Izražen problem

TREND PRAZNIH KLUPA: U Rijeci nitko ne želi ići u školu za bravara, mesara i konobara

Ingrid Šestan Kučić

Kozmetičati i frizeri i dalje su vrlo atraktivna zanimanja  / snimio M. GRACIN

Kozmetičati i frizeri i dalje su vrlo atraktivna zanimanja / snimio M. GRACIN

Najveći nered u sustavu nastao je ukidanjem bodovnog praga, jer sada u četverogodišnje strukovne škole ulaze i oni s prosjekom od 2,0, a to su nekada bili učenici trogodišnjih škola, smatraju ravnatelji trogodišnjih strukovnih škola



Zovu nas obrtnici i trgovačka društva, imamo jamstvo radnog mjesta i stipendija, ali znate kakav je naš mentalitet. Neće nitko u radnička zanimanja. To je nesreća našeg mentaliteta – kaže ravnatelj Strojarske škole za industrijska i obrtnička zanimanja Gojko Miletić komentirajući ovogodišnje upise u prvi razred srednje škole i činjenicu da u Primorsko-goranskoj županiji nitko ne želi biti bravar, mesar, monter PVC i aluminijske bravarije, zidar, podopolagač, a ni zavarivač nije baš privlačno zanimanje.


Zapravo ovogodišnji upisi nisu pokazali ništa novo jer riječ je o trendu koji među budućim srednjoškolcima vlada već generacijama i koji se unatoč naporima škola ne uspijeva promijeniti. Škole su tu, kaže ravnateljica Obrtničke škole Opatija Loredana Grdinić, potpuno bespomoćne, jer radi se o problemu koji se mora rješavati na višoj razini, a unatoč tome što se radi o deficitarnim zanimanjima za kojima postoji potražnja čak već i prije nego učenik uopće prvi put sjedne u srednjoškolsku klupu, nitko u ta zanimanja ne želi.



Prema podacima Primorsko-goranske županije na ljetnom roku upisa srednje su škole upisale 2.366 učenika te su popunile 87 posto planirane upisne kvote, a za jesenji rok upisa ostalo je 364 upisnih mjesta. Upisne kvote u potpunosti su popunile: Prva riječka hrvatska gimnazija, Prva sušačka hrvatska gimnazija, Gimnazija Andrije Mohorovičića Rijeka, Salezijanska klasična gimnazija i Gimnazija Eugena Kumičića Opatija, a popunjeni su i gimnazijski programi u Prirodoslovnoj i grafičkoj školi Rijeka, Srednjoj školi Hrvatski kralj Zvonimir Krk te Srednjoj školi Antuna Barca Crikvenica. Među strukovnim školama upisnu su kvotu popunile Medicinska škola, Srednja škola za elektrotehniku i računalstvo te Građevinska tehnička škola. U škole s dobrom popunjenošću upisne kvote, a riječ je o školama koje su popunile 90 i više posto mjesta, ubrajaju se: Ugostiteljska škola Opatija, Pomorska škola Bakar, Hotelijersko-turistička škola Opatija, Tehnička škola za strojarstvo i brodogradnju, Prirodoslovna i grafička škola Rijeka, Ekonomska škola Mije Mirkovića te Elektroindustrijska i obrtnička škola. Među škole sa slabim rezultatima upisa Primorsko-goranska županija ubraja: Graditeljsku školu za industriju i obrt, Strojarsko-brodograđevnu školu za industrijska i obrtnička zanimanja, Srednju talijansku školu, Srednju školu Čabar, Željezničku tehničku školu Moravice i Srednju školu Delnice.





Povećanje kvote


– Već dvije godine nismo uspjeli upisati mesare, a nekada smo imali i po dva razredna odjeljenja mesara. Učenici danas to ne žele, ne sviđa im se i teško im je. Nije im zanimljivo ni atraktivno. Sve naše promocije nisu pomogle da upišemo šestero učenika u zanimanje mesar. Štoviše, javio se samo jedan i nakon nekoliko razgovora koje smo imali s njegovom majkom, odustao je. Razlog je strah da će ostati neupisan, jer s jednim učenikom ne možemo otvoriti odjeljenje, a rizik je čekati jesenski rok upisa. Da stvar bude gora, zvala nas je jedna mesnica i najavila da bi uzela tog učenika. To je zanimanje koje im jamči posao, ali do učenika to ne dopire. Slična je priča i s pedikerima. Jedva smo nešto upisali, a to su zlata vrijedna zanimanja. Ni mesara ni pedikera na birou rada nema. No, nitko neće u ta zanimanja, ali zato bi svi bili kozmetičari i frizeri, a onda kasnije ti kozmetičari i frizeri konobare. S druge strane, nitko neće u konobare jer to danas može raditi svatko i sve dok se zakonski propisi ne promijene, dok se ne poduzme nešto da se konobarskim poslom može baviti samo školovani kadar, ta se situacija neće promijeniti – poručuje Grdinić.


Hrvatski zavod za zapošljavanje upravo konobare, kuhare i bravare svrstava među najtraženija zanimanja, a za ta je zanimanja ove godine izdana i preporuka primorsko-goranskim školama da povećaju njihovu upisnu kvotu zbog deficitarnosti. Na tom su se popisu preporuka povećanja kvote našli i mesari, slastičari, zidari, zavarivači te limari. Gotovo sva zanimanja čije su klupe nakon ljetnog upisnog roka ostale potpuno prazne, a takve su, pojašnjava Miletić, od onog trenutka kada je ukinut bodovni prag.


Svjetlo na kraju tunela


– Najveći nered u sustavu nastao je ukidanjem bodovnog praga, jer sada u četverogodišnje strukovne škole ulaze i oni s prosjekom od 2,0, a to su nekada bili učenici trogodišnjih škola. Nekada je bodovni prag za upis u četverogodišnji strukovni program bio 44 boda. Sada u gimnazije ulaze i oni koji su vrlo dobri učenici, a to su nekada bili učenici strukovnih škola. Tome treba dodati i samanjenje broja učenika. Samo u Primorsko-goranskoj županiji u odnosu na lani imamo 280 učenika prvih razreda manje, a to je 10 razrednih odjela manje. Trogodišnje strukovne škole plaćaju račun ukidanja bodovnog praga, a upisi u srednje škole postali su upisi želja učenika. Tek kada krene školska godina, kreće provjeravanje njihovih mogućnosti – upozorava Miletić.


Škola u kojoj je ravnatelj jedina je škola koja u čak tri županije ima dvogodišnje programe i upravo su ti programi ostali prazni. Iako su se trogodišnji odmah popunili pa Miletić upise ocjenjuje uspješnima, zbog nedostatka interesa škola je morala odustati od provedbe programa montera PVC i aluminijske bravarije.


– Upisima smo relativno zadovoljni i to zahvaljujući popunjavanju kvota za trogodišnje programe, no nismo uspjeli upisati nikoga u dvogodišnji program montera PVC i aluminijske bravarije, dok smo lani imali interesa za taj program. U program zavarivača upisali smo svega tri učenika i uz veliku potporu raznih institucija, od Zavoda za zapošljavanje do Obrtničke komore, dobili smo odobrenje Ministarstva za provedbu programa unatoč malom broju prijava. Zbog cijele te situacije u planu je već u rujnu krenuti s osmišljavanjem strategije za nove upise – najavljuje Miletić.


Za tri godine tako na tržište rada neće doći ni jedan novi monter bravarije, no isto tako neće doći ni jedan novi bravar, jer unatoč višegodišnjim naporima popularizacije svojih programa, Strojarsko brodograđevna škola za industriju i obrt nije uspjela privući ni jednog budućeg bravara. Ipak, ravnatelj Davor Milošević vidi svjetlo na kraju tunela, jer ove se godine upisalo čak osam stolara.



Ono što je još tragičnije jest da u turističkoj zemlji gotovo nitko ili malo njih ne vidi svoju budućnost u ugostiteljskim zanimanjima pa tako Srednja škola Markatuna de Dominusa Rab smještena u visokoturističkom mjestu na ljetnom roku upisa nije zaprimila ni jednu prijavu za zanimanja konobar i kuhar. Tako je bilo i lani, kaže pročelnica Upravnog odjela za odgoj i obrazovanje Primorsko-goranske županije Edita Stilin, a još je alarmantnije što je ista situacija i u školama na Lošnju, Cresu, Krku, ali i u Crikvenici.


– Ne piše nam se dobro. Neugodno smo iznenađeni činjenicom da u zemlji koja je orijentirana prema turizmu i posebno u turističkim mjestima, nitko ne želi u ta zanimanja. Kod konobara je dodatni problem što se tim poslom danas bavi svatko, a nitko to ne kontrolira. Međutim, kuhar ne može biti svatko, a riječ je i o dobro plaćenom i atraktivnom poslu i opet nema interesa. Jedini interes za ta zanimanja postoji još u Opatiji, no ne može Ugostiteljska škola Opatija školovati kadar za cijelu regiju. Općenito je kod upisa u trogodišnja zanimanja problem ukidanje bodovnog praga, ali i činjenica da se država nije opredijelila za obrtništvo pa nedostaje licenciranih radionica, a time i mogućnosti odrađivanja praktičnog rada učenika, upozorava Stilin.



Dugoročan proces


– Bravari su već godinama deficitarno zanimanje, ali mi smo ove godine ipak zadovoljni, unatoč tome da nema interesa za to zanimanje. Razlog zadovoljstva su stolari, jer lani smo imali samo jednu prijavu, a ove godine njih osam. Ipak se nešto pozitivno mijenja i nadam se da su roditelji postali svjesniji te da prolazi ono vrijeme kada se mislilo da samo četverogodišnje škole jamče posao, jer nije tako. Upravo su trogodišnja zanimanja ta koja znače siguran posao, navodi Milošević.


Sa svim problemima s kojima se susreću ravnatelji trogodišnjih obrtničkih škola upoznat je dobro i tajnik Obrtničke komore Primorsko-goranske županije Željko Dimitrić, a prema njegovoj ocjeni, radi se o anomaliji cijelog obrazovnog sustava. I on kao glavnog krivca za prazne klupe pojedinih obrtničkih zanimanja proziva bodovni prag, ali i činjenicu da roditelji, bez obzira koliko je dijete sposobno, guraju djecu u četverogodišnje strukovne škole.


– U gimnazije i četverogodišnje strukovne škole upisuju se učenici s prosjekom ocjena 2,5 i onda ne mogu savladati gradivo i ostaju bez zanimanja. Iz tih grupacija učenika prijašnjih smo godina regrutirali učenike obrtničkih zanimanja. Sada ih nemamo odakle regrutirati, a kada vam pukne cijev, neće zvati gimnazijalca – kaže Dimitrić.


Dodajući kako se radi o dugoročnom procesu te da se ne može očekivati da će se upisna politika promijeniti od danas do sutra, Dimitrić zaključuje da sve strukture zajedno moraju puno više učiniti na promociji obrtničkih zanimanja.