Izuzetan nalaz

Senzacionalan prilog umjetničkoj baštini Rijeke: Otkrivena kasnogotička skulptura stara 500 godina

Mirjana Grce

Foto Ivica Tomić

Foto Ivica Tomić

Za monumentalnu kasnogotičku drvenu skulpturu Oplakivanje Krista za koju se do sada nije znalo da postoji



RIJEKA Grad Rijeka i hrvatska kulturna baština općenito bogatija je za jedno izuzetno umjetničko djelo staro više od 500 godina, nedavno otkriveno u spremištu župe sv. Ivana Krstitelja na Škurinjama. Za monumentalnu kasnogotičku drvenu skulpturu Oplakivanje Krista za koju se do sada nije znalo da postoji, doznali smo jučer od dr. sc. Damira Tulića, docenta na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Rijeci koji je o skulpturi dao svoje stručno mišljenje, mons. Sanjina Francetića, župnika starodrevne riječke župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Starom gradu gdje se skulptura sada nalazi, i riječkog svećenika Ivana Šarića koji je u škurinjskom spremištu skulpturu pronašao s kolegom svećenikom Slobodanom Bunozom.


– Djelo je najvjerojatnije nastalo u drugoj polovici 15. stoljeća, a iz toga su vremena u Rijeci poznate još samo dvije drvene skulpture – zato je za Rijeku otkriće ovog kipa gotovo senzacionalna vijest, objasnio je dr. Tulić. On je prošle godine vodio projekt »Mramor, pigmenti, zlato i svila – luksuzne umjetnine barokne Rijeke« kojega je sufinanciralo riječko Sveučilište i kojemu je u fokusu bila crkva Uznesenja Marijina, najstarija župna crkva u Rijeci.


Foto Ivica Tomić


Foto Ivica Tomić





Sada je ključno da otkrivena skulptura bude restaurirana i u tom će smislu biti prijavljena Ministarstvu kulture i Gradu Rijeci. Istaknuto mjesto ona će dobiti u budućoj umjetničkoj i sakralnoj zbirci koju se planira urediti i javnosti otvoriti u crkvi Uznesenja Marijina.


Omiljen motiv


– Kada sam nedavno prvi put vidio skulpturu Oplakivanja ostao sam zatečen. Već na prvi pogled moglo se zaključiti da je riječ o izuzetno vrijednom, starom i dosad posve nepoznatom djelu. Prema riječima mons. Francetića skulptura najvjerojatnije potječe iz crkve sv. Josipa na Podmurvicama, koja se nalazi u sklopu nekadašnjeg samostana benediktinki, osnovanog 1914. godine.



Naime, te su godine redovnice napustile staru crkvu i samostan sv. Roka iz 17. stoljeća, koji je potom zajedno s crkvom srušen, a nalazio se tik uz župnu crkvu Uznesenja Marijina u povijesnoj jezgri grada. Velik dio umjetnina ove zaboravljene riječke crkve i samostana je raspršen, a same su benediktinke s Podmurvica otišle nakon Drugog svjetskog rata u Italiju. U srušenoj crkvi sv. Roka redovnice su mogle čuvati ovu umjetninu, preuzetu iz neke starije gradske crkve, kaže dr. Tulić.


O tome što skulptura predstavlja podrobnije tumači:


– Riječ je o prikazu oplakivanja Krista, motivu omiljenom u umjetnosti kasnog srednjeg vijeka. Drvena se skulptura sastoji od sjedećeg lika žalosne Bogorodice zaogrnute velikim plaštem, dok joj je u krilo postavljeno mrtvo Isusovo tijelo. S desne strane nalazi se lik mlade žene koja se može identificirati kao sv. Marija Magdalena. U ilustriranju Kristova života ova se scena odvila nakon skidanja s križa te neposredno prije polaganja u grob. Ovakav prikaz, češće samo s likom Majke i Sina poznatiji je pod talijanskim nazivom Pietà, upućuje dr. Tulić objašnjavajući da bi se moglo reći da je ta skulptura i visoki reljef – jer nije rezbarena sa stražnje strane – te da je izrađena od dva velika, međusobno spojena komada drva. Visina joj je, dodaje, 106 cm, širina 60 cm, a dubina okvirno 18 cm.



– Pripremamo se i želimo dati svoj prilog Rijeci Europskoj prijestolnici kulture 2020. te i na tom tragu želimo nešto konkretno učiniti za crkvu Uznesenja Marijina, objasnio je župnik Francetić. Njegova je inicijativa da se u sklopu te crkve formira sakralna zbirka umjetnina koja će ponuditi novi vrijedan kulturni sadržaj u gradu Rijeci. Brojni će umjetnički predmeti iz ove riječke crkve i onih crkava i samostana koji su u povijesti u njezinoj blizini postojali, u njoj biti izloženi pa tako nakon restauracije i skulptura Oplakivanje Krista.



Crvotočine i napukline


– Stanje sačuvanosti tek je naoko dobro, međutim čitav je kip pun crvotočine i napuklina, kao i mehaničkih oštećenja. Na skulpturi je vidljiv višestruki sloj premaza uljanim bojama koji je posljedica mnogih intervencija tijekom prošlih stoljeća te nam zbog toga nije dostupan njezin izvorni izgled. Kao istraživač se nadam da će se hitno poduzeti svi nužni koraci kako bi se ova, za Rijeku izuzetno vrijedna umjetnina, što prije obnovila. U postupku je njezina registracija kao kulturnog dobra pri nadležnom Konzervatorskom odjelu u Rijeci.


Rad na ovako zahtjevnoj skulpturi može izvoditi samo licencirani i iskusni restaurator kojem je specijalnost upravo drvo i polikromija. Grubo izvedeni prepravci na drvenoj površini, koji su uključivali i premazivanje slojem gipsa te naknadno bojenje učinili su da skulptura izgubi dio prvotne ljepote i vrijednosti. Na primjer, sva su lica posve premazana tako da nam je zasad nepoznat njihov izvorni izgled.


Zanimljivo je da sam prilikom pregleda skulpture, na mjestima gdje su preslici otpali te se ukazao izvorni sloj polikromacije, utvrdio kako je skulptura najvećim dijelom bila pozlaćena. Dakle, možemo očekivati da će nakon provedene restauracije ovo dosad nepoznato riječko Oplakivanje doslovno zablistati zlatnim sjajem, analizira dr. Tulić.



Prema njegovim riječima moguće je pretpostaviti da je riječko Oplakivanje nastalo u drugoj polovici 15. stoljeća i to možda negdje u Furlaniji, na prostoru gdje se podjednako sreću kontinentalni i mediteranski utjecaji. Dr. Tulić je najavio kako će, uz znanstveni rad, o ovom pronalasku tijekom jeseni biti održano javno predavanje.


– Tek nakon nužne restauracije moći će se o skulpturi pouzdanije govoriti. Kompozicijski je djelo vrlo zanimljivo i ovakvih umjetnina nema mnogo. Izvorni kontekst ubikacije Oplakivanja ostaje nepoznat, iako se najvjerojatnije radilo o središnjem dijelu drvenog oltara. Dva su poznata i nešto ranija primjera kvalitetne drvene kasnogotičke skulpture u Rijeci, a datiraju se u 15. stoljeće.


To je monumentalni kip Gospe Slunjske, koja se od 16. stoljeća nalazi u franjevačkoj crkvi na Trsatu, sada u Kapeli zavjetnih darova te skulptura Pietà izložena u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja, a koja potječe iz gradske crkve Uznesenja Marijinog. Dakle, u takvom je kontekstu ovo djelo od izuzetne važnosti za »stariju« povijest našeg grada, analizira dr. Tulić.