Srce na mjestu

Sonja Ulčakar nakon 64 godine konačno srela Stojana Osojnaka

Edi Prodan

Djeca Stojana Osojnaka, Milica i Saša, lani su u Novom listu pročitala razgovor s tetom Sonjom, najdugovječnijom navijačicom HNK Rijeke, a u tom je razgovoru izjavila kako joj je najveća želja – susret sa Stojanom Osojnakom



POBRI  Sad mi je srce na mjestu! Veselo je, iako s nemalo sjete u glasu, rekla u Pobrima, na terasi lokala Osojnak Sonja Ulčakar, pristala mladolika gospođa koja će idućeg siječnja proslaviti 80. rođendan. Rekla je to nakon što je na terasu ušetao, poput filmskog glumca sa šeširom na glavi Stojan Osojnak, sasvim sigurno jedan od najvećih nogometaša koji su ikad igrali za Rijeku. Rekla je to ushićena nakon prisnog zagrljaja na kojeg je čekala od – 1950. godine!


  – Oduvijek sam pratila nogomet, još kao djevojka. Na stadionu Kantrida sam dulje od šezdeset godina, ne propuštam baš tako lako niti jednu jedinu utakmicu. Već sam desetljećima pretplatnica i uvijek se nalazim na najboljoj tribini na svijetu, onoj oznake D, na zapadu. A Stojan Osojnak… On je za mene uvijek bio i ostao najbolji igrač Rijeke svih vremena, istaknula je Sonja Ulčakar.



 Teta Sonja je na susret u Pobre donesla i, malo je reći, požutjelu dopisnicu čije slanje datira u 1952. godinu.




  – Stojan je bio prešao u Dinamo. Nije nam bilo drago, navijači Rijeke nisu voljeli Dinamo. Ipak kad je dao onaj fenomenalni gol s kojim je Dinamo pobijedio Crvenu Zvezdu i postao prvakom Jugoslavije, nisam mogla a da mu ne pošaljem razglednicu u kojoj sam mu čestitala na trijumfu.


  Skoro sam zaboravila na tu kartolinu, kad mi je ravnatelj gimnazije, išla sam tada u treći razred, donesao dopisnicu na kojoj je Osojnak uzvratio zahvalom na komplimentima. Koji je to šok bio! Stojan je tada bio jedna od najvećih zvijezda Jugoslavije, a šalje dopisnicu meni, gimnazijalki iz Rijeke, s ushitom se sjeća teta Sonja.



  No, kako je došlo do susreta čekanog 64 godine? Djeca Stojana Osojnaka, Milica i Saša, lani su u Novom listu pročitala razgovor s tetom Sonjom. Povod tog intervjua bila je činjenica da je ona najdugovječnija navijačica Rijeke, a u tom je razgovoru izjavila kako joj je najveća želja – susret sa Stojanom Osojnakom.


  S obzirom na to da igračka i trenerska legenda Rijeke živi u Švicarskoj, u kantonu Ticino, u Colderiju, dolazak u Hrvatsku, u njegove rodne Pobre, u rodnoj kući se uostalom i nalazi restoran, bila je prigoda za – susret stoljeća.


  – Imam 91 godinu, no kao jučer se sjećam kako sam ovdje, u dvorištu žonglirao s malom, teniskom lopticom. Kako sam cijele dane nabijao loptu u zid. Nije ti tad bilo ni pionira, ni juniora, sam sam sebe stvorio nogometašem. Kasnije sam igrao za Matulje, za Opatiju pa je stigla direktiva – Osojnak u Rijeku, ispričao nam je temperamentno, baš onako kako je igrao u svojim najboljim danima Stojan Osojnak.


  Druženje u Pobrima vrlo je brzo preraslo u nešto mnogo više od susreta dvoje ljudi, sportskih zanesenjaka, zaljubljenika u Rijeku što Sonja i Stojan nedvojbeno jesu. Prerasto je u pravi pravcati sat povijesti i budućnosti. Uz Sonjinog unuka Ivana, najmlađi gost susreta bio je Lovro Kostelić. I sam sportaš, rukometaš, Lovro je poseban Osojnakov miljenik. Najboja prijateljica njegove none, Mire Šustić, teta Marija Bonas je u Švicarskoj domaćica u Osojnakovom domu. Lovri će vjerojatno mnogi zavidjeti s obzirom na to da jedini na svijetu posjeduje album sa sličicama Rijeke u koji se potpisao – Stojan Osojnak!


  U priču su se uključili i Enzo Zadel, te Mile Tomljenović, također riječke nogometne legende, nećak Željko Osojnak, Sonjina nevjesta Tamara Ulčakar, djeca Milica i Saša sa suprugom Brunom, a poseban ton čitavom događanju dao je i Marinko Lazzarich, autor monografije Rijeke koji je i jako dobar – gitarist.


  A Sonja i Stojan? Tiho, da ne ometaju sve glasnije društvo, razgovarali su o mladosti, o legendardnim utakmicama, o životu u Rijeci početkom druge plovice prošlog stoljeća. Na hrvatskom, pa malo na fijumanskom, zadovolji, sretni. Povijest ponekad ima možda prespori riram, no ipak stigne – na cilj.