Zaboravljeni Veslački klub: Ni arhitekti ni urbanisti ne vide ih više na Delti

U Klubu su sa zanimanjem pratili provedbu natječaja za urbanističko-arhitektonsko rješenje Delte, u nadi da će netko akceptirati činjenicu njihova postojanja, a s još više zanimanja, ali i ogorčenja primili su vijest da bi na mjestu gdje se oni nalaze više od 80 godina trebao biti izgrađen pročišćivač otpadnih voda

RIJEKA » Velika neizvjesnost i briga zavladala je u Veslačkom klubu »Jadran« nakon vijesti da se u Gradu Rijeci pokreće hitna izmjena GUP-a kojim će se utvrditi nova lokacija uređaja za pročišćavanje otpadnih voda na Delti, kako bi se njegova postojeća lokacija oslobodila za atraktivnije sadržaje u sklopu Rijeka Gateway projekta i željenog uređenja waterfonta. Podsjetimo, uređaj bi se s krajnjeg juga Delte trebao pomaknuti nešto sjevernije, uz desnu obalu Rječine, preko puta kontejnerskog terminala, a baš na toj lokaciji već gotovo čitavo stoljeće nalaze se prostori Veslačkog kluba.

Kao treći grad po veličini u Hrvatskoj, a drugi na moru, Rijeka bi se s više obzira trebala odnositi prema veslačkom sportu, smatraju u riječkom »Jadranu«, gdje kao primjere dobrih rješenja nude iskustva niza gradova, od kojih mnogi i nemaju tako dugu veslačku tradiciju kakva je riječka. U središtu stare luke u Monte Carlu nisu smještene samo luksuzne mega jahte nego i ponton za izlaz veslačkih čamaca. U Trstu, duž gradske šetnice u zoni Barcole, smještena su četiri veslačka kluba, a dva gradska kluba Milana svoje su sjedište našla u zoni Naviglio, središtu noćnog života grada s najvećom koncentracijom restorana. Sličnih je primjera mnogo u svijetu, ali ne treba ići daleko, jer i u vlastitoj zemlji imamo niz svijetlih primjera.   Zadarski veslači davnih su dana dobili veliki dom u centru grada, u uvali Jazine. Pulski veslači smješteni su u pješačkoj zoni, na 500 metara udaljenosti od Arene, a rezidencijalan prostor splitskog »Gusara« postao je brend grada. Regatni centar Jarun centralno je mjesto čak šest veslačkih klubova u glavnoj rekreacijskoj zoni grada Zagreba. Osječki su veslači smješteni uz glavnu šetnicu, a Veslački klub Vukovar dio je pješačke zone centra grada uz hotel Lav na Otoku sportova.

   U Klubu su sa zanimanjem pratili provedbu natječaja za urbanističko-arhitektonsko rješenje Delte, u nadi da će netko akceptirati činjenicu njihova postojanja, a s još više zanimanja, ali i ogorčenja primili su nedavnu informaciju da bi novi uređaj za pročišćavanje otpadnih voda trebao biti izgrađen do kraja 2017. godine.

»Tankoga nosa«

Veslači ne mrze uređaj niti su ljudi »tankoga nosa« koji se bune što im prvi susjed u dane južine širi ne baš ugodne mirise. Navikli su živjeti u industrijskom okruženju, između pročišćivaća, kontejnerskog terminala i drugih lučkih sadržaja, s kojima su kroz desetljeća razvili neku vrstu miroljubive koegzistencije. Navikli su i na to da djeci koja dolaze trenirati moraju razviti posebnu vrstu opreza da ih putem ne pomete kakav viljuškar ili bager, a posebno kada prelaze preko željeznog mosta na ušću Rječine, kojega koriste zajedno s Hrvatskim željeznicma, Vodovodom i kanalizacijom, te kompletnom operativom kontejnerskog terminala, kao jedinu sponu s drugom obalom, a bez pločnika i bilo kakve prometne signalizacije.

   Stariji članovi Kluba s nostalgijom se sjećaju dana kad je umjesto lučko-operativne i fekalne zone na Delti bilo popularno Gradsko kupalište sa šljunčanom plažom i otvorenim bazenom, bez žice i stražara. Bili su to dani kada se Delti moglo nesmetano pristupiti, kada su roditelji ili none i nonići djecu do Kluba mogli dovesti u spontanoj šetnji, kad je zbog boljeg pristupa i veće cirkulacije ljudi članstvo Kluba bilo masovnije, pa su i rezultatima bili uspješniji. Oni se stoga uistinu vesele transformaciji Delte, koja bi trebala postati plavo-zeleni otok u srcu grada, s nizom atraktivnih sadržaja. Međutim, smeta ih, i to jako, čak do ruba usijanja, što nitko ne zna reći što će se dogoditi s Klubom kad krene izgradnja novoga uređaja preko teritorija na kojem su starosjedioci od 1933. godine. A nije da se nisu interesirali.

Ideje o preseljenju

Predsjednik Upravnog odbora Kluba, višestruki državni prvak, dipl. ing. Andrej Smilović dao nam je podeblji fascikl s dopisima koji svjedoče o višegodišnjim naporima veslača da kroz prostorno-plansku dokumentaciju reguliraju svoje bivstvovanje u ovom specifičnom rezervatu ili da im se pronađe odgovarajuća, zamjenska lokacija. Uzaludno!   – Kroz povijest je bilo puno razmišljana o preseljenju Kluba, ali uglavnom paušalnih. Jedino konkretno rješenje, dovedeno i do glavnog projekta bila je ideja da se smjestimo u lučici Grčevo, krajem 80-ih. No, zapelo je zbog pristupnog puta. Trebali smo ga dijeliti s »Viktorom Lencem«, ali u brodogradilštu nisu dozvolili da se do kluba dolazi preko njihovog teritorija, pa je cijela stvar otišla u vjetar, nadomak realizacije. Sve ostalo bilo je nabacivanje prijedloga u kojima se najčešće nije vodilo računa o specifičnim potrebama našega sporta – kaže Smilović.

   Jedan od takvih, bio je prijedlog da se nova lokacija Klubu nađe na zapadnom dijelu grada, što znači blizu zone Kantrida-Volosko koja je raj za surfere. Ako je raj za surfere, to znači da ima vjetra i da veslači ondje nemaju što tražiti, jer se veslačka aktivnost odvija na čistoj bonaci! Druga ideja je bila da se smjeste uz marinu koju bi trebalo izgraditi uz istočni dio kontejnerskog terminala na Brajdici, ali to je stvar daleke budućnosti za koju nitko ne zna hoće li se i kada ostvariti, a sigurno neće prije izgradnje uređaja. Krene li izgradnja pročišćivaća kako je planirano, Klub će se vrlo brzo naći u nevolji i stoga veslači od Grada očekuju jasan odgovor o svojoj budućnosti, s rješenjem koje ih neće dodatno unazaditi.

Pomorsko dobro

Prema riječima pročelnika gradskog Odjela za urbanizam, ekologiju i gospodarenje zemljištem Srđana Škunce, problem svakako treba riještiti prije početka izgradnje uređaja, ali kroz aktualnu izmjenu GUP-a to nije moguće iz dva razloga. Prvo, zbog hitnoće postupka izmjene plana, koju diktiraju rokovi izgradnje pročišćivaća, a drugo zbog toga što će svaka lokacija, s obzirom da se radi o veslanju, biti na pomorskom dobru, što dodatno komplicira situaciju.

   Veslači bi najviše voljeli i dalje ostati na Delti, ali u ovom trenutku to im nitko ne može garantirati, jer bi to značilo prejudicirati buduće rješenje Delte, što nije moguće, jer će konačan scenarij njezina razvoja biti poznat tek po izboru developera koji će odabrati jedno od tri idejna rješenja odabrana na urbanističko-arhitektonskom natječaju. Stoga će ovim GUP-om biti definirano tek to da se pitanje Veslačkog kluba treba riješiti kroz Urbanistički plan uređenja Delte, a Grad će se prema Škuncinim riječima potruditi da im prije izgradnje pročišćivaća pronađe alternativno mjesto – trajno ili prijelazno.

   Od takvih odgovora članovima Veslačkog kluba diže se kosa na glavi, a pogotovo pri pomisli na nekakav prijelazni provizorij koji bi, kako se to kod nas u pravilu zbiva, od privremenog rješenja mogao postati konačna solucija.

Veslački klub »Jadran« osnovan je 1922. godine, a prvu je lokaciju imao na Brajdici, uz lijevu obalu Rječine. No, taj je prostor morao napustiti da bi ga ustupio Ribarskoj zajednici Sušaka, za javnu burzu ribe. Zauzvrat, Klub je dobio novi prostor na Delti, gdje je novi veslački dom izgrađen 1933. godine. Klub od tada djeluje na postojećoj lokaciji, uz kratak ratni prekid, od 1943. do 1945. godine. U tom razdoblju Dom je srušen, a na njegovom mjestu njemačka je vojska izgradila topnički bunker, čiji temelji još postoje. Poslije rata na njima je izgrađen današnji Dom kojeg su do 1949. koristili i plivači »Primorja«.   Kao jedini nositelj veslačkog sporta u Rijeci, Veslački klub »Jadran« baštini tradiciju svih svojih prethodnika, a ona počinje1888. godine kad je u Rijeci utemeljeno prvo veslačko društvo pod nazivom Nautico Sport Club »Quarnero«. Govorimo, dakle, o veslačkoj tradiciji dugoj 126 godina.

   – Nadamo se da nas neće dovesti u situaciju rada u kontejnerima i pod nekakvim nadstrešnicama, jer u takvim uvjetima ne možemo čuvati čamce i ostalu opremu vrijednosti veće od 300 tisuća eura, a pogotovo ne želimo djecu staviti u kontejnere. Pravo je čudo da smo opstali i u ovim uvjetima, a ako želimo ozbiljno razgovarati, tada postoje tri elementarna kriterija koje lokacija veslačkog kluba mora zadovoljiti. Prvo su maritimna svojstva lokacije, jer se naša aktivnost odvija na moru, a drugo karakteriske objekta čiju veličinu također diktiraju specifični zahtjevi sporta. Da bismo smjestili hangar za čamce, operativnu površinu za izlaz na more i prijem čamaca, teretanu, ergo salu, veslaonu i prateće sadržaje poput svlačionica, pa na kraju i društvenih prostora – treba nam lokacija veličine od oko 2 tisuće četvornih metara, govori Smilović dok sjedimo u salonu Kluba, jednom od najstarijih u gradu, čiji su zidovi od vrha do dna ispunjeni trofejima koji svjedoče o klupskim uspjesima.

Suživot s pročišćivačem

– Treći kriterij je smještaj kluba u odnosu na okruženje, dodaje predsjednik. Mi danas imamo centralnu poziciju koja uz sve nedostatke ima i prednost, jer se nalazi uz glavne tokove javnog prometa, što je važno za djecu koja nam u velikom broju dolaze i iz prigrada. Zbog ta tri razloga i dalje bismo voljeli ostati na Delti, a ne zato što smo izbirljivi. To može biti bilo koji dio Delte do Porto Baroša, uključujući i postojeću lokaciju, jer možda bi problem Kluba bilo moguće riješiti i kroz projekt pročišćivačća, kada bi netko o tome želio razmisliti. Pretpostavljam da u tako velikoj investiciji ne bi bio naročit problem dodati par cigli više za naše potrebe, pa da budemo aneks osnovnom pogonu uređaja. Nama suživot s pročišćivačem nije nikakav problem, a imidž cijelog mjesta bio bi znatno drukčiji da glavni pročišćivać otpadnih voda ovoga grada živi u suživotu sa sportskim kolektivom, kaže Smilović.

   Veslački klub »Jadran« okuplja dvjestotinjak članova, od kojih 80-ak natjecatelja. No, tome treba pribrojiti i 50-ak vanjskih članova koje su u Klubu udomili, jer drugog prostora nemaju, poput Neretvanskih lađara ili skupina studenata riječkog Sveučilišta koje nastupaju na studentskim regatama. Svima njima prostor Kluba je nasušno potreban.

   – Nitko u našem Klubu ne radi za novac, već iz čistog zadovoljstva i ljubavi prema veslanju. Teretanu i ergo salu uređivali smo s 10 ili 15 tisuća kuna gradske dotacije, a izvedeni radovi su deset puta veće vrijednosti, zahvaljujući sudjelovanju članova Kluba koji je jedini nosioc veslačkog sporta u ovome gradu, a u svojoj 92 godine dugoj povijesti zabilježio je brojne uspjehe, do višestrukog sudjelovanja na Olimpijadi. Međutim, ako u jednom trenutku osjetimo da su ljubav i vrijeme koje dajemo uzaludni, da nema sluha, mi ključeve Kluba možemo i predati, samo neka nam kažu kome, govori Smilović, po struci inženjer brodogradnje, koji je, uz predsjedanje »Jadranom«, i član Izvršnog odbora Hrvatskog veslačkog saveza.

   Ipak, nada je predsjednika da se to neće dogoditi. Grad Rijeka oglasio je skori početak javne rasprave o izmjenama GUP-a, a članovi Veslačkog kluba spremni su 9. travnja do posljednjeg mjesta ispuniti Gradsku vijećnicu u nadi da će dobiti podršku gradskih struktura i priliku da zajedno s njima odluče o svojoj sudbini.