Sjećanje na dane slave

Zdravko Ćiro Kovačić i Damir Desnica prvi hrvatski sportski umirovljenici

Igor Duvnjak

Kovačić je bio najbolji golman olimpijskog turnira 1952. u Helsinkiju kada je osvojena srebrna medalja, Desnica je osvojio brončanu medalju na Olimpijskim igrama gluhih u Malmoeu 1973. Uzeo je Kup Jugoslavije s Rijekom 1978. i bio prvak Europe igrača do 23 godine



RIJEKA  Zdravko Ćiro Kovačić, najstariji hrvatski olimpijac i Damir Desnica su bili prava uvertira velikom derbiju na bazenu Kantride pošto su iz ruku dr. Željka Jovanovića, ministra obrazovanja i sporta dobili premijerna rješenja za izvrsnost koja im donose sportsku mirovinu. Ovo simpatično »Kucanje na vrata starih asova« u adekvatnom dekoru je razgalilo srca gledatelja koji su oduševljeno pozdravili svoje stare, dugogodišnje simpatije. I galebovi s Kantride prepričavaju njihove sportske podvige, koji su prenošeni generacijama, mit je išao doslovno »s koljena na koljeno«. Hrvatska se sada odlučila pobrinuti za one koji su svaki na svoj način prenosili slavu sporta »Lijepe naše«.


   Zdravko Ćiro Kovačić je ovdašnji sinonim olimpizma i vaterpola, u svojim danima među vratnicama jedan od najboljih, ako ne i najbolji vratar na svijetu. Ono najbolji je dokazao prilikom osvajanja srebrne medalje na Olimpijskim igrama u Helsinkiju davne 1952. godine. Tadašnja Jugoslavija je s njim, kao prvim vratarom turnira bila poravnata s pobjednicima Mađarima, zlatna medalja joj je izmaknula na gol-razliku. U »srebrnoj« vaterpolskoj momčadi uz Ćiru je bio njegov slavni sudrug, nikada zaboravljeni Ivica »Jobo« Kurtini, tada najbolji igrač na svijetu. Trokut ljudi koji snažno asociraju na Rijeku zatvorio je u Helsinkiju Lovro Radonić, otac dugogodišnjeg igrača »Primorja« i direktora kluba Damira Radonića. U momčadi na tim Igrama od Hrvata su bili još Kovačićeva golmanska zamjena Juraj Amšel, isto tak Veljko Bakašun, Marko Brajnović, Vladimir Ivković, Zdravko Ježić, Ivo Štakula, Boško Vuksanović.


   Damir Desnica je bio driblerski talent kakav se rijetko rađa, svakako je među najboljim igračima koje je »Rijeka« imala u proteklih četrdeset godina. Kao jegulja je prolazio i kroz najgušće obrane tadašnjih jugoslavenskih prvoligaša, navijači su ga obožavali. Uz ostalo je bio u timu s Milošem Hrstićem, Nikicom Cukrovom, Miodragom Kustudićem, Milanom »Mintom« Ružićem, Zvjezdanom Radinom, Srećkom Jurićićem i ostalima kada je »Rijeka« slavila velik uspjeh, osvajanje Kupa Jugoslavije 1978. godine. Klub je u njemu dobio idealnog nasljednika legendarnog Joška Skoblara na lijevom krilu. Sudbine su im se spojile i kasnije, Joško je bio Damirom trener iz dana slave, duela s »Realom«. U Madridu je Damir čak isključen iz bizarnog razloga, iako gluhonijem, navodno je prigovarao.




   U bogatoj listi uspjeha ovog povremenog seniorskog jugoslavenskog reprezentativca je i naslov prvaka Europe do 23 godine tih sedamdesetih«. U toj slavnoj momčadi, u kojoj je igrao danas znani trener Vahid Halilhodžić, iz »Rijeke« je bio i Miloš Hrstić. Igralo se finale s ondašnjom Istočnom Njemačkom, nakon trijumfa u mostarskom uzvratu oduševljeni navijači su Damira Desnicu nosili na leđima.


   Gluhnijemi Desnica se izljubio s Kovačićem, on pljesak ne čuje, ali je itekako znao da je slavljen i uživao je. Jučer su na bazenu oživljene krasne sportske uspomene.