Prigodnom svečanošću u Guvernerovoj palači u Rijeci, u kojoj danas djeluje Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja, u petak navečer  obilježena je 120. godišnjica izgradnje tog zdanja.

Građanima je predstavljena instalacija u obliku vremenske lente na kojoj su navedeni događaji vezani uz tu građevinu i usporedno događaji iz povijesti, kulture političkog i društvenog života Rijeke. Ujedno je predstavljen nadopunjeni stalni postav muzeja radovime učenika Škole za primijenjenu umjetnost u Rijeci. Oni su nakon obilaska muzeja nastojali reinterpretirati muzejske izloške i dati svoj doprinos sagledavanju povijesti i društva putem likovnih radova.

 Na kraju svečanosti su nastupile muška i ženska klapa “Kastav”. 

 Ravnateljica tog muzeja Tea Perinčić ustvrdila je da je Ugarsko kraljevstvo gradnjom tako reprezentativne palače u Rijeci za svog namjesnika, odnosno guvernera željela pokazati moć, bogatstvo i ljepotu. Gradnja Guvernerove palače dovršena je 20. lipnja 1896. godine. Projektiranje palače je tadašnji guverner Ljudevit Batthyany povjerio budimpeštanskom arhitektu Alajosu Hauszmannu. 

 Perinčić je rekla da se Batthyany zalagao za održavanje autonomije Rijeke, unatoč nepovoljnim političkim okolnostima, odnosno ugarskim zahtjevima da se sve stečene povlastice Rijeke ukinu. Kraj gradnje nije dočekao na mjestu guvernera jer je podnio ostavku zbog političkih razloga.

 Prema predaji, njegov nasljednik Ladislav Szapary je pri prvom dolasku u palaču ustvrdio da je prevelika, a Batthyany mu je odgovorio „Nije palača prevelika, nego si ti premalen“.

 Kako današnja Rijeka nije u istoj poziciji gospodarskog rasta, političke i društvene moći kao u vrijeme nastanka palače, tako su i okolnosti održavanja ovako složene i vrijedne građevine teže, pa se moraju lagati veliki napori da se očuva, rekla je Perinčić. 

 Muzejska pedagoginja Denis Nepokoj navela je da je ova godišnjica važna za Pomorski i povijesni muzej, potom za Rijeku u kojoj su se odvijali povijesni događaji nerijetko povezani s palačom, a na kraju i za cijelu Hrvatsku, s obzirom na to da je građevina zaštićena kao kulturno dobro. Guvernerova palača je sastavni i neodvojivi dio grada a ona i jest sam grad, rekla je.

  O vrijednosti i značenju palače za Rijeku i šire područje govorili su i zamjenik gradonačelnika Rijeke Miroslav Matešić i pročelnik Primorsko-goranske županije za kulturu, sport i tehničku kulturu Valerij Jurešić.

 Guvernerova palača izgrađena je na brežuljku iznad središta Rijeke s pročeljem od bijelog kamena okrenutim ka moru. U vrijeme djelovanja guvernera tu je bio stambeni prostor za njega i obitelj te reprezentativni saloni i dvorane. Posebno se ističe tadašnja plesna dvorana, danas poznata kao Mramorna dvorana, površine 300 četvornih metara, s visinom dvaju katova. U sredini građevine je veliki atrij do kojeg se dolazi preko dvokrakog mramornog stubišta.

 Nakon prestanka vlasti Ugarske nad riječkim prostorom, Guvernerova palača postaje rezidencija Gabriellea D’Annuzija a njen balkon pozornica za njegove nastupe 1919. godine, tijekom jednogodišnjeg zauzimanja Rijeke sa skupinom ardita, potom sjedište talijanskih guvernera, a nakon završetka Drugog svjetskog rata tu je kraće vrijeme časnička menza, a potom dom kulture i, od sredine 50-tih godina, muzejska zgrada Pomorskog i povijesnog muzeja.