KRALJEVICA Oštro je jučer živjelo ritmom uobičajenim za stabilnih atmosferskih prilika na kraju kolovoza, što znači da je u kampu još uvijek prilično živo, da obližnja plaža još uvijek vrvi kupačima, da cvrčci još uvijek održavaju koncerte i da se mirišljava smola još uvijek cijedi niz stoljetne borove… Idilu su remetili jedino decibeli brusilica i varilica u rukama vrijednih radnika na obližjnem nogometnom igralištu što poprima novo ruho uoči sutrašnjega svečanoga otvaranja pod novim imenom. Gradski stadion »Oštro« od subote će se i službeno zvati Gradski stadion »Milan Ružić – Minta« u spomen na najboljega nogometaša kojega je Kraljevica ikad dala, ali i nogometaša koji je svojim igračkim dosezima itekako nadmašio lokalnu razinu kao jedan od najboljih igrača »Rijeke« svih vremena. »Minta« je, na žalost, prerano otišao putem dobrih spominjana, kakvih je i jučer bilo u Oštru. U službenom dijelu konferencije za novinare i neslužbenim nostalgičnim ćakulama o nekim davnim romantičarskim vremenima kojima je »Minta« pripadao svim svojim bićem.

Najnezgodniji igrač

Ovako je jučer o »Minti« govorio Miroslav »Ćiro« Blažević, koji je organizatorima subotnje ceremonije ispunio obećanje i pojavio se pred novinarima, iako je cijelo jutro na moru ispred Kraljevice u društvu svojih starih pajdaša naganjao tune i palamide.

–  Obično se u ovakvim situacijama kaže o mrtvima sve najbolje… Međutim, ja ću vam reći moju istinu o »Minti«. To je bio najnezgodniji igrač u mojoj pedesetogodišnjoj trenerskoj karijeri. Ja, zapravo, poznajem dvojicu »Minte«, jednoga bez uniforme i onoga drugoga u dresu i kopačkama koji je bio sasvim drugi čovjek. »Minta« je van terena bio krasan, neposredan i velikodušan čovjek, a na terenu… Kakav je to bio razbojnik! U pozitivnom smislu, naravno. Zaslužio je da se stadion zove njegovim imenom zbog svega što je bio u svom životu. I to kakav stadion. Jedinstven u svijetu, s tri strane okružen morem, kao što je prethodno lijepo rekla naša draga gradonačelnica –  rekao je »Ćiro« koji se u jednom trenutku zamislio kada je pogledom dohvatio fotografiju u novouređenim klupskim prostorijama. Zajednička snimka nogometaša »Kraljevice« i hrvatske nogometne reprezentacije uoči njezinog odlaska na Svjetsko prvenstvo u Francusku 1998. godine.

Krpanje terena

– U Kraljevici sam spoznao da možemo biti svjetski prvaci. A znate zašto? Domaćin je krpao teren nekakvim busenjem, travnjak nije bio u dobrom stanju i ja naredim svojim igračima da ne igraju po podu nego samo po zraku. Kad sam vidio kako su oni odmah usvojili te moje ideje, u meni se probudila ideja da u Francuskoj možemo napraviti nešto veliko. Tako i bi –  zaključio je »trener svih trenera«, riječ kojega još uvijek ima specifičnu težinu, koliko god o »Minti« s puno pijeteta prethodno govorili Pave Draginić i Boris Hefler, direktor i predsjednik Nogometnog kluba »Kraljevica«, odnosno ponosna kraljevička gradonačelnica Nada Turina-Đurić.

Svo četvero su u pravu kada pričaju o »Minti« kao o otrgnutom cvijetu dobrote i čovjeku koji je svojim djelima zadužio kraljevički nogomet i zaslužio da se nogometna oaza u Oštru zove njegovim imenom. Na ponos prijašnjim i budućim generacijama. S čelične konstrukcije poviše glavnoga ulaza već se blista novo ime stadiona. »Mintino« ime. Kao i na zidu pored zapadnoga gola… Na muralu s kojega mlađahni »Minta« s ponosom u oku gleda na teren gdje je nogometno odrasto i najdražu valu svoga djetinjstva. Kao da nikad nije otišao… Nikad i neće. “Minta” zauvijek ostaje u Oštru. I srcima svih onih koji su barem jednom stekli privilegij biti dijelom njegova društva.