Čudan fitness

U Takalama je berba identična onoj od prije sto godina, a bit će i onoj za sto godina ukoliko vinogradari ustraju na ideji začetoj još 2001. godine kad je osnovana Poljoprivredna zadruga Dolčina čiji je cilj bio revitalizacija Bakarskeh prezidi nastalih zahvaljujući uredbi Marije Terezije.

Tad su preci današnjih zadrugara odlučili brdo pretvoriti u vinograd pa ga terasasto isprepleli brojnim prezidama podzidanim kamenjem u koje su najprije »posadili« zemlju pa u nju vinovu lozu, da bi vremenom stvorili takve vinograde za koje mnogi pomisle kako žile umaču u moru, a lišćem škaklju nebo.

To remek djelo tradicionalne arhitekture i težačkih ruku još davno je krasilo naslovnicu National Geographica, a od 1972. godine ima status spomenika kulture. 

  – Istina, lipo zvuči to kad rečeš da ti j’ vinograd spomenik kulture, ma retki se na trgadbe tako spote kod ča se mi, dobacuje ispod kofe Tajana Frančišković i dodaje kako bi zbog uvjeta rada u ovim terasastim vinogradima uz vinogradarstvo mogli pokrenuti još jedan »biznis«, odnosno otvoriti svojevrsni fitness klub jer samo jedan spust do najdonje prezide i samo jedan uspon do ceste i bez koša punog grožđa na leđima, garantira zatezanje svih opuštenih mišića na tijelu. Tr vidite našeg Jadra, jedinoga zaposlenog va Zadruge, ne rabi njemu ni fitnessa ni sprav, on se j’ ovako šesan načinil va takalah, domeće ženski glas ispod druge brente. 

  Iako ovi berači, za razliku od svojih predaka nisu trebali razadnit, odnosno skinuti dno bačve, potom zadnit ili ponovo ga postaviti, pa nabijat tj. zatezati obruč, nisu trebali ni namakat, ni sumporit, ni bromulat bačve, kade, brente kao što su to morali njihovi stari, bogme ni mastit ubrano, ali da su se zbog mehanizaciji nepristupačnog terena namučili – jesu. A kakav je bio ovogodišnji urod? 

  – Dobar. Ovako napamet moren van reć da će ovogodišnja berba bit tri put bolja nego ča j’ bila ona lanjska, a lani smo pobrali zmed 250 i 300 kil grozja. Ne bin se otel zaletat ali ne bi me čudilo da bude i rekordna do sada, bacivši pogled na dvije velike i dvije nešto manje do vrha grožđem napunjene bačve, kaže Tomislav Vičević, inicijator osnivanja PZ Dolčina, njezin dugogodišnji upravitelj ili kako ga vinogradari nazivaju – dobri duh Takal. 

  Ira Šubat, sadašnja upraviteljica Zadruge pojasnila nam je kamo će pune bačve beline, odnosno gdje je to mjesto na kojem će nastati čuveni pjenušac Stara Bakarska vodica. 

  – Ugovor o preradi imamo s tvrtkom Pavlomir d.o.o. iz Novog Vinodolskog. Oni nam ujedno i pune boce. Pjenušac još nije u prodaji ali je prezentiran na više sajmova diljem Primorsko-goranske županije i ostatka Hrvatske. Tamo nam je već druga berba na preradi, a kod njih ih skladištimo budući da sami nemamo adekvatnog podruma iako planiramo da se u dogledno vrijeme izgradi ne samo podrum, već u Takalama i vidikovac, i kušaona vina sa čim bi zaokružili cijeli ovaj projekt, te se uvrstili ne samo na enološku kartu Hrvatske, već i na onu turističku, propagirajući tako i regiju, i vinogradarstvo. To nam je nakana i velika želja, a dok se ne ostvari rivamo tako kako rivamo, kaže mlađahna upraviteljica Zadruge. 

 Bude ča bude

Ovogodišnji, sudeći po svemu – više nego dobar urod ubran je u pedesetak revitaliziranih prezida ili s oko 2.000 trsa u rodu. Dodamo li da u prezidama ima i 500-tinjak komada mladih trsa koji još ne rađaju, ukoliko priroda ne bude »zanovjetala«, iduće bi godine mogao urod biti još i bolji. 

  – Se van je to relativno. Točno, imamo trsi cca 2.000 komadi. To varira. Sako leto posadimo stotinjak, a nekad i više sadnica. Od toga se ne ulovi 10 do 20 posto. Neki prolistaju i onda ih malo veća suša uništi. Lani je uništeno i parsto trsi, ki baš i nisu bili mladi, ma nisu još bili dublje ukorjenjeni. Mlade trse redovito zalevamo. To ni nikad kod kad pade pravi daž aš veća količina vode ohladi zemlju i natopi se komletno tlo. Vela je razlika kad se zaleva na ovo propusno tlo ko se ni po noći ne ohladi. Lani j’ bila katastrofa – duga letnja suša i orkanska bura uništile su više od četvrtine vinograda. Najviše onaj del na zapadnoj strani aš je više izložen buri. Nismo mogli niš dobroga očekivat, nego molit Boga da nan se čin manje trsi osušeje. Do same rezidbe u veljači i početkom ožujka nismo znali ča se je osušilo. Neki su trsi bili potpuno suhi. Za spukat van, a kod nekeh smo odstranili osušene rozgve, a ostalo pušćali. Kasnije smo bili jako zadovoljni jer su se ti trsi lipo oporavili, razvili su nove mladice ali s jako malo ili bez ploda. Bitno je da su opstali. Drugo leto bit će i roda. Ča se tiče ovoga leta, na sriću, ni bilo potrebe za nikakovin dodatnim tretiranjem vezanim za razna oboljenja ma opet nas je mimoišla kiša punih 60 dan. Onda nan se našpotala obilnim padalinama kad više škodi nego koristi. Posljedica je da grozje ni onako krupno kako zna bit kad ni suše. Uzorke grožđa odnesli smo na analizu i struka je rekla da je grozje zdravo. Dostiglo je svoju potpunu zrelost. Slador je nešto slabiji, oko sedavnajst, ukupne kiseline su u granicama i slijedi berba. Nimamo ča čekat, aš ovi nan dažji uopće ne gredu va prilog. Najme, da bi dobili ki postotak sladora više i da se povećaju soki va bobici rabilo bi nan 8 do 10 sunčaneh dan, a kako j va našen slučaju zrioba finjena, mi gremo va berbu, pojasnio je Zvonko Marušić, predsjednik Nadzornog odbora O PZ Dolčina.