Svake godine početkom lipnja sjećamo se dana kada je 2003. godine među nama boravio papa Ivan Pavao II. Prigoda je da se sada, o 15. obljetnici toga njegovog pohoda Hrvatskoj, prisjetimo tih izvanrednih dana u kojima je Rijeka bila njegov domaćin, povlašteni i počašćeni grad.

Svatko od nas ima osobna sjećanja na papu Ivana Pavla II. i na dane kada je bio »Papa među nama«, ali isto tako oni su upisani i u zajedničko pamćenje žitelja ovoga kraja. Znali smo svi zajedno i svatko osobno da je to posebno vrijeme i naših života, da smo počašćeni dolaskom toga čovjeka koji je cijelim svojim dugim pontifikatom ljude vodio, kako netko reče, na vidikovce života. Atmosfera Rijeke tih dana, mnogima je u sjećanju kao dragocjeno vrijeme zajedništva, razumijevanja, mira i dobra.

Rijeka je Papu dočekala veličanstvenom dobrodošlicom, svakog dana njegovog boravka ovdje Riječani su Papu ujutro ispraćali na njegova hodočašća Hrvatskom i svaku večer dočekivali na povratku. Rijeka je živjela u posebnom ozračju – bili su to dani koje je Ivan Pavao II. svojim prisustvom, svojim duhom i svime što je bio, učinio izvanrednima.

Obvezujuća baština 

Duhovna baština Ivana Pavla II. velika je i obvezujuća, sjetimo se, i na nju je svoj pontifikat oslanjao papa Benedikt XVI., a danas to čini i papa Franjo. Potrebno je podsjetiti se što nam je taj veliki Papa, »branitelj čovjeka«, koji je, kako je netko zapisao, »uzdigao čovjeka u božanske visine«, poručivao tih pet dana, prije svega vjernicima. Njegove su poruke i sada silno aktualne, čak i aktualnije nego li onda kada nam ih je uputio. Što je poručio na Krku, po dolasku 5. lipnja, što u gradovima u koje je iz Rijeke iz dana u dan putovao: u Dubrovniku, u Osijeku i Đakovu; što u Rijeci na blagdan Duhova, i na odlasku, 9. lipnja pohodivši Zadar? Pamtimo temeljno: na dočeku na Krku ponovo je podržao put Hrvatske prema europskim integracijama; u Dubrovniku je posebno govorio o ženama, »umnosti žene«, u Slavoniji o zemljoradnicima tražeći priznanje za njih, u Rijeci kada je na Delti, pred oko 150 tisuća vjernika, predvodio središnje euharistijsko slavlje toga pohoda, naglašeno je govorio o obitelj. Bila je to povijesna riječka Pedesetnica s koje ne zaboravljamo njegov gotovo usklik: »Budite narod nade, budite narod koji moli!«; njegovu poruku da obitelji trebaju »povlaštenu pozornost i jasne mjere«. Nije zaboravljen njegov hodočasnički i molitveni pohod toga dana u Trsatsko svetište – njegov kip pred trsatskom crkvom, prikazujući ga onakvim kakav je na Trsatu bio, stalni je svjedok toga događaja. Sigurno, i Zadar pamti svoj susret s njime.

Tijekom toga posjeta svojim je putovanjima povezao cijelu našu zemlju, a na susrete s njim hodočastile su se stotine tisuća ljudi. Izražavao nam je povjerenje, upućivao riječi ohrabrenja.

Na krčkom aerodromu, na svečanom državnom i crkvenom dočeku, Ivan Pavao II. je poručio da je došao »ispuniti zadaću Petrova nasljednika«, da je kršćanstvo u prošlosti dalo velik doprinos razvoju Hrvatske i da će ono »moći nastaviti učinkovito pridonositi« sadašnjosti i budućnosti naše zemlje. »Postoje, naime, vrijednosti – kao što su dostojanstvo osobe, ćudoredna i umna čestitost, vjerska sloboda, obrana obitelji, prihvaćanje i poštivanje života, solidarnost, mjerodavnost i sudjelovanje, poštivanje manjina – što su upisane u narav svakog ljudskog bića, a zasluga je kršćanstva da ih je prepoznalo i jasno ih navješćuje. Na tim se vrijednostima temelji postojanost i prava veličina jedne države«, rekao je među ostalim.

Gledati srcem 

Tijekom mise u Dubrovniku, 6. lipnja kada je na čast oltara uzdigao Mariju Petković, naglašeno je govorio ženama i o ženama. »Možda je našemu dobu kao ni jednomu drugom razdoblju u povijesti potrebna ‘ona umnost’ žene koja će jamčiti osjetljivost za čovjeka u svakoj prigodi. Hrvatske žene, svjesne svojega vrlo uzvišenog poziva ‘supruge’ i ‘majke’, nastavite gledati na svaku osobu očima srca te joj ići ususret i biti uza nju osjetljivošću, što je vlastita majčinskome osjećaju…« U Slavoniji, 7. lipnja je tumačio da je kršćaninov poziv svetost: »Ni jedan krštenik ne smije ljenčariti! Ne obeshrabrujte se pred složenošću prilika«. Posebnim pozdravima predstavnicima drugih vjerskih zajednica, izrazio je svoja ekumenska nastojanja. Odao je i tražio priznanje seljacima i zemljoradnicima rekavši im da ne gube pouzdanje, da su svojim težačkim poslom »svakodnevno ‘suradnici’ Boga stvoritelja«. »Znajte da su vam Papa i Crkva blizu te da – visoko cijeneći nezamjenjivost i dostojanstvo vašega svakodnevnog truda – žele da se poljoprivredi i muškarcima i ženama koji obrađuju zemlju prizna prava vrijednost u sveukupnome razvoju društvene zajednice.«

Na Duhove, 8. lipnja na riječkoj Delti Papa je svoju propovijed posebno posvetio obitelji, naznačivši blizinu Trsatskoga svetišta. Među ostalim je naglašavao: »Obitelj danas, također i u Hrvatskoj, traži povlaštenu pozornost i jasne mjere, koje će promicati i štititi njezin ustroj, razvoj i stalnost. Mislim, između ostaloga, na ozbiljno pitanje stambenoga prostora i na pitanje zaposlenosti. Ne smije se zaboraviti da se preko pomoći pružene obitelji pridonosi također rješavanju drugih velikih teškoća, kao što su – naprimjer – skrb za bolesnike i starije osobe, način kako spriječiti širenje kriminala i kako naći ustuk upotrebi droge«. O tome je progovorio u širokom kontekstu: »Današnje je društvo dramatično rascjepkano i podijeljeno. Upravo je zato i tako očajno nezadovoljno. Ali kršćanin se ne miri s umorom i samim tijekom zbivanja. Budite narod nade! Budite narod koji moli…«. Uz molitvu Kraljice neba posebno se obratio mladima podsjetivši ih »da se čovjekova vrijednost sastoji u onome što on jest, a ne u onome što on radi ili pak što on posjeduje; da mali niski ciljevi ne mogu nikada utažiti žeđ za srećom i puninom koja je u vašem srcu; da zadaću što ju je Božja providnost povjerila svakomu od vas nitko drugi ne može ispuniti nego vi sami osobno«.

Ponesen emocijama 

Na oproštajnom susretu s vjernicima u Zadru, 9. lipnja Papa je »puku hrvatskom« poručio da mu je poznata njegova snaga, hrabrost i nada, i da je siguran da će mu »ustrajno zalaganje omogućiti« bolje dane. Posljednji veliki susret s papom Ivanom Pavlom II. vjernici iz Hrvatske imali su 8. studenog 2003. u Vatikanu. Bilo je to zajedničko hrvatsko hodočašće zahvale za njegov posjet našoj zemlji te godine. U vatikanskoj dvorani za audijencije svi su bili ponijeti emocijama i malo tko nije zaplakao. Papa je i tada govorio hrvatskim jezikom. Bio je sve bolesniji i govorio je teško, i također ponijet emocijama. I tada je uputio poruku povjerenja: »Vaša ljubljena zemlja ima snagu i posjeduje sve sposobnosti koje su joj potrebne kako bi se na prikladan način suočila s izazovima sadašnjega trenutka. Želja mi je da uvijek znade iskoristiti tu snagu i te sposobnosti kako bi izgrađivala društvo solidarno i spremno pružati učinkovitu potporu najslabijim slojevima; društvo utemeljeno na vjerskim i ljudskim vrijednostima koje su minulih stoljeća nadahnjivale ondašnje naraštaje; društvo koje poštuje svetost života i veliki Božji naum o obitelji; društvo koje na okupu drži zdrave snage, promičući duh zajedništva i suodgovornosti. Zalaganje za čovjeka i njegovo istinsko dobro crpi snagu također iz Evanđelja te je zbog toga sastavni dio poslanja Crkve.«

Dani pape Ivana Pavla II.

Svih proteklih godina u Rijeci su početkom lipnja održavani Dani pape Ivana Pavla II. Ove godine oni će biti od danas, 8. lipnja do 10. lipnja i to u Bogoslovnom sjemeništu, u kojem je uređena spomen- soba Papinog boravka, te u Svetištu Majke Božje Trsatske.