KOSTRENA Šestero polaznika Osnovne škole »Josipa Jurja Strosmayera« u Kostreni koji su kao prvašići prvi put u školske klupe sjeli na jučerašnji dan prije osamdeset godina okupilo se jučer ispred svoje nekadašnje škole i prisjetilo davnih školskih dana. Okupili su se kod šterne svoje nekadašnje škole, a danas općinskog sjedišta i evocirali uspomene na vremena kad se nastava odvijala dvokratno, a slobodni dani bili su četvrtak i nedjelja, kad se »va školu hodilo hodeć« i pisalo s kamičićem po pločici, a najveći školski strah i trepet bio je – plovan! Župnika Ivana Kumbatovića i učiteljice Štefanije Devčić, ali i svih svojih kolega od sveukupno 28 prvašića koji su tog davnog 1. rujna 1936. godine započeli svoje školovanje u jednoj od tada dvije kostrenske pučke škole, prisjetili su se Vjekoslav Bakašun, Ante Jurković, Smilja Linčić Haramija, Antonija Miloš Ramini, Biserka Smokvina Vučković i Božo Šikić. 

– U godinama prije Drugog svjetskog rata nastava u školskoj godini počinjala je uvijek 1. rujna u devet sati. izuzetak je bila nedjelja. Ne sjećam se da je nekog od nas tadašnjih prvoškolaca dopratio netko od roditelja jer po kostrenskoj makadamskoj cesti gotovo da i nije bilo prometa, a djeca su ionako bila navikla na samostalno kretanje, prisjetio se jučer jedan od »prvašića« Vjekoslav Bakašun, inicijator ovog druženja.

Osim pločice koja se koristila umjesto bilježnice, tadašnji školarci sjećaju se i kako je bilo učiti uz svjetlo petrolejke budući da Kostrena 1936. godine nije bila u potpunosti elektrificirana.

Pedagoška uvjerenja i metode tridesetih godina prošlog stoljeća bila su bitno drugačija. Teško bi se u tim godinama moglo govoriti o pravima djeteta, o čemu svjedoči sjećanje barbe Vjeka.

– U svakom razredu nalazio se prut vrb, a običaj je bio tući djecu po dlanovima. Sve je to bilo bolno, pogotovo ako su prsti bili hladni. I ćuška je bila dobrodošla, a malo je onih koji nisu barem jednom osjetili snagu školske batine. Ipak, ne vjerujem da je zbog toga, što je danas naprosto nezamislivo i neprihvatljivo, bilo tko od nas imao traume. Mnogi od nas završili su fakultete, neki postigli vrhunske uspjehe, a gotovo svi smo izrasli u normalne građane, ponosno je konstatirao Vjekoslav Bakašun koji je prije 80 godina prvi put sjeo u školske klupe u kostrenskoj pučkoj školi.