Facebook grupa u samo nekoliko dana okupila više od 9.000 članova

“Ti si iz Rijeke…” – gastarbajter iz Neussa pokrenuo lavinu sjećanja

Andrej Petrak

Za »provalu« emocija tisuća članova facebook grupe kriv je Riječanin Željko Maretić, ugostitelj koji već više od dva desetljeća vodi restoran u njemačkom gradu Neussu. Grupa je postala toliko popularna da su se članovi odlučili naći i »u živo« na Ri Retro Partyju što će se sutra održati u Morskom prascu na Kantridi 



RIJEKA » Ti si iz Rijeke ako se sjećaš marelice sa šlagom u »Šestici« i bureka kod »Braće«, vožnje karetima sa Kozale pa do Belvedera po cesti, plesa na Tenisu, Nafti, Neboderu… – sve nabrojano samo je mali dio nostalgičnih prisjećanja iz »bolje prošlosti« o kojima proteklih desetak dana piše i slika više od devet tisuća Riječana, članova Facebook grupe »Ti si iz Rijeke ako se sjećaš…«, koja iz dana u dan postaje sve popularnija. Toliko popularna, zapravo, da su se članovi odlučili naći i »u živo« i to na »Ri Retro Partyju«, ilitiga »Partyju sjećanja« što će ove subote od kasnog popodneva pa sve do ranog jutra biti održan u Morskom prascu na Kantridi. 


  Premda je prava rijeka sjećanja brojnih sugrađana navrla proteklih dana, spomenuta facebook grupa postoji već tri godine. Pokrenuo ju je Riječanin Željko Maretić, ugledni ugostitelj koji već više od dva desetljeća vodi restoran u Neussu, njemačkom gradu, prijatelju Rijeke. 



 Milatić najavljuje da se na organizaciji partyja ne namjerava stati. 




  – Najesen planiramo organizirati izložbu »Rijeka sjećanja«, o sjećanjima koja su se isprofilirala kroz grupu. Pale su i ideje za plesnjak na jednom od kultnih mjesta, možda u salonu Transadrije, gdje su se nekad uspješno i održavali. U pripremi je već i drugi party, koji bi mogao biti održan već u rujnu, gdje bi nam se mogli pridružiti oni koji su sad na godišnjem odmoru van Rijeke. Branka Uzelac čak je predložila da se osnuje Muzej sjećanja na Rijeku, nabraja Milatić.


  Uostalom, na grupi je dosad prikupljeno toliko najrazličitijih materijala o povijesti Rijeke da se Milatić i Kovačević nadaju da će se pronaći netko tko bi sve to objedinio na jednom mjestu u knjizi sjećanja na Rijeku. Možda se netko takav i javi i prihvati posla već na Ri Retro partyju ove subote u Prascu.



  – Prije tri godine zadnji sam put bio u Rijeci, nažalost na sprovodu jednog velikog prijatelja i kuma. Kad sam se vratio, nedostajala mi je Rijeka i moji prijatelji pa mi je palo napamet osnovati grupu »Ti si iz Rijeke ako se sjećaš…«, objašnjava Željko Maretić. 


 Milde Sorte, Neptun…


Sudjelovalo je nekoliko desetaka Maretićevih prijatelja sa Škrljeva, Krasice, Bakra, Kraljevice, Rijeke. U početku su se živo dopisivali, ali je komunikacija s vremenom zamrla. Kako se nitko već dugo nije javljao na grupi, Maretić ju je prije tri tjedna odlučio ugasiti. 


  – Dobro, ovdje nema Riječana. Zatvorit ću grupu, napisao je. 


  Odmah mu je netko odgovorio: »Ne vrijeđajte«. Počeli su se dopisivati, prisjećali se kultnih mjesta za izlazak poput Milde Sortea, Neptuna, uključivali su se i drugi ljudi, a do jutra grupa je već brojala tisuću članova. 


  – Iznenadila me takva nagla popularnost. Grupa je jučer već brojala više od 9.400 članova. Ljudi se prisjećaju svega i svačega, od marelica sa šlagom i bureka kod »Braće« nadalje. Puno poznatih i nepoznatih ljudi našlo se na jednom mjestu. Javio mi se prijatelj kojeg nisam vidio 35 godina, čuo sam se s drugim školskim kolegom koji je u Kanadi, javio nam se čovjek iz Vijetnama. Stalno je netko online, javljaju nam se Riječani razasuti po cijelome svijetu. Stvarno nisam očekivao nešto takvo. Cijela priča razvila je neku svoju dinamiku, koja zasad ne posustaje, objašnjava Maretić, koji u Rijeku dolazi u subotu isključivo zbog retro partyja, a u Neuss se mora zbog posla vratiti već u utorak. 


  Odluka o organiziranju partyja na kojem će se okupiti članovi grupe rodila se spontano, pojašnjavaju Gordana Kovačević i Ivan Milatić, ljudi koji su se prihvatili organizacije. 


  – Krešo Mustać je gotovo iz zezancije predložio Ivana i mene. Rekla sam si, ajmo probati, a Ivan je dosta pomogao da se cijela priča pogura do kraja. Ljudi su odmah predložili desetak različitih lokacija i vremena, shvatili smo da će netko to trebati presjeći i odlučiti. Nazvali smo Čarlija, koji je već bio u grupi, njemu se to učinilo odličnom idejom i dosta brzo smo sve dogovorili, rekla je Gordana Kovačević. 


 Svira Šteki


Ivan Milatić dodaje da je bilo dosta pitanja članova grupe zašto je party baš u Morskom prascu? 


  – Kad imate devet tisuća ljudi u grupi, ako ih većina dođe, možete napuniti stadion. Čarlija dosta ljudi u Rijeci zna, Morski prasac je na moru, a još uvijek je ljeto. Ovako ćemo moći svi zajedno i malo zasvirati gitaru na plaži i zapjevati, baš kao što se to nekad i radilo, dodaje Milatić. 



Samo o tuljcima za legendarne krumpiriće iz Papagalla u Garibaldi ulici razvila se živa rasprava, kao i o mirisu novih plastičnih madraca iz negdašnje Jugoplastike. Ubrzo su pojedinci počeli grupu koristiti kako bi se nostalgično prisjetili svega, ne nužno vezanog uz Rijeku, od Branka Kockice nadalje. 


  – Stavljaju svoje uspomene iz prošlosti, a nama to naravno ne smeta, iako nije originalno planirano da se takve stvari stavljaju uz grupu usko povezanu s Rijekom, kažu Kovačević i Milatić. 


  Spominje se naravno i prvi tv u boji, antene »riblja kost« koje su se okretale prema Italiji kako bi se mogli gledati crtići. Ljudi stavljaju stare fotografije Rijeke, kultnih mjesta njihove mladosti, ali i dijele recepte za, primjerice, Americano sladoled. 


  – U grupi je i dosta riječkih glazbenika, tu je kompletna postava Fita, Sandro Bastiančić, Leo Rumora, Nikolina Ivošević, brojni ljudi koji su bili uključeni i još uvijek su u razna društvena događanja. Razvila se velika pozitivna energija, koja nadamo se neće tek tako stati, kaže Kovačević.



  Organizatori poručuju da svi koji dođu u Prasac mogu slobodno donijeti i kolače, a razmišlja se o organiziranju natjecanja u ocjenjivanju kremšnita. Iako dress code nije obvezan, bilo kakvi retro detalj, od borasana nadalje, su dobrodošli. Svi koji žele mogu donijeti i kakve stare predmete, pa i karete, o kojima se na grupi razvila cijela rasprava. 


  Na partyju će svirati Unique Šteki Musique Show Borisa Anđelića Štekija, koji će nastupiti na izričitu želju osnivača facebook grupe. Sa Štekijem sviraju Boris Trkulja i Tina Čatura. 


  – Prva ideja za bend nam je bila dosta jaka: da nagovorimo Lea Rumoru da nam sviraju Ogledala. Leo je to i želio, ali isti dan ima nastup u Šibeniku. Bit će za neki drugi put, kaže Milatić. 


  Kad govori o tome što ga je privuklo da se toliko aktivira u ovoj grupi, Milatić ističe da obožava Rijeku. 


  – Mislim da je Rijeka jedinstven grad, glavni grad normalne Hrvatske. Ima povijest, a mogao bi imati i budućnost. Bila bi ogromna šteta da se ovakva grupa ugasila. U Rijeci danas ničega nema, zatvoreni su svi klubovi, ukinute sve manifestacije…. Zato je gušt prisjetiti se bivših vremena, kad se nešto stalno događalo u gradu, objašnjava. 


 Panker i šminkeri


Gordanu Kovačević oduševljava što među članovima ima ljudi najrazličtiijih profila, od bivših pankera, šminkera, onih koji su izlazili u Milde, onih koji uopće nisu izlazili. Najstarija članica je 1930. godište i, kažu Milatić i Kovačević, perfektno se služi facebookom, a najmlađi su osamnaestogodišnjaci koji upijaju sjećanja starijih. 


  – Prvih dana vladala je prava euforija. Ljudi praktički nisu spavali i jeli, prisjećali su se svega što je obilježavalo njihovo djetinjstvo i mladost kroz 60-te, 70-te, 80-te i malo kroz 90-te za one mlađe među nama. Da imamo i puno mladih članova shvatila sam kad je netko upitao: »Sjećate li se kako smo uvijek po povratku s izleta u busu pjevali ‘Najdraža Rijeko’«. U prvi mah pomislila sam, nemoguće, pa i Badurina je tad još bio u školi i onda tek uvidjela koliko su mladi oni koji su to pisali, rekla je Kovačević. 


  No, da ne bi ispalo da je »nekad bilo bolje«, Kovačević kaže da je njima u mladosti jednostavno bilo drugačije. 


  – Ljudi nam govore da smo nostalgičari, ali riječ je jednostavno o našim sjećanjima koje ne treba zaboraviti. I s radošću se prisjećamo svega. Od toga gdje smo izlazili, u kakvim dućanima smo kupovali, u kojim firmama radili. Osobno sam se rado prisjetila mog prvog izlaska, nošenja Titove štafete i noćenja u omladinskom klubu Ivo Lola Ribar, današnjem Palachu, gdje je s nama bio i mladi Željko Jovanović, ističe Kovačević.