Vijeko Lazić, vlasnik Gardensa i Boonkera, kaže da su oba restorana u subotu navečer pucala po šavovima i od gostiju koji su jeli, a jeli su svi, 90 posto bili su turisti.

– Tako nam je cijelu ovu sezonu, evo i danas mi je Gardens pun turista, počeo je neverin pa smo neke stolove prebacili unutra. Prošle sezone bilo nam je bolje zbog kiše, ali i ove sezone smo puni. Nastojimo se reklamirati flyerima, ali ne možemo ih stalno dijeliti. Meni je jasno da turist koji dođe navečer u Rijeku ne može otići u TIC, ali mogu nekoga pitati. Znam da ne znaju ukucati TZ Grada Rijeke pa tražiti restorane, ali ima raznih načina da se informiraju, kaže Lazić.

Hodali su Korzom gledajući u neke karte. Prvo smo sreli skupinu od desetak izviđača iz Austrije. Ako nitko dugi, barem bi oni trebali imati umijeće snalaženja u prostoru i na kartama.

– Već pola sata pokušavamo naći neki restoran, gladni smo. Prvo smo htjeli ribu, pa smo pomislili da nećemo birati, da će biti super i pizza ili pašta, bilo što, govore nam na tečnom engleskom jeziku.

Sreli smo ih u neposrednoj blizini restorana Zlatna školjka i Pizzerije Bracera. Upućujemo ih tamo.

– Bili smo, kažu da smo se trebali najaviti i rezervirati stol, nas je ipak deset, nema mjesta, a previše smo gladni da bismo čekali, kažu.

Pokazujemo im da će restorane naći u ulici južnije od Korza, da mogu birati hranu kakvu žele, da je tamo restoran do restorana.

– Ne možemo više, gladni smo, idemo u MCDonald’s.

Eto! 

Pizze navrh glave

Pomislili smo da su ovi skauti izdvojen slučaj, jer naša se novinarska ekipa uputila na Korzo kako bi Rijeku predstavila kao grad u kojemu je sve više turista koji nisu uvijek na proputovanju, pa da vidimo što vole i kako im se silno sviđa naš grad. Ni slutili nismo da će ova reportaža dobiti posve dručiju konotaciju i sadržaj.

Evo i skupine Talijana. Nisu baš u cvijetu mladosti, dovoljno su odrasli da znaju nešto o gradovima i svijetu oko sebe. I oni su bili jako gladni, ali prije no što smo im dopustili da nam to kažu, upitali smo ih kako im se sviđa Rijeka.

– Kad smo tek došli, mislili smo da je to neki učmali starinski gradić, sav nekako austrougarski. Nakon što smo malo prošetali, vidimo da je to moderan grad, ne prevelik, a ni premalen, i da nudi puno toga. Ali još nismo našli restoran. Osim Zlatne školjke, ali mi smo došli na jedan dan na izlet iz Rapca gdje smo odsjeli u apartmanu i tamo stalno jedemo ribu, htjeli bismo nešto drugo probati, ali našli smo samo Zlatnu školjku. Pizze nam je u Italiji navrh glave, pa smo pokušali ipak pojesti pizzu tu pokraj Zlatne školjke, ali sve je zauzeto, kažu. 

Kažu i to da su prvi put u Hrvatskoj, da su priroda more i ljudi predivni, da im je hrana malo čudna, ali ipak super. Jučer su bili u potrazi za odojkom, jer su im prijatelji iz Italije rekli da to moraju probati. Od odojka su odustali, bili su pregladni za biranje. Najest će se u Rapcu, kažu, neće sad gubiti vrijeme još ovo malo sati koliko su u Rijeci, pa su se odlučili za – MCDonald’s.

Želja za ćevapima

Nailazimo opet na skupinu talijanskih turista. Samo, ovi su mladi. Ne znaju oni baš puno o ribi, iako su, kažu, u Crikvenici gdje su već 10 dana, probali puno ribe i jako im se svidjela. Sad bi ipak nešto talijansko, pizzu ili špagete. Uputili smo ih u Boonker, objasnili im gdje je i ponudili ih odvesti do tamo. Pokušali smo ih animirati činjenicom da će im pizzu i špagete pipravljati talijanski picajol i kuhar… Zahvalili su se, ali nas odbili, jer je dio njih htio probati ćevapčiće. I za to smo imali rješenje – velemajstor ćevapčića i pljeskavica Bojan Boki Cvetković. Otišli su prema rivi. Nadamo se da su nešto pojeli.

Naša je novinarska ekipa u subotu navečer odradila posao hostesa, kojih su turistička središta prepuna. Poput, primjerice, Crikvenice. Mlade djevojke nenametljivo šetaju crikveničkom rivom i nude turistima menu restorana, ili barem letke. Nenametljive su i simpatične, iako je to stvar osobnog dojma. No definitivno su od koristi. U Rijeci turiste umjesto hostesa iz restorana zaustavljaju akviziteri mobilnih operatera i brojni koji prikupljaju financijsku pomoć za gladnu djecu u Africi. Nerijetki im pokušavaju prodati posuđe.

Sreli smo, napokon, i dvije turistkinje iz Velike Britanije koje nisu bile gladne. Barem to nisu spominjale. Odsjele su u hostelu, imaju interrail karte i na proputovanju su. Nisu se još okupale u hrvatskom moru. Pile su koktele u jednom od kafića na Korzu.

Jeftine cigarete

– Je li skupo, pitamo ih.

– Noooo, kažu, za jedan koktel u Britaniji popiju tri u Hrvatskoj. Zato su već bile na trećemu kad smo ih sreli. Bile su sretne i zboj jeftinih cigareta u Hrvatskoj. Kupile su ronhil, jer, kažu, to su jedine cigarete kojih ima u Hrvatskoj, a ne i u Velikoj Britaniji. Nisu prvi put u Hrvatskoj, Bile su ove godine u Dubrovniku.

– Never more, rekle su, jer bile su u Dubrovniku i na Visu prije nekoliko godina i bilo im je super. Sad je tamo previše ljudi, a one ne vole gužvu, kažu.

I na kraju, dvije domaće turistkinje. Vika i Ema iz Varaždina. Njima je, pak, sve u Rijeci super. One su stigle u Rijeku zbog Metal festivala u Harteri. Još jedan dokaz da Rijeka ima što ponuditi, jer turisti u nju dolaze zbog raznih koncerata, sajmova… I sve manje su fokusirani na središte grada, susrećemo ih u svim gradskim četvrtima. Rijeka i Turistička zajednica Grada Rijeke toga trebaju postati svjesni – Rijeka je odavno izgubila bitku s industrijom, treba se više posvetiti turistima.