Trofej Vukovarkama

ŽOK Rijeka – pokleknuo posljednji riječki sportski ponos

Marko Babić

Priči je došao kraj u srijedu navečer porazom od »Vukovara« na parketu Doma odbojke Bojan Stranić, mjestu gdje je 2005. osvajanjem Kupa najavljena riječka dominacija



RIJEKA Svemu lijepom dođe kraj, tako i nizu pobjeda odbojkašica »Rijeke« koje su protekle četiri sezone dominirale hrvatskim parketima osvojivši čak četiri duple krune.


Priči je došao kraj u srijedu navečer porazom od »Vukovara« u finalu Kupa na parketu Doma odbojke »Bojan Stranić«, mjestu gdje je zapravo i najavljena riječka dominacija.



 Kada je trebalo isticati da je Rijeka sportski grad, odbojkašice su bile jedina svjetla točka





Riječanke su u sezoni 2005./2006. u Domu odbojke pomalo neočekivano osvojile Kup Hrvatske pobijedivši u finalu »Šibenik«, dok je prvenstvo otišlo u ruke »Mladosti«. Bio je to zalet »Rijeke« koja je u iduće četiri sezone uz domaće trofeje osvojila i Interligu, te izborila plasman među 12 ekipa u Ligi prvaka.


Bile su to godine u kojima je vijest bila kada je neka hrvatska ekipa izabranicama Igor Lovrinova otkinula set ili dva, a kamoli ravnopravno sudjelovala u borbi za trofeje.


Surova stvarnost



Riječka odbojkaška bajka počela se polako pretvarati u surovu hrvatsku stvarnost već na početku prošle sezone kada je klub, uz jamstvo Grada Rijeke, podignuo kredit u vrijednosti od oko milijun kuna da bi se pokrili troškovi nastupa u Ligi prvaka odnosno platili zaostali dugovi od protekle sezone.



Klub je lani ostao bez dugogodišnjeg sponzora, osiguravateljske kuće »Kvarner«, koja je uz redovne dotacije i premije za titule znala donijeti oko četristo tisuća kuna, astronomski novac kada je u pitanju hrvatska klupska odbojka.


U isto vrijeme Grad i Županija počeli su značajno slabije u odnosu na protekle godine nagrađivati domaće trofeje zbog čega se klupska blagajna jako sporo punila, a nevjerojatnom lakoćom praznila.


Kada se pritom uzme u obzir da je »Rijeka« lani imala najskuplju ekipu u proteklih nekoliko godina, uz skupe akvizicije iz inozemstva (Aleksandra Milosavljević, Petra Kramolc), postaje jasno zašto je klub nakon prošle sezone svim igračicama ostao dužan.


Upravo zato poraz od »Vukovara« još jače boli jer je »Rijeka« ostala bez nagrade Grada i Županije odnosno iznosa koji ukupno ne bi premašio sto tisuća kuna, ali koji bi u općoj besparici jako dobro došao.  

Nema novaca


Novaca jednostavno nije bilo (Grad je platio i ovogodišnji nastup u Challenge kupu) i upravo zato su se u klubu uoči ove sezone prisilno okrenuli mladim snagama odustavši od nastupa u Ligi prvaka.


Glavne poluge ekipe trebale bi biti Magda Maras, Paola Došen, te Ivana Kalebić, koja muku muči s ozljedom koljena i njezin se izostanak itekako osjetio. Na poziciji »četvorke« mjesta su popunile Iva Zdrilić i Katerina Černjeka.


Iva je godinama igrala Prvu ligu u dresu »Grobničana«, no očito je da joj nedostaje jakih utakmica, isto kao i tehničarki Bernardi Brčić koja je lani na završnici prvenstva pružila odličnu igru, no tada je bilo lakše igrati jer je Milosavljević bila ta na kojoj je bila odgovornost.


Igor Lovrinov je nakon utakmice s »Vukovarom« ustvrdio da nema igračicu koja će riješiti tešku loptu u ključnom trenutku.


Danijela Anđelić trebala bi biti riječki razbijač, no Splićanka nikako da na parketu pokaže svoj potencijal. Ono što definitivno raduje je da Samanta Fabris (43 poena u dvije utakmice) polako izrasta u odličnu igračicu s potencijalom da bude nasljednica Ivane Miloš.


Uzroke poraza od »Vukovara« treba tražiti u lošem danu Magde Maras i Paole Došen i činjenici da prosjek godina deset igračica koje je Igor Lovrinov koristio na završnom turniru iznosi 20.4 godine.  

Selekcija igračica


Treba naglasiti da nije nikakva sramota izgubiti od »Vukovara« koji u svojim redovima ima niz iskusnih igračica koje kvalitetom iskaču u hrvatskoj ligi.


Dovoljno je reći da je »Vukovar« prije dvije sezone u finalu doigravanja za prvaka dobrano namučio »Rijeku«, koja je tada igrala osminu finala Lige prvaka.


»Vukovar« danas ima praktički identičan sastav, a »Rijeka« kvalitetom nije ni blizu onoj ekipi. »Rijeka« je tako ostala na 15 trofeja od hrvatske samostalnosti, samo jedan manje od zagrebačke »Mladosti«, i trebat će pričekati neku drugu priliku da se dosegne ta granica.


Zaključak priče je već standardan, »koliko para, toliko muzike«. Novaca za pojačanja nema i vjerojatno ga neće ni biti i trebat će pričekati u nadi da je selekcija igračica dobro odrađena i da će nakon perioda stasanja danas, sutra započeti novo doba riječke dominacije.