Koautor idejnog rješenja novog stadiona

Siniša Zdjelar, riječki arhitekt: Rijeka golica moju maštu, stadion će redefinirati grad

Edi Prodan

Rijeka je pogodno tlo za arhitekturu, mjesto koje je vrlo slojevito i bogato kulturom i u kojem se ta kultura isprepliće. Nogometni stadion je sigurno jedan od najznačajanijih objekata, no i samo jedan u nizu mnogih drugih koji bi svojim sinergijskim efektom mogli redefinirati grad 



Siniša Zdjelar, riječki arhitekt mlađe generacije, u prvi je plan zanimanja javnosti »iskočio« zahvaljujući koautorstvu na idejnom rješenju novog stadiona Kantrida. No izuzmemo li taj, svakako silno značajni čin, informaciju koja budi veliki interes javnosti ne samo u gradu na Rječini, njegova je priča višestruko zanimljiva i nadilazi »samo« epizodu o koautorstvu nove Kantride.


  U eri silnog napuštanja Hrvatske, pa tako i od strane mladih intelektualaca, Zdjelar, stručnjak u najboljoj snazi s obzirom na to da mu je 37 godina, nakon završenog studija arhitekture u Trstu ne ostaje u toj zemlji, ili nekoj drugoj na bližem ili daljnjem zapadu već se vraća kući, u Rijeku gdje osniva arhitektonski ured ZDL s kojim želi participirati u redefiniranju riječkog urbanog prostora. Poznato je naime kako Rijeka nakon deindustrijalizacije traži nove puteve sklapanja mozaika svog identiteta kako bi se u budućnosti mogla predstaviti kao grad urbanog, kulturnog, ali i sportskog te zabavnog turizma. Razgovor smo vodili u nekoliko navrata, a da i u tom dijelu bude u cijelosti riječki, susretali smo se na Kantridi, Korzu, Molo Longu, Trsatu… Prostor je to kojim će se u buduće vrijeme sasvim sigurno pozabaviti i arhitekti koji dolaze, vršnjaci Siniše Zdjelara. Stadion je, kako nam se čini, tek prva točka najave njihove ere, vremena neke nove Rijeke.


   Za Rijeku od malih nogu


Jeste li aktivni navijač Rijeke. Koliko su vam stadioni poznati kao mjesta izražavanja silnih emocija, strasti? 

    – Za Rijeku navijam od malih nogu, manje-više aktivno, koliko i pratim nogomet tako da sam relativno dobro upoznat sa stadionskom atmosferom i utjecajem koje takve građevine imaju na posjetitelje. Stadioni su rimske arene našeg doba, s jedne strane moderna borilišta vrhunskih sportaša, a s druge strane dom navijača, mjesto gdje se izražava pripadnost klubu, gradu, narodu. 




  Definira li vaš koautorski rad i spoznaja o tim, nazovimo ih nearhitektonskim, elementima prigodom konstruiranja nove Kantride.


  – U svakom slučaju da, jer da bi se napravio odličan arhitektonski projekt, potrebno je znati svaku pojedinost o korisniku budućeg prostora, u ovom slučaju projekt je stadion, a glavni korisnici su, uz sportaše, navijači, posjetitelji na dan utakmice, ali i u periodima kada utakmice nema. Posebna se pozornost obraća upravo tome da se veliki dio prostora novog stadiona koristi i kad nema utakmica, cijeli tjedan, kroz cijelu godinu.


  Koliko je u ovom trenutku definiran projekt stadiona?


  – Projekt nove Kantride je u početnoj fazi projektiranja i u tom smislu definirano je sve ono što je bitno za idejno rješenje: pozicija stadiona, pješački i kolni pristupi, evakuacija, zadovoljavanje propisa UEFA-e, u oblikovnom smislu to je volumen stadiona, krov te gruba ideja o završnom materijalu pročelja koji će imati refleksivna svojstva kako bi još više naglasio ljepotu lokacije i konteksta. Upravo specifičnost lokacije i konteksta su nešto što smo pokušali maksimalno prenijeti arhitektu Zavanelli i što je na kraju i bio naš zadatak, dakle očuvanje bitnih vrijednosti lokacije, uz zadovoljavanje visoko postavljenih ciljeva i standarda kluba.


   Redefinicija grada


Kako kao Riječanin ponosan na participiranje u ovom poslu, što ste naglasili i na svečanom potpisivanju ugovora u Guvernerovoj palači, vidite novu Kantridu? Je li to jedan od zamašnjaka što će redefinirati grad? 

  – Dobro pitanje koje se sigurno logično nameće, no odgovor je vrlo jednostavan. Nogometni stadion je sigurno jedan od najznačajanijih sportskih objekata, no isto tako je i samo jedan u nizu, i to ne samo sportskih nego i mnogih drugih koji bi svojim sinergijskim efektom mogli redefinirati grad. Određena razlika svakako postoji, no moramo znati da nije izoliran i da je poželjno promatrati projekte u svom širem prirodnom kontekstu. U svakom slučaju stadion će se zbog svoje pojavnosti u prostoru sigurno istaknuti, i kao što je arhitekt Zavanella rekao u svom intervjuu, mi smo svjesni činjenice da ovakva građevina nosi određenu težinu za jedan grad. Cilj koji si mi kao arhitekti zadajemo u ovom projektu, ali i u svakom drugom projektu, je da prostor koji stvaramo bude na usluzi i po mjeri svim korisnicima, a uz sportaše i navijače tu su i svi građani grada Rijeke i šire kojima želimo omogućiti da izgradnjom sportskih i drugih sadržaja dobiju dodanu vrijednost u svom gradu.


  Koji su pravci u kojima biste se posebno voljeli izraziti u arhitektonskom smislu, a tiču se same Rijeke. Golicaju li vašu profesionalnu maštu ostaci riječke industrijske baštine?


  – Još za vrijeme studija dok su moji kolege propitivali svoje odluke o ostanku ili odlasku iz Rijeke i uopće Hrvatske, govorio sam kako je Rijeka pogodno tlo za arhitekturu, mjesto koje je vrlo slojevito i bogato kulturom i u kojem se ta kultura isprepliće. Dakle ono što stvarno »golica« moju maštu je kako presložiti te slojeve i naglasiti identitet, a naravno da je to i kroz revitalizaciju zapuštenih prostora industrijske baštine, ali i kroz izgradnju ovakvih objekata kao što je stadion.


   More je prednost


Godinama se Rijeka borila s problemom »izlaska na more«, mogućnosti da njezini građani putem šetnica ili ugostiteljskih objekata budu blizu mora. Unazad desetak godina situacija se značajno promijenila na bolje, no prostora da bi bilo još bolje, ima u izobilju. K tome i riječka Lučka uprava se zalaže za još bolji dodir s morem. Gdje u toj priči vidite svoje profesionalne, arhitektonske izazove?


  – Teško mi je komentirati strategije u tom širem smislu, ali kao Riječanin koji diše s ovim gradom, u koji sam se na kraju i vratio zbog ljepota koje pruža, i kao arhitekt po struci mogu reći da je blizina mora definitivno komparativna prednost našeg grada pa ju sigurno kroz prostorno planiranje i arhitektonsko djelovanje moramo svi iskoristiti na najbolji mogući način. Dodir s morem je nešto što definitivno mora postati dio kulture koju živimo u ovom gradu, kao što Venecija ima svoje kanale, Beč bogato graditeljsko i kulturno naslijeđe, Rijeka tako ima ima direktniji kontakt s morem. Puno je specifičnih lokacija koje Rijeku mogu povezati s morem, a i Kantrida je jedna od njih. Na kraju stadion Kantrida je proglašen šestim najljepšim sportskim borilištem u svijetu upravo zbog svoje lokacije – to je potvrda koju ne treba ignorirati.


  Koliko danas mladi stručnjak može biti sretan svojom profesionalnom realizacijom u Hrvatskoj. Hoćete li svojoj djeci sugerirati odlazak ili ostanak?


  – Hrvatska pruža velike mogućnosti. Da ponovno biram, uvijek bih se vratio u Rijeku i pokušao svoj profesionalni angažman usmjeriti na napredak svojeg grada. Ne mogu reći da je lagano, ali složit ćete se da svaka sredina nosi svoje prednosti i mane. Prije odlaska na studij u inozemstvo upisao sam Građevinski fakultet u Rijeci gdje sam bio 2. na listi, a istovremeno sam upisao i arhitekturu u Trstu. Prevagnula je ljubav prema arhitekturi. U svom cjelokupnom obrazovanju puno sam važnosti polagao i na znanje stranih jezika, u tom smjeru svakako ćemo supruga i ja odgajati i svoju djecu, ali ne u smislu stvaranja preduvjeta za odlazak iz Hrvatske, već u cilju ostvarenja mogućnosti i proširenja vidika. Što budućnost nosi, nemoguće je predvidjeti bilo kome od nas, no ono što želim svojoj djeci, i to je jedino što ćemo im sugerirati, je da budu kvalitetne osobe i u privatnom i u profesionalnom životu. A gdje će ostvarivati svoje snove – sami će odlučiti.