Foto S. Drechsler
Područje rada suvremene patologije je postalo daleko složenije što je i prepoznato razvojem molekularne patologije, sastavnog dijela dijagnostičke djelatnosti ove kliničke grane medicine
Početkom godine u Kliničkom bolničkom centru Rijeka ustrojen je Zavod za patologiju. Ovaj zavod rezultat je višegodišnjih nastojanja da se Zavod za patologiju Medicinskog fakulteta u Rijeci integrira u zdravstveni sustav i u riječki KBC, najveću nastavnu bazu riječkog Medicinskog fakulteta. Kako smatra zamjenica sanacijskog upravitelja KBC Rijeka i pročelnica Zavoda za opću patologiju i patološku anatomiju prof. dr. Nives Jonjić, početak je to i formalne integracije KBC Rijeka sa Sveučilištem u Rijeci.
– Zavod za opću patologiju i patološku anatomiju ustrojen je 1958. godine u sklopu studija medicine na Medicinskom fakultetu u Rijeci, u krugu tadašnje Opće bolnice »Braće dr. Sobol«. Što se same bolnice tiče, Zavod je prvenstveno obavljao funkciju prosekture, dok se dijagnostika postupno uvodila i razvijala. Tijekom svih tih godina na Zavodu je unapređivana nastavna i znanstvena djelatnost, a paralelno se širila i dijagnostika uz uvođenje novih tehnologija. Međutim, u pogledu stručnog rada, koji podliježe zdravstvenim regulativama, godinama su se pojavljivali problemi, od kojih su neki bili nepremostivi bez pripadnosti Zavoda zdravstvenom sustavu. Ubrzani razvoj dijagnostičke djelatnosti iziskivao je kontinuirano zapošljavanje djelatnika, što Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta nije moglo objektivno pratiti. Danas, također, ne prepoznaje potrebu zaprimanja specijalizanata iz kliničkih grana medicine, kao što je to patologija.
S druge pak strane, KBC je prepoznao potrebu za kliničkim patologom prije više od deset godina kad je devetoro patologa uključeno u kumulativni radni odnos s KBC-om. U međuvremenu je ta potreba prerasla postojeći broj posebno kako su se ustrojavali multidisciplinarni timovi za dijagnostiku i terapiju raznih bolesnih stanja, pretežno malignih novotvorina, unutar kojih su patolozi nezaobilazni dio tima, objašnjava prof. dr. Jonjić. KBC Rijeka kao klinička zdravstvena ustanova prema zakonu je dužan osigurati djelatnost patologije kako bi imao dijagnostičku i post mortem službu.
Ovu je djelatnost KBC dosad osiguravao ugovorom sklopljenim s Medicinskim fakultetom Sveučilišta u Rijeci koji je definirao međusobna prava i obveze u pružanju usluga, sukladno izmjenama u načinu financiranja djelatnosti KBC-a Rijeka od HZZO-a.
– Ovakav način pružanja dijagnostičke usluge godinama je pokazivao niz nedostatnosti kako za Medicinski fakultet tako i KBC Rijeka. Tu je i dijagnostika koju obavlja citologija i patologija. Citološka djelatnost se oduvijek obavljala u sklopu KBC-a Rijeka, a specijalizacija iz Kliničke citologije unutar bolnica, dok se patohistološka dijagnostika s programom specijalizacije iz patologije, godinama izvodila u okviru Zavoda za patologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci.
Tumorske stanice
Novi specijalistički program, koji je 2015. godine prihvaćen i usklađen s europskim kurikulumima, objedinio je specijalizaciju iz kliničke citologije i patologije i tako direktno nametnuo potrebu organizacije navedenih dijagnostičkih struka unutar zdravstvenih ustanova, kako bi iste osigurale akreditaciju za provedbu programa specijalizacije iz Patologije i citologije, dodaje prof. dr. Jonjić.
Iako se pri spomenu patologa najprije pomisli na doktora za obdukcijskim stolom, ovaj Zavod obavlja vrlo zahtjevne dijagnostičke postupke u liječenju bolesnika, posebno u sklopu personalizirane medicine. Prof. dr. Jonjić ističe posebno važnu ulogu Zavoda za patologiju u postavljanju točne dijagnoze na temelju morfoloških promjena u tkivu koje je dobiveno biopsijom s obzirom na to da je egzaktna dijagnoza preduvjet za odgovarajući nastavak liječenja bolesnika.
– Nastavak liječenja većinom zahtijevaju bolesnici s malignim novotvorinama, a ono je značajno različito ovisno o postavljenoj dijagnozi. Tu dakle leži velika odgovornost na našoj struci. Međutim, u nekim slučajevima da bi došli do konačne dijagnoze i zaključka o mogućem daljnjem liječenju iznimno je važna tzv. kliničko-patološka korelacija koja uključuje dobro poznavanje kliničkog stanja bolesnika. Ovakvi slučajevi zahtijevaju dobru suradnju kliničkog patologa i kliničara koji vodi takvog bolesnika. Isto tako važna je suradnja kliničkog patologa sa svim ostalim specijalističkim strukama koje sudjeluju u dijagnostičkom i terapijskom postupku kod bolesnika s malignim bolestima. Kao što sam ranije navela, KBC Rijeka to je davno prepoznao i danas veći broj multidisciplinarnih timova vrlo odgovorno i stručno radi na što bržem i adekvatnijem liječenju naših bolesnika, ističe prof. dr. Jonjić.
Laboratorijska djelatnost Zavoda za patologiju podrazumijeva stalno praćenje i unaprjeđivanje tehnologije rada, posebno kad su u pitanju terapijske mogućnosti. Naime, posljednjih desetak godina pojavljuje se sve veći broj novih, pametnih lijekova za bolesnike s malignim bolestima. Radi se o biološkim lijekovima koji blokiraju receptore ili stanične signalne putove i na taj način sprečavaju daljnji rast tumora. Za većinu lijekova je potrebno prethodno utvrditi nose li tumorske stanice takve receptore ili pokazuju abnormalnosti u signalnim putovima kako bi određeni lijek bio učinkovit.
Novi lijekovi
– Na taj se način izdvajaju bolesnici kao kandidati za primjenu novih lijekova što predstavlja »personalizirani« pristup u liječenju. Personalizirana medicina znači mogućnost primjene najučinkovitije, specifične terapije s obzirom na patogenezu bolesti svakog pojedinog bolesnika, a da bi došli do te spoznaje potrebno je najprije spoznati vodeće mehanizme odgovorne za razvoj bolesti. Upravo stoga, područje rada suvremene patologije je postalo daleko složenije što je i prepoznato razvojem molekularne patologije, sastavnog dijela dijagnostičke djelatnosti ove kliničke grane medicine. Tako je i naš Zavod za patologiju prije više od deset godina uvidio važnost pokretanja razvoja molekularne dijagnostike i osigurana je oprema i kadar za razvoj Laboratorija za molekularnu patologiju, kaže prof. dr. Jonjić.
Zavod za patologiju među prvima u Hrvatskoj započeo je s odabirom bolesnica s rakom dojke koje se mogu liječiti »pametnim« lijekom, kao što je to Herceptin (trastuzumab). Danas se na popisu prediktivnih čimbenika, s personaliziranim pristupom terapiji nalaze mutacije u genima koji kodiraju signalne molekule KRAS, NRAS, EGFR i BRAF, a koji se prije određivanja specifične, molekularno usmjerene terapije na Zavodu rutinski utvrđuje kod karcinoma debelog crijeva, pluća i melanoma.
– Uloga patologije u odabiru bolesnika za svaki oblik nove terapije ostaje nezamjenjiva. Vrijeme u kojem se uloga patologije vezivala isključivo uz obdukcije i postavljanje dijagnoze primjenom svjetlosne mikroskopije davno je prošlo. Razvoj medicine neminovno znači i razvoj patologije, a posebno molekularne, a preduvjet tome je svakako adekvatno financiranje jer ono osigurava održivost postojećeg stanja i, ne manje važnu činjenicu, njezino daljnje širenje. S obzirom na trenutnu financijsku situaciju kao i pozitivnu razvojnu klimu koja je stvorena u KBC-u vjerujem da će Zavod svojim radom, dijagnostičkim postupcima i dalje na najbolji i najsuvremeniji način pratiti potrebe naših pacijenata, zaključuje prof. dr. Jonjić.
