Maestralno

Sumnjiv posao na Zrću: Smojver slao buseve, novaljska tvrtka zarađivala puno više od Autotroleja

Orjana Antešić

Foto Vedran Karuza

Foto Vedran Karuza

Autotrolej je u sedam godina zaradio milijun kuna, a Sito Novalja je samo 2017. godine ostvario neto zaradu od 1,2 milijuna kuna, uz prihode koji su im iznosili 6,2 milijuna kuna. Riječki prijevoznik poslao je tog ljeta na dva festivala 15 autobusa i 36 vozača na Pag i pritom zaradio tek 112.720 kuna



RIJEKA Autotrolej ovog ljeta više neće razvoziti partijanere na Zrće, najavio je direktor ovog riječkog komunalnog društva Alberto Kontuš i time nakon sedam godina naznačio kraj praksi koju je započeo i kao direktor Rijeka plusa nastavio voditi i ugovarati Željko Smojver. Srezat će Kontuš i ostale komercijalne vožnje Autotroleja, nema mu druge, jer je stanje s financijama, voznim parkom i kadrovima u Autotroleju alarmantno. Riječki gradski prijevoznik u posljednje je vrijeme u situaciji da ne može održavati ni uobičajeni standard na subvencioniranim gradskim i prigradskim linijama, a kamoli štogod iznad toga.


Malo koji potez ili posao koje je proteklih godina vodio Smojver obavijen je s toliko kuloarskih špekulacija kao što je to bio posao na Zrću. Kako su potiskivani problemi u Autotroleju eskalirali, tako je i riječka oporba sve češće u javnosti počela propitivati taj višegodišnji angažman autobusa Autotroleja u Novalji, ali i sve direktnije povezivati Smojvera s vlasnicima tvrtke Sito Novalja koja obavlja tamošnji mjesni i međumjesni prijevoz. Je li to uistinu bio tako dobar posao i zarada za Autotrolej ili su zapravo autobusi i vozači ovog komunalnog poduzeća, koje se subvencionira iz gradskih i općinskih proračuna riječkog prstena, odrađivali lavovski dio posla za novaljske privatnike čija tvrtka svih tih godina ostvaruje sjajne financijske bilance?


Poslovne veze


Prema podacima koje smo dobili iz Autotroleja, od 2012. godine do lani, na poslu prijevoza partijanera bilo je angažirano – kada smo sve onako, u đuture, pobrojili – ukupno 111 autobusa, 257 vozača koji su u Novalji proveli ukupno 83 dana. U tih sedam godina Autotrolej je zaradio 1.012.389 kuna – tako barem kažu službeni podaci. I sve bi ostalo na hvalama kako su se, eto, u Autotroleju potrudili nešto zaraditi sa strane, da nema dva sporna pitanja koja međusobno koreliraju. Prvo je koliko su od tog nesumnjivo unosnog, ali i ogromnog posla razvoza partijanera zaradili u Situ Novalja, tim više što sa svojom flotom od 11 autobusa, kojom su raspolagali, teško da bi mogli odgovoriti na izazov osiguranja 24-satnog prijevoza više tisuća partijanera.





U Situ Novalja, čiji su vlasnici Tomislav Šuljić i Silvano Borović, svake godine imaju skokovit rast i prihoda i dobiti. Prema podacima Poslovna. hr 2013. zaključili su s 3,2 milijuna, već iduće godine prihodi im skaču za novi milijun, pa na 4,9 milijuna kuna, a 2016. i 2017. godinu zaključili su sa 5,2 odnosno 6,2 milijuna kuna prihoda. Otprilike istu uzlaznu putanju imaju i u dobiti – od gotovo 700.000 kuna čistog profita 2013., pa do 580.000 u 2015. godini, gotovo 730.000 u 2016. pa do rekordnih 1,2 milijuna kuna zarade iz 2017. godine. Gotovo bi im se kao podbačaj mogla pripisati dobit od »tek« 158.000 kuna, koliko su ostvarili u 2014. godini.


I pritom, prema podnesenim godišnjim financijskim izvještajima za 2016. i 2017. godinu, ovaj lokalni novljanski prijevoznik gotovo da nema nikakvih kreditnih zaduženja. Pod dugoročne obveze vodilo se tek 656 kuna, gotovo da čovjek pomisli da nije riječ o nekoj greški dok se pod kratkoročnim obvezama vodi 163.000 kuna – pokazuje bilanca za 2017. godinu. Autotrolej je, podsjetimo, prošlu godinu zaključio s gubitkom od oko 12 milijuna kuna, što je samo jedan od problema koji u zadnje vrijeme »rastura« riječkog gradskog prijevoznika.



I drugo, ima li možda s tim višegodišnjim slanjem autobusa i vozača Autotroleja na Zrće neke veze to što je bivša tvrtka Željka Smojvera od ljeta 2016. godine prešla u vlasništvo obitelji Tomislava Šuljića, jednog od suvlasnika Sita Novalja? I ne samo ta, nego još jedna, koju je Smojverova supruga bila osnovala zajedno sa Šuljićima.


Riječ je o tvrtkama Do-Da i Moto rent Novalja i obje su se od 2013. do 2016. godine vodile sa Smojverove privatne adrese u Šodićima, u Kostreni. Prva datira još iz 1994. godine, kada je Željko Smojver još bio u naftaškom biznisu i stotinama milja daleko od Grada Rijeke. Tvrtka je originalno imala naziv Smojver Co., a tijekom godina promijenila je naziv u Do-Da u kojoj je kao suvlasnik ostala Smojverova supruga, Marina. Druga, Moto rent Novalja, novijeg je datuma.


Nakon što su autobusi i vozači Autotroleja odradili prvo ljeto u Novalji, pred ljeto 2013. godine u vlasničku i upravljačku strukturu Do-De ulaze Tomislav Šuljić i njegov sin Luka. Jedan kao suvlasnik, a drugi kao član uprave. To traje do kolovoza 2016. kada Šuljićevi kompletno preuzimaju ovu tvrtku i sele je s kućne adrese Željka Smojvera u Kostreni na svoj otok. Ova bivša Smojverova tvrtka danas se više ne zove Do-Da jer joj je u međuvremenu, u proljeće prošle godine, ponovno mijenjan naziv i danas posluje kao – Tia d.o.o.


»Dobar posao«


Sve se ovo može iščitati iz sudskog registra, baš kao što se može pratiti i što se događalo s drugom tvrtkom, Moto-rent Novalja. Službeno je tako zavedeno da ju je osnovala Smojverova supruga, zajedno sa Šuljićima. Tajming je također indikativan i gotovo se u dlaku poklapa s onim kako su se događale pretumbacije s poslovnim udjelima u Do-Di. Moto rent Novalja je, dakle, tvrtka osnovana u svibnju 2013. godine da bi u ljeto 2016. Luka Šuljić postao njezin jedini vlasnik. Pogađate – i ova se tvrtka vodila na privatnoj Smojverovoj adresi u Kostreni da bi se, čim su je Šuljići preuzeli, sjedište preselilo u Novalju. Ipak, za razliku od Do-De, Moto rent Novalja i danas posluje pod istim nazivom.


Nakon ovih evidentnih poveznica s jednim od suvlasnika Sito Novalja, ovih smo dana ponovno priupitali Smojvera ne misli li da je u najmanju ruku bio u sukobu interesa kada je, prvo kao direktor Autotroleja, a potom i Rijeka plusa, svih ovih godina dogovarao cijenu angažmana Autotrolejevih autobusa i vozača na Zrću. On smatra da nije, baš kao što tvrdi da Do-Da »nije bila obiteljska tvrtka već društvo u kojem je jedan od osnivača bila moja supruga«.



– U vezi upita jesam li bio u sukobu interesa kad sam potpisivao ugovore u ime Autotroleja s novljanskom tvrtkom Sito Novalja iskazujem da nisam bio u sukobu interesa. Pojašnjavam da trgovačko društvo Do-Da nije bila obiteljska tvrtka već društvo u kojem je jedan od osnivača bila moja supruga sa svojim poslovnim partnerom. Naknadno je taj poslovni partner moje supruge svoje udjele prodao spominjanom gospodinu Šuljiću.


Nadalje, ne postoji sukob interesa, kako tu zaključujete, jer nijedno društvo u kojem je član bila moja supruga nije poslovalo s Autotrolejom, Rijeka plusom i Poslovnim sustavima niti je društvo moje supruge obavljalo poslove koje su su obavljala društva u kojima sam ja bio u upravi (Autotrolej, Rijeka plus i Poslovni sustavi), pa je jasno da ni u tom smislu nisu niti mogli biti ostvareni konkurirajući ili poslovi koji bi predstavljali sukob interesa – doslovni je odgovor Željka Smojvera na naš upit.


Angažman Autotroleja na Zrću, u Novalji svih ovih godina za njega je i dalje »dobar posao«, a u impresivne financijske bilance Sita Novalja, koje smo mu predočili i koji se lako mogu pronaći u Fininom registru godišnjih financijskih izvještaja, kao i na Poslovna Hrvatska, nije želio ulaziti.


– Poslovne rezultate tvrtke Sito Novalja ne mogu komentirati, ali mogu naglasiti da se ugovor za prijevoz obavljao po cjeniku Autotroleja koji je javno dostupan i bio je jednak za sve poslovne partnere, tvrdi Smojver.


Nesrazmjerna zarada


I dok je Autotrolej u sedam godina zaradio milijun kuna, zadnji javno dostupni podaci poslovanja Sita Novalja ukazuju da je taj lokalni privatni prijevoznik u samo jednoj godini ostvario neto zaradu od 1,2 milijuna kuna, uz prihode koji su im iznosili 6,2 milijuna. Njihova je to bilanca za 2017. godinu. Cjelogodišnje poslovanje neke tvrtke ne može se uspoređivati s financijskim efektima samo jednog posla, ma koliko lukrativan bio, ali učinilo nam se zanimljivom spomenuti kako je Autotrolej te 2017. godine angažmanima u Novalji zaradio tek – 112.720 kuna. I pritom se radilo o dva festivala za koje su tog ljeta Situ bili »dali ruku« u Novalji. Ukupno je 15 autobusa i 36 vozača Autotroleja tog ljeta, u dva navrata, radilo u Novalji.



Sa svojim flotom od 11 autobusa evidentno je da u novaljskom Situ sami nisu mogli obaviti taj veliki posao prijevoza partijanera. Na mega popularnom Hideoutu, u Novalji i okolnim mjestima svake se godine početkom ljeta sjati desetak tisuća mladih iz cijelog svijeta. Sami vozači Autotroleja svjedočili su našem listu o kakvoj se masi i ludilu od posla radi kada su dnevno, u svega tri sata špice, znali prevesti čak 8.000 partijanera. Da je Autotrolej, u najmanju ruku, odrađivao isti, ako ne i veći dio posla svjedoče i podaci o broju autobusa koji su svake godine u lipnju odlazili na Zrće. Prve je godine u Novalju bilo upućeno 9 autobusa, da bi se već 2013. godine taj kontingent autobusa i vozača poduplao.


Godinu kasnije, Autotrolej je Hideout odradio sa 16 autobusa da bi se narednih godina taj angažman svodio na 11 do 12 autobusa, dok je lani na Hideout upućeno 10 autobusa. Krenut ćemo od ove zadnje godine, pa ćemo navesti da je angažman Autotroleja ugovoren za ukupan iznos od 359.890 sa PDV-om, a neto dobit koja im je lani ostala bila je 70.202 kune.


Kako doznajemo, svih proteklih godina posao u Novalji dogovarao se na način da je od troškova Sito Novalja pokrivao smještaj i prehranu Autotrolejevih vozača. Sve ostalo, bilo je ukalkulirano u konačnu cijenu ugovora – i gorivo, i put tamo i nazad, dnevnice i prekovremeni sati vozačima. Tako je dogovorio Smojver koji je i nakon što je prestao biti direktor Autotroleja i postao glavni Obersnelov operativac u zametku budućeg riječkog holdinga, Rijeka plusu, nastavio voditi i ugovarati komercijalne angažmane za Autotrolej.


Prijevoz za 45 eura


Sito Novalja, kao lokalni koncesionar, bio je taj koji je s organizatorima Hideouta i Sonus festivala dogovarao cijeli posao, a Autotrolej je statusno bio podizvođač, premda je i više nego evidentno da su njegovi vozači i autobusi nosili barem podjednak, ako ne i veći teret u tom prijevozu partijanera. Na web stranicama Hideout festivala i za ovu se godinu prijevoz za vrijeme trajanja festivala reklamira i nudi kao ekstra usluga koja se dodatno plaća, 40 funti odnosno oko 45 eura. Tako je bilo i ranijih godina. Za taj novac partijaneri bi dobili propusnicu u vidu narukvice s kojom su onda mogli neograničeno koristiti autobuse Sita Novalja i Autotroleja za vrijeme onih tjedan dana trajanja tog festivala elektroničke glazbe, i to od 0 do 24 sata.



Nije stoga čudno što se velik broj partijanera odlučivao na ovu opciju kao najjednostavniju i najdostupniju. Slobodne procjene ljudi s kojima smo na ovu temu razgovarali prije dvije godine upućuje kako je tu opciju, takozvani Shuttle Bus Pass, koristilo više od polovice posjetitelja Hideouta, pa se jednostavnom i skromno postavljenom matematičkom računicom dolazi do zaključka kako se samo u tih osam dana trajanja Hideouta od vozanja partijanera vjerojatno ubere i više od dva milijuna kuna.


Nije nam trebalo dvaput bacati pogled na službene podatke koje smo dobili, pa da bi odmah uočili kako se ukupni iznosi na ugovorima za Autotrolej u svih se sedam godina nijednom nisu – ni približno – primakli polovici te svote od dva i više milijuna kuna, za koju smo slobodno procijenili da se vrti na prijevozu oko Hideouta. U najboljem slučaju, ovo komunalno poduzeće doguralo je do četvrtine tog iznosa, i to samo jedne godine, a službeni podaci o iznosima ugovora ukazuju da se najčešće ovaj posao za Autotrolej sklapao za tristotinjak tisuća kuna. Kao i Smojveru, i u novaljski Sito ponovno smo slali službeni upit, ali nam sa otoka nisu odgovorili.