv nečeg što je nekakav čudan miks paradržave i terorističke organizacije. A sve je počelo 2004. godine »for lulz«, odnosno »za smijeh«. Tada je grupa ljudi s internetske alternativne stranice 4Chan krenula u teroriziranje prije svega državnih institucija, ali i svih oni koje su smatralai protivnicima slobode na internetu, ali i šire, u stvarnom svijetu.

Iz čiste zabave

Od te 2004. godine Anonymous je izuzetno evoluirao. Odradio je brojne operacija, u jednom trenutku je bio postao i strah i trepet pojedinih institucija država diljem svijeta. Već 2004. godine pojedini mediji ekipu s 4Chana nazivaju »hakerima na steroidima«, a puni proboj u širu javnost imaju 2010. godine. Operacija »Payback is a Bitch« (Osveta je kurva) pogodila je u prvom valu kompanije za zaštitu autorskih prava, njihove IT partnere, državne institucije koje su im na raspolaganju.

Žestoki DDoS napadi unijeli su potpuni kaos u ove organizacije, koje su često danima bile odsječene od interneta. Operacija se dodatno proširila nakon što su novčarske kuće počele zatvarati račune WikiLeaksa, poslije »Cablegate« skandala, odnosno objave povjerljivih brzojava. Na udaru haktivista diljem svijeta tako su došle i novčarske kuće, a po prvi put se pojavljuju i »black hat« hakeri unutar Anonymousa, ljudi koji su direktno udarili na servere i podatke novčarskih kuća. »Black hat« označava kriminalno djelovanje, ali u ovom slučaju je bila iznimka da hakere nije zanimala zarada. Iz čiste osvete su razbijali podatke financijskih kuća i objavljivali ih na internetu. For lulz, iz čiste zabave.

Od vremena »Payback is a bitch« Anonymous je imao seriju napada, od kojih se neki mogu nazvati i društveno korisnim, jer su metom nerijetko bile devijantne skupine, poput recimo Ku Klux Klana ili ISIS-a. Operacijom Paris Anonymous ide stupanj dalje u diferenciranju ovog kolektivizma, koji je sada u rangu čak i s državnim tvorevinama i postaje svojevrsni kolektivni korektiv.