Sjajan stručnjak

Vrhunski riječki liječnik otkrio kako je ugradio najmanji pacemaker na svijetu. Upoznajte dr. Sandra Brusicha

Barbara Čalušić

Foto Vedran Karuza

Foto Vedran Karuza

Nedostaje nam cijela jedna starija generacija koja je izostala zbog rata pa nam fale liječnici u dobi od 55 godina i više. Ispada da smo mi mlađi najstariji na ovom odjelu, zbog čega i naši mlađi kolege moraju puno više raditi



Kada netko voli svoj posao, onda ga u pravilu radi dobro. No, ljubav prema poslu često nije potpuna ako onaj tko voli svoj posao, nema mogućnost raditi puno i tako neprestano podizati letvicu vlastitim mogućnostima, ali i cijelom svom okruženju.


Upravo takav »udarnički« koncept radne etike u Kliničkom bolničkom centru Rijeka već niz godina dokazuje cijela jedna generacija riječkih intervencijskih kardiologa. S obzirom da su za uobičajenu dob vrhunskih specijalista riječki intervencijski kardiolozi prilično mladi, možda su i njihove godine jedno od objašnjenja zašto su toliko energični i nezaustavljivi u stjecanju i primjeni novih znanja u praksu riječke bolnice. No, s druge strane, riječ je i o složnom timu kojeg čine izrazito kolegijalni stručnjaci te nepretenciozni i neposredni karakteri koji jednostavno vole medicinu.


Alanfordovska maksima


Doc. dr. Sandro Brusich koji je pretprošli tjedan zajedno s timom svojih kolega s Odjela za invazivnu i interventnu kardiologiju prvi u Hrvatskoj ugradio najmanji elektrostimulator srca na svijetu, tipičan je predstavnik te mlađe generacije riječkih intervencijskih kardiologa. On godišnje obavi preko 700 složenih kardioloških intervencija i prije četiri godine Ministarstvo zdravstva proglasilo ga je jednim od najradišnijih bolničkih liječnika u Hrvatskoj. Njegovo područje u intervencijskoj kardiologiji su elektrofiziologija i elektrostimulacija, no po potrebi, kod zahvata daje ruku i svojim kolegama koji su usmjereni na druga uža područja kardiologije.




– Moj spektar intervencija godišnje uključuje 280 ablacija, preko 200 ugradnji elektrostimulacijskih uređaja, 30-ak ekstrakcija uređaja i ugradnju 15-ak okludera. Tu su i koronarografije koje obavljam u pripravnosti i gdje prikupim još 200-injak zahvata godišnje čime sveukupno godišnje obavim oko 600 do 700 zahvata. Kad se stekne rutina u ovom poslu, onda to ide lako. Uostalom, to je dobro jer se kroz takav način rada prođu sve situacije te se rad dalje može samo nadograđivati. To je ujedno i razlog zašto postoji dojam da se u riječkoj intervencijskoj kardiologiji stalno događa nešto novo. Naime, ovdje se formirao jedan jako dobar tim koji predstavlja odličnu bazu svakoj nadgradnji. Svi mi kolege kardiolozi međusubno jako dobro surađujemo te je nadogradnja nekog novog zahvata na tako postavljenu bazu zapravo jednostavna. Pritom mi imamo cijelu logistiku, na koju ne smijem zaboraviti, educirane sestre, tehničare i zato je to lako, objašnjava doc. dr. Brusich, a na pitanje smatra li se radoholičarem kroz smijeh citira alanfordovsku maksimu svog kolege kardiologa doc. dr. Zlatka Čubranića: »Bolje raditi brzo i dobro, nego sporo i loše«.


Foto Vedran Karuza


Foto Vedran Karuza



Dobri specijalizanti


Inače, u KBC Rijeka osim Brusicha još se tri liječnika bave elektrostimulacijom srca, no doc. dr. Brusich je zasad jedini samostalni operater na području elektrofiziologije u sklopu koje se rade ablacije srčanih aritmija. Ipak, zadovoljan je jer ima dva mlada liječnika koji s njim rade i uče. Na komentar da među riječkim intervencijskim kardiolozima postoji pozitivna konkurencija, doc. dr. Brusich kaže kako na njegovom odjelu nema natjecanja među kolegama, čak ni onog koje bi se okarakteriziralo kao pozitivno.


– Ne bih to čak ni nazvao pozitivnom konkurencijom. Mi si uvijek međusobno asisitiramo. Svi smo mi invazivni kardiolozi, no svatko se specijalizirao na nekom određenom području. Ja sam se, primjerice, specijalizirao za elektrofiziologiju, ostali za neka druga uža područja. Zadovoljan sam što imamo jako dobre specijalizante, jako dobru mladu generaciju koja radi s nama. No, ono što nama nedostaje je cijela jedna starija generacija koja je izostala zbog rata pa nam fale liječnici u dobi od 55 godina i više. Ispada da smo mi mlađi najstariji na ovom odjelu, zbog čega i naši mlađi kolege moraju puno više raditi, kaže doc. dr. Brusich.


Dvije tehnike 


Najčešća srčana aritmija s kojom se susreće u svom poslu je fibrilacija atrija koja pogađa između četiri do pet posto odrasle populacije, a što su osobe starije, taj je postotak veći. U elektrofiziologiji kod fibrilacije atrija treba uništiti žarišta aritmije kod lijevog srčanog atrija. Pritom postoje dvije osnovne tehnike kojima se služe intervencijski kardiolozi – radiofrekventna ablacija gdje se »pale« žarišta aritmije u srcu i krioablacija gdje se žarišta uništavaju tako da se uz pomoć tekućeg dušika zaledi tkivo na temperaturi nižoj od minus 50 stupnjeva.


– Obje tehnike u istraživanjima su se pokazale kao jednako vrijedne za prvu ablaciju te ih primjenjujemo ovisno o indikacijama kod bolesnika. Kod radiofrekvente ablacije često koristimo navigacijski sustav gdje imamo magnete na pacijentu s prednje i sa stražnje strane pomoću kojih radimo trodimenzionalnu mapu srca. Kako se krećemo po srcu, radimo 3D sliku. Tu nam više nije potreban rendgen, što znači da je puno manje zračenja, precizinije je i možemo se vraćati na točke i obilježavati što želimo. Sve to koristimo kod složenijih aritmija jer su to još uvijek dosta skupe tehnologije. Krioablaciju u pravilu biramo kad uništavamo žarišta aritmije kod nekih vitalnih struktura jer je to oštećenje tkiva sporije i reverzibilno. Kod paljenja je korištenje energije efikasnije, ali moramo biti pažljiviji da nešto ne oštetimo. Tkivo koje je tretirano na ovaj način odumre. Radi se o strukturama u srcu koje ne služe funkciji srca, tako da ne slabimo samu funkciju srca, već se samo uništavaju žarišta aritmije. To su manja i ciljana oštećenja tkiva koje su izazvala aritmiju. Za razliku od ablacija kod kojih kardiolog ulazi kroz venu, obavi posao na srcu i potom izađe, kod elektrostimulacija na ovaj se način na srcu ostavljaju uređaji čiji je zadatak da daju impulse i prate ritam srca ili se pak postavljaju defibrilatori u osoba koje imaju po život opasne aritimije. Defibrilator neka vrsta anđela čuvara kod takvih bolesnika jer neprestano prati ritam srca i ako se dogodi neka opasna aritimija, on se uključi i isporučuje elektrošok. Kod sekunadarne prevencije, svim osobama koje imaju rizik za takve aritimije koje uzrokuju naglu smrt ugrađujemo defibrilator. Nažalost, kod primarne prevencije ne možemo pokriti sve osobe koje bi trebale dobiti takav uređaj. Ukratko, elektrofiziologija bavi se proučavanjem signala unutar srca, mehanizmom nastanka aritmija i spaljivanjem i uništavanjem aritmija dok ih elektrostimulacija liječi ugradnjom uređaja u srce, opisuje doc. dr. Brusich.


Foto Vedran Karuza


Foto Vedran Karuza



Predani rad


Elektrofiziologija danas je posebno uspješna kod liječenja aritmija u mladih ljudi. Naime, u mladih osoba prevladavaju nasljedne aritmije koje se na ovaj način vrlo uspješno liječe. Brza lupanja srca kod mladih ljudi uz pomoć ablacija liječe se s uspješnošću od preko 90 posto.


– To je odlična priča jer ti ljudi nemaju bolesno srce, oni imaju samo problem u struji srca i nekih dodatnih putova. Kad im se spali taj dodatni put koji izaziva aritmiju, oni su izliječeni i praktički više ne moraju dolaziti kod kardiologa jer su zdravi. To fantastična strana ovog dijela medicine, uspjeli ste u potpunosti izliječiti osobu, ne krije svoje zadovoljstvo doc. dr. Brusich.


Zahvaljujući njegovom predanom radu svake godine riječka bolnica povećava broj ablacija. Kako kaže doc. dr. Brusich, priču je počeo sa sto ablacija godišnje, pa je porastao na 200, s a ove godine planira napraviti više od 300 ablacija.


– Broj uređaja nam stalno raste jer nam rastu i potrebe, no ono što osobno želim je osnivanje tima za elektrofiziologiju, da se dvoje mladih liječnika educira za samostalno izvođenje ovakvih zahvata. Također, kad dođe treća angiosala ona će biti samo naša, a tu je i neovisni tim koji se uglavnom bavi aritmološkim zahvatima što je dodatni napredak, smatra doc. dr. Brusich.


Borba sa stresom


Intervencijska kardiologija unatrag nekoliko desetljeća promijenila je kompletnu paradigmu operacija na srcu. Iako kod ovakvog pristupa srcu nema situacija kao što je otvaranje grudnog koša i uvođenje izvantjelesne cirkulacije, posao intervencijskih kardiologa i dalje je vrlo složen, zahtjevan i stresan.


– S obzirom da je ovdje riječ o minimalno invazivnim zahvatima gdje mi u srce ulazimo kroz rupicu na preponskoj veni i na taj način na srcu radimo veliki zahvat, naši pacijenti često ne razumiju ozbiljnost takvog zahvata. Pacijent zna da je došao u bolnicu, zna da mu je zahvat prošao uspješno i kad je već nakon osam sati na nogama, čini mu se da je riječ o jednostavnom zahvatu. Slično je i kod infarkta kad se pacijentima, ako dođu na vrijeme ugrađuje stent i već treći dan izlaze iz bolnice. Zbog toga s ljudima treba puno razgovarati i objasniti im da je situacija ozbiljna, unatoč činjenici što je sve bilo efikasno i proteklo dobro. Naime, uvođenje katetera u srce je svakako stresno. Kao operater, u roku od par sekundi moram prebaciti kateter iz jednog dijela srca u drugi i stimulirati srce da bi se ponovo pokrenulo. S druge strane, bolesnicama uvijek kažem da je najsigurnije mjesto za dobiti aritmiju upravo naš stol jer se mi bavimo njihovim liječenjem. Uostalom, na našem je stolu i najveća šansa da će pacijent dobiti aritmiju – ili s njom već došao ili je mi izazivamo kako bismo je mogli ispitati i onda uništiti, ističe doc. dr. Brusich.


U bolničkim krugovima, ali i šire, poznato je da se riječki intervencijski kardiolozi stresa iz angiosale rješavaju uz pomoć sporta. Jedni trče, drugi se pak bave jedrenjem, a treći skijaju. Doc. dr. Brusich kao sport koji ga rješava stresa izdvaja tenis.


– Cijeli život igram tenis. Nekad sam igrao aktivno, igrao sam turnire. No, kada sam krenuo na fakultet morao sam odlučiti ili teniska karijera ili medicina. Ipak sam se odlučio za medicinu jer moje tjelesne karakteristike, moja visina ipak nisu za profesionalnog tenisača. No, još uvijek aktivno igram u ligi sa svojim klubom, a i djeca mi igraju tenis. Volim i skijanje, no tenis je ipak najveća ljubav, a udaranje teniske loptice najbolji način za otpuštanje stresa iz angiosale, zaključuje Brusich.


Jedini liječnik u Hrvatskoj koji odstranjuje dotrajale pacemakere


KBC Rijeka, konkretno doc. dr. Sandro Brusich zasad jedini u Hrvatskoj obavlja operacije vađenja inficiranih uređaja za elektrostimulaciju srca. To su posebno zahtjevne operacije u kojima sudjeluje i do 30 ljudi.


– Ekstrakcija je vrlo kompliciran zahvat koji najčešće prolazi vrlo dobro. Zahtjevan je jer se kod takvog zahvata elektrode koje stoje u srcu desetak godina moraju vaditi putem krvne žile. Kad radim takvu operaciju, tim kardiokirurgije dolazi kod nas u salu s aparatom »srce-pluća«, anestezija uspavljuje bolesnika i monitorira ga kako bi bio stabilan, a tu je i cijeli naš tim koji izvodi taj zadatak. Pritom smo u svakom trenutku spremni da se u slučaju nekog problema bolesniku otvori grudni koš i krene s klasičnim kardiokirurškim zahvatom, ističe doc. dr. Brusich.


Elektrofiziologija spoj je medicine i elektrotehnike


Elektrofiziologija jedna je od najmlađih kardioloških grana, a nevjerojatan napredak tehnologije koji je naročito uočljiv u posljednjih deset godina, od kardiologa zahtijeva neprestano učenje.


– Elektrofiziologiju koja je svojevrsni spoj elektrotehnike i medicine treba neprestano izučavati i biti ukorak s tehnologijom. Jako je zanimljivo, ali i dosta naprono za praćenje. Svaki uređaj koji ugradimo moramo znati i programirati uz pomoć kompjutera. Tu nam puno pomažu inženjeri elektrotehnike koji rade za firme koje proizvode uređaje, no vani već postoje inženjeri medicinske elektronike koji su zajedno s liječnicima u sali rade na softverima i programiraju uređaja, opisuje doc. dr. Brusich.