Gradska pročelnica za sport i tehničku kulturu

Vera Begić Blečić o nesreći: Napravila sam grešku, pokrit ću se ušima i drugi put bit ću pametnija

Andrej Petrak

Vera Begić Blečić, Foto: I. TOMIĆ

Vera Begić Blečić, Foto: I. TOMIĆ

Kad sam se vratila nisam više vidjela njen auto. Očito se i ona pomaknula kako ne bi smetala prometu. Tad sam već kasnila na dogovorenu radio emisiju pa sam krenula prema gradu. Nema govora da sam bježala, objašnjava Begić Blečić



RIJEKA Pročelnica za sport i tehničku kulturu Vera Begić Blečić, koja je nakon prometne nesreće otišla s mjesta događaja, a o čemu je izvijestio naš list, drži se toga da se vratila na mjesto nesreće, ali da ondje nije zatekla vozačicu s kojom se sudarila.


– Dogodilo se to da smo se pri maloj brzini lupili branicima. Gospođa je pogodila moj auto na križanju ulica. Nakon nesreće pomaknula sam svoj auto u stranu, jer poznato mi je da je temeljem zakona potrebno vozilo pomaknuti da ne smeta u prometu. Zaustavila sam se u jednosmjernoj ulici. Bilo mi je teško spremiti branik pa mi je pomogao jedan čovjek, rekla je Vera Begić Blečić.


Radićeva ulica, u kojoj je pročelnica konačno zaustavila svoj automobil, ipak nije jednosmjerna, već dvosmjerna. No, ona tvrdi da je zbog toga što je ulica jednosmjerna zaključila da je najbolje da napravi krug oko Trsata i pokuša se opet vratiti na raskrižje na kojem se dogodila nesreća.




Netko drugi na njenom mjestu odmah bi se uputio do druge osobe koja je sudjelovala u nesreći, kako bi, ako ništa drugo, temeljem zakona, razmijenili podatke i ispunili izvješće o nesreći. Netko drugi možda bi bio svjestan da to mora učiniti, barem zato što to nalaže osnovna prometna kultura, pogotovo imajući u vidu da obavlja javnu dužnost.


Dapače, s obzirom na to da njezin automobil tada više nikako nije smetao u prometu, ništa ju nije sprečavalo da to i učini. Da se barem uvjeri da je drugoj vozačici i njenoj bebi dobro. Za to bi joj trebalo tek nešto koraka.


– Kad sam se vratila nisam više vidjela njen auto. Očito se i ona pomaknula kako ne bi smetala prometu. Tad sam već kasnila na dogovorenu radio emisiju pa sam krenula prema gradu. Nema govora da sam bježala, objašnjava Begić Blečić.


Priznaje da bi sad, da se ponovo nađe u istoj situaciji, napravila potpuno drugačije.


– U tom stresu nisam se snašla. Tek sam dva mjeseca radila na mjestu pročelnice, bilo mi je bitno da obavim dužnosti koje sam imala tog dana. Prijavila sam nesreću policiji. Triput ih zvala i čekala ih tri sata. Odradila sam i ručak, bila na prijemu, a policiju dobila tek kasnije popodne. Službenici su odradili uviđaj, rekli mi da je druga gospođa prijavila nesreću i da nema ozlijeđenih.


Platit ću kaznu, snositi odgovornost za što sam kriva. Napravila sam grešku, pokrit ću se ušima i drugi put bit ću pametnija, objašnjava Vera Begić Blečić.


Na pitanje je li svo to vrijeme barem pokušala saznati je li sve u redu s drugom gospođom i njenom bebom, pročelnica odgovara kako je to htjela, ali je na koncu ta gospođa uspjela nazvati nju. Dotad je, podsjetimo, prošlo već dva tjedna.