Tržnica na Zametu – Grad Rijeka uložio u izgradnju platoa i uređenje / snimio V. KARUZA
Tržnice Zamet i Vežica mogu samostalno funkcionirati, mogu se iznajmiti tamošnjim zakupcima ako se udruže i to zatraže, ili Gradu ako iskaže interes, a mogu se i prodati, sve opcije su otvorene, odgovorio je suvlasnik Tržnica Rijeka Zoran Luštica
Nakon što je riječki gradonačelnik Vojko Obersnel najavio mogućnost da Grad od srpnja ove godine preuzme upravljanje nad glavnim tržnicama koje već 25 godina eksploatiraju Tržnice Rijeka, u vlasništvu nekadašnjeg SDP-ovog kadra Ivana Franolića, koji se za tu opciju isteka koncesije pripremio osnivajući novu tvrtku Ana u koju je prebacio kompletnu tržničku opremu i objekte koji su u njegovom vlasništvu, nameće se i pitanje koja je budućnost kvartovskih tržnica na Podvežici i Zametu.
Pogotovo one na Zametu, u čiju je izgradnju i uređenje Grad Rijeka uložio 800.000 kuna temeljem ugovora o međusobnoj suradnji s Tržnicama Rijeka, a na koju se već u svibnju lani i u zemljišnim knjigama vodi kao vlasnik nova Franolićeva tvrtka Ana s kojom Grad Rijeka, barem prema dostupnim saznanjima, nema niti je imala pravni odnos.
Dok iz Grada Rijeke čekamo odgovor o tome jesu li bili upoznati da su se Tržnice Rijeka podijelile i da je na scenu stupila jedna sasvim nova tvrtka koja je vlasnik objekata i opreme za obavljanje tržničke djelatnosti, zanimalo nas koji je status i budućnost Tržnice Zamet iz vizure Grada. Podsjetimo kako je zametska tržnica i pitanje gradskih ulaganja bila i jedna od točaka kaznene prijave u aferi oko riječkih tržnica u proljeće 2010. godine, ali ju je osječki DORH u cijelosti odbacio, konstatirajući, između ostalog, da je u slučaju zametske tržnice riječ o javno-privatnom partnerstvu između Grada i Tržnica Rijeka, kojim je zadovoljen javni interes.
Ukupna ulaganja Grada na zemljištu Franolićevih Tržnica na Zametu iznosila su 800.000 kuna, od čega 693.000 kuna u izgradnju platoa, a 107.000 kuna u prateću infrastrukturu. Kao što smo naveli, čekamo odgovor iz Grada Rijeke jer nas danas zanima na koji je način Grad osigurao svoja ulaganja, odnosno da tržnica na Zametu ostane od javnog interesa građana zapadnog dijela Rijeke.
Ugovor o međusobnoj suradnji s Franolićevim Tržnicama prvotno se trebao potpisati na pet godina, odnosno do privođenja zemljišta namjeni. Naime, ovakva izgradnja tržnice trebala je biti tek privremeno rješenje jer je konačno plansko rješenje tržnice Zamet bilo predviđeno u sklopu izgradnje stambeno-poslovne građevine na istoj lokaciji. Ugovor s Tržnicama Rijeka u dva je navrata produljen. Prvi put neposredno prije ishodovanja uporabne dozvole u rujnu 2000. godine, a onda ponovno 2005. godine kad je ugovorni rok funkcioniranja zametske tržnice produljen do 30. lipnja 2010. godine, odnosno do privođenja zemljišta namjeni.
Nema zabilježbe
Uvidom u zemljišne knjige na toj parceli nije vidljiva nikakva takva zabilježba, a kao što smo spomenuli od svibnja ove godine to zemljište više se ni ne vodi kao vlasništvo Tržnica Rijeka već jedne sasvim nove tvrtke, doduše istih vlasnika, ali s kojom Grad nema pravni odnos, niti je ikad imao.
– Tržnice Zamet i Vežica mogu samostalno funkcionirati, mogu se iznajmiti tamošnjim zakupcima ako se udruže i to zatraže, ili Gradu ako iskaže interes, a mogu se i prodati, sve opcije su otvorene, odgovorio je suvlasnik Tržnica Rijeka Zoran Luštica na naš upit što će se događati s ovim kvartovskim tržnicama.
Kao što je poznato, tržnica na Zametu devedesetih se godina nalazila na drugoj lokaciji, Žudiki. Dvije godine nakon što je Franolić dobio dozvolu da upravlja centralnom i tržnicom Brajda, Poglavarstvo Rijeke, na čijem je čelu bio Slavko Linić, odlučilo je 1995. godine raspisati natječaj i za koncesiju za zametskoj Žudiki.
Javljaju se Tržnice Rijeka i Diskont- Coop, ali koji nije bio registriran za tu djelatnost. Izbor, naravno, pada na Franolićeve Tržnice, no na prijedlog opozicije skraćuje se predviđeno vrijeme koncesije s 10 na 5 godina. Franolić odustaje, uz pojašnjenje kako nema ekonomskog rezona uložiti u izgradnju i montažu objekata na toj lokaciji na tako kratak rok. Godinu dana kasnije ponovno se ide u raspisivanje natječaja, ali ponuđača nema.
Kronologija slučaja
U materijalima Grada Rijeke u kojima se opisuje kronologija slučaja riječkih tržnica od 1992. do 2010. godine, u jeku afere s kaznenom prijavom, posebno se podvlači uloga predstavnika Mjesnog odbora Zamet koji su, za razliku od opozicije u Gradskom vijeću, »izričito podržali prijedlog da se koncesija dodijeli na 10 godina«.
Te iste, 1996. godine, kreće se u još jedan natječajni krug za koncesiju na tržnicu na Zametu, ponovno na 10 godina, ovog puta poduprijetu traženjima predstavnika MO-a. Javljaju se Tržnice Rijeka, s kojom se potpisuje ugovor o koncesiji, kojim je utvrđeno da će Grad i Tržnice zajednički rekonstruirati postojeću tržnicu na Žudiki. Krenulo se u pripremu sve potrebne projektne dokumentacije, došlo se do faze da je ishodovana i građevinska dozvola.
Međutim, nakon svega toga učinjenog, odjednom se ispostavilo da se nije našlo rješenje za parkirališni prostor, pa se od svega odustalo. U međuvremenu, gradski planeri pronašli su adekvatan zamjenski prostor za preseljenje zametske tržnice na kojem, kao, neće dolaziti do prometnog kaosa, u ulici Bože Vidasa, istočno od marketa Brodokomerca koji je bio u – čuda li, čuda – u vlasništvu Tržnica Rijeka.
Ponovno se poziva predstavnike MO-a Zamet, kako bi dali suglasnost za tu lokaciju. U ožujku 2000. godine raskida se koncesijski ugovora za lokaciju Žudika, a mjesec dana kasnije između Grada i Tržnica potpisuje se ugovor o međusobnoj suradnji kojim je Grad preuzeo obvezu financiranja izgradnje platoa i prateće infrastrukture na zemljištu Franolića dok je obveza Tržnica Rijeka bila (samo) da nabavi neophodnu opremu za obavljanje tržničke djelatnosti.
