Hiperbarični ''dream tim''

U barokomoru i s traumom mozga: Centar za podvodnu i hiperbaričnu medicinu KBC-a Rijeka radi punom parom

Barbara Čalušić

Snimio Silvano JEŽINA

Snimio Silvano JEŽINA



Kada je početkom prosinca prošle godine barokomora u Kliničkom bolničkom centru Rijeka započela radom, plan multidisciplinarnog tima koji radi u riječkom Centru za podvodnu i hiperbaričnu medicinu bio je postupno doći do njezinog punog kapaciteta koji iznosi 450 tretmana mjesečno. 


No, samo nakon tjedan dana, 6,5 milijuna kuna vrijedna riječka barokomora radila je u punom opsegu, a trenutačno se liste čekanja za tretman kreću oko pet mjeseci. Liste čekanja ne odnose se hitne slučajeve čiji će se broj dolaskom ljetne sezone i ronilaca znatno povećati. Hitnih slučajeva ima i izvan sezone pa je tim riječke barokomore konstantno u 24-satnoj pripravnosti. Osim toga, liječnici riječke barokomore u suradnji s drugim bolničkim klinikama, hiperbaričnim tretmanom liječe ozbiljna stanja koja nisu klasične indikacije za hiperbarični tretman. U slučaju takvih pacijenata, barokomora se nerijetko pretvara u jedinicu intenzivnog liječenja, a kako objašnjava voditelj Centra za podvodnu i hiperbaričnu medicinu dr. Boris Reinić, složeni tretmani predstavljaju velik izazov za medicinski tim barokomore, ali i jedno od područja koje planiraju jačati u suradnji s drugim bolničkim klinikama.





– U barokomoru kod nas najčešće ulaze dijabetičari s dijabetičkim stopalom, dijabetičkim gangrenama, osteomijelitisi i iznenadne gluhoće. No, velik su nam izazov, i za to smo se dosta pripremali, bolnički pacijenti čije je zdravstveno stanje takvo da traže nešto drugačiji tretman. Recimo, u barokomori smo imali slučaj apcesa mozga, kod pacijenta koji nije bio ovisan o respiratoru, a uveli smo ga u barokomoru u dogovoru s Klinikom za neurokirurgiju. U sljedećem slučaju, tretmanima barokomori rješavali smo nekrotizirajući fasciitis, ozbiljnu bakterijsku infekciju kod pacijentice koja je bila analgosedirana i liječena na JIL-u na riječkom lokalitetu. U ovom se pak slučaju radilo se o pacijentu pod respiratorom, koji je potpuno sediran, u životno ugrožavajućem stanju, a koji se liječi u barokomori. Kroz desetak tretmana pacijentica je probuđena i otpuštena je kući, objašnjava dr. Reinić.


Hiperbarični »dream tim«


Riječkom timu pridružio se i iskusni hiperbaričar dr. Mario Franolić koji ističe da hiperbarična medicina svoju primjenu nalazi na nekim novim područjima, a jedno od njih je i područje trauma mozga. Dr. Franolić uskoro će biti sudionik na kongresu u New Orleansu koji je posvećen upravo ovoj temi.



U Centru za podvodnu i hiperbaričnu medicinu uspješno se zbrinjavaju rane i kako ističu liječnici većini pacijenata KBC-a Rijeka ovdje su uspješno spašeni ekstremiteti. Uspjeh naravno ovisi i o tome koliko je pacijent pravovremeno došao u barkomoru na liječenje kronične rane. – U ovom trenutku naša je lista čekanja na tretman pet mjeseci i to je naš najveći problem. Kad su hitna stanja u pitanju, pacijente stavljamo na listu prioriteta, a tu treba voditi i računa o bolničkim pacijentima kojih je sve više. Naime, kad se barokomora otvori u bolnici, onda se poveća i broj pacijenata jer su liječnici više senzibilizirani na takav vid liječenja, kaže dr. Reinić.


– Činjenica je da Hrvatska ima jednu od najsveobuhvatnijih listi indikacija za tretmane u barokomori, iako je indikacija realno još puno više, no to je pitanje odobravanja osiguravatelja. Najnoviji trend kad je riječ o indikacijama za barokomoru je tzv. »trauma brain injury«, trauma mozga, za koju se smatra da je najdokazanija indikacija za barokomoru uopće. Traume mozga su jedno široko područje koje imaju raspon od krvarenja u mozgu pa do samih ozljeda mozga. Ozljeda mozga podrazumijeva, ne samo mozak, nego i leđnu moždinu, a vodeći američki istraživači ovog područja trenutno smatraju da nitko ne bi smio umrijeti od traume mozga, a da prije nije bio u barokomori, ističe dr. Franolić.


Dr. Reinić dodaje da je riječkom Centru upravo to jedno od najzanimljivijih područja koje bi riječka barokomora trebala zbrinjavati. Već je pokrenuta suradnja s riječkim klinikama za neurokirurgiju i anesteziologiju, stvara se protokol pacijenata koji bi išli u barokomoru, a planira se i objava i znanstvenih radova na tu temu.



– Oduvijek sam sanjao ovakvu ustanovu. Ovo je prava ustanova hiperbarične medicine jer postoji čitav dijapazon pacijenata koje može primiti: od onih koji dolaze iz kozmetičkih i preventivnih razloga, sportaša pa do najtežih slučajeva koji se nalaze na respiratoru. Ovdje je na raspolaganju tim kojeg čine četiri specijalnosti: anesteziolog, kirurg, pulmolog i hiperbaričar te najbolji intenzivisti odnosno medicinske sestre i tehničari. Dakle, imate svojevrsni hiperbarični »dream team« kakvih je u europskim razmjerima, pa i šire, jako malo. Ovo je krajnje respektabilna kuća i ne postoji to što se u hiperbaričnoj medicini ovdje kod nas, u barokomori u Rijeci, ne može napraviti. Kao kuriozitet mogu vam reći da smo u Karolinsku bolnicu u Stockholmu, kao jednu od najjačih institucija u svijetu, namjeravali poslati nekog od naših mladih kolega specijalizanata da prođe tamošnje barokomore. Međutim, tamo su nam rekli da naši mladi liječnici u Karolinskoj neće imati puno toga za naučiti, pogotovo kad sam im rekao što mi ovdje radimo, ponosno ističe dr. Franolić.


Hiperbarični tretman često se koristi u sportskoj medicini, a popularan je i estetskoj medicini. Centar za podvodnu i hiperbaričnu medicinu u suradnji s Klasterom turizma PGŽ formira bolničku ponudu koja bi se jednog dana mogla ponuditi na tržištu zdravstvenog turizma.


Ograničavajući kapacitet barokomore


– Najviše nas u tome ograničava kapacitet barokomore. Ona je jedna, ima osam mjesta i praktički u mjesec i pol dana u osmosatnom radnom vremenu možemo obraditi maksimalno 24 pacijenta. Dakle, naša propusna moć nije jako velika. Same terapije traju po 20 i 30 puta, a neke čak i više. To je naš prosjek. Postavlja se pitanje gdje bismo u tom rasporedu ubacili ljude kojima bismo na tržištu ponudili našu uslugu. Naše osmosatno radno vrijeme vezano je uz ugovor s HZZO-om i u tom vremenu trebamo rješavati osiguranike koji su na listi. Eventualno možemo razgovarati o poslijepodnevnom i večernjem programu u kojem bismo mogli napraviti jednu turu pacijenata, njih osam u jednom danu. Ljeti moramo računati na hitnoće, pogotovo ronilačke koje oduzimaju jako puno vremena. To nije puno pacijenata, ali jedan tretman ronioca može trajati i do šest sati. Dakle, ako nam je pacijent ronilac, onda nam on bitno remeti takav tržišni program koji bismo eventualno uveli. Vanjski pacijenti koji bi plaćali morali bi računati i na takve situacije u kojima ih ne bismo mogli primiti u planiranom terminu, upozorava dr. Reinić.



Bez obzira na to, on smatra da je barokomora velika reklama za našu turističku ponudu jer upravo ronioci kad dolaze u neku zemlju žele znati može li ih se adekvatno zbrinuti u slučaju nezgode.


– Naša očekivanja kad su ljetna sezona i ronioci u pitanju, kreću se oko trideset pacijenata ronilaca po sezoni. To je prosjek koji može varirati, no mi imamo organiziranu pripravnost 24 sata i dostupni smo u svakom momentu. Ako se pojavi hitnoća izvan radnog vremena, svi dolazimo ovdje, zaključuje dr. Reinić.