Uspješni gospodarstvenik, dogradonačelnik Kastva i jedan od vodećih ljudi zajednice Bošnjaka - Šehrizad Begić / Foto Marin ANIČIĆ
Tu uistinu nije bitno tko je odakle i koje je vjere, važno je prije svega da bude ispravan čovjek, da daje svoj maksimum i da poštuje naš zajednički okvir u kojem se krećemo
To vam je zapravo kao matematika. Onaj kome ona ide, nikako ne može shvatiti zbog čega drugima – ne ide. Jednako kao oni što ne shvaćaju njezine zakonitosti, ne mogu pojmiti zašto je nekom matematika tako obična i jednostavna znanost. Rijeka. Grad hvaljen zbog svoje otvorenosti i tolerantnosti, ali nerijetko, upravo zbog toga, izložen mržnji. Rijeka prihvaća druge i drugačije. A da je istodobno jako, jako tvrdoglava i ustrajna u želji – ostati uvijek sasvim svoja. Ponekad do te mjere da ni sama sebe ne može shvatiti.
U kulminaciji mržnje koja je svu svoju raskoš pokazala na stadionu Poljud za vrijeme odigravanja poznate, »Bijeli brod« utakmice, ali s druge strane i u činjenici da je program nacionalne kampanje protiv govora mržnje prošlog petka startao baš iz Rijeke zrcalila su se upravo ta dva pola, zrcalili su se na neki način ljubav i mržnja.
Da, tolerantnost, civiliziranost, spremnost na kompromise. Život u Rijeci. A osoba s kojom se uz niz inspirativnih »životnih tema« može razgovarati i o svim slojevima riječkog suživota je svakako Šehrizd Begić, jedan od zanimljivijih ljudi na prostoru najnaprednije hrvatske demokracije. Razgovarali smo u samom središtu, na Korzu, na najpoznatijoj i najposjećenijoj terasi u gradu. Proljetno sunce. Dovoljno jako za grijanje tijela nakon zime, još uvijek ugodno da se s njega ne mora sklanjati.
Šehrizad Begić, uglađeni muškarac, osoba u pedesetim godinama života. Bezbroj aktivnosti. Profesionalno jedan od vodećih ljudi riječke podružnice Uniqa osiguranja u kojoj već petnaest godina stvara vrlo uspješan, probitačan i sposoban tim. U kojem primjerice participira i jedna od najvećih legendi s Kantride, nekadašnji golgeter Milan Radović. Potom, on je i dogradonačelnik Kastva, odani HNS-ovac. Sve donedavno bio je i čelni čovjek Zajednice Bošnjaka Rijeke, kormilo je predao mlađima, no i dalje je vrlo aktivan u toj udruzi. Predan u biznisu, politici i kulturi, oduševljen kad se nalazi na tribinama Rujevice, na utakmicama koje igra naša »Rijeka«.
Meni najljepši kraj na svijetu
– Meni najljepši kraj na svijetu. Doselili smo sredinom sedamdesetih godina. Obitelj s nas petero braće. Najstariji Ibro je već bio pravi mladić kad smo došli jer rođen je 1955. Stariji od mene je i Nedžad koji je ’58. godište, pa ja iz 1961. A onda je 1965. uslijedio Agan te na kraju naš najmlađi brat Dantes koji je u Rijeku došao skoro kao beba – rođen je 1973. Velika familija, i ma koliko je to izgledalo kao »nemoguća misija«, jako smo se brzo iz našeg Bužima, krajiškog gradića na samoj granici Bosne i Hrvatske prilagodili životu na Kvarneru. Kako i ne bi. Bilo je posla, radilo se i gradilo. K tome, Kvarner je i kraj koji prihvaća doseljenike, ljudi su to koji ne »zabadaju nos u tuđi pijat«, ma integracija je prošla tako da ju nismo ni – primijetili, sjeća se svoje mladosti Begić.
Kad se okupimo, ovdje kod nas doma, mi ne okrenemo janje. Ne, pa to ne bi bilo dovoljno ni za dio naše familije, kamo li još za sve naše prijatelje. Bude toga malo više, nekoliko komada najmanje, smije se Begić.
Pa je tako, baš u vrijeme kad ljudi u pravilu dolaze u razdoblje svoje najveće snage, kad se približe 30. rođendanu, došla i demokracija. Iskren, radišan i tolerantan Šehrizad odabire HNS, stranku koja je zadovoljavala njegove političke preferencije, lijevi centar, ali je k tome jednako snažan naglasak stavljala i na gospodarsku stranu života.
– Kad živiš u obitelji s mnogo djece, demokracija se nekako uči sama od sebe. Petero braće, blizu po godinama, nije se mogla stvoriti prevlast, liderstvo, bili smo na neki način ravnopravni. I odmah smo devedesetih ušli u »privatničke« vode. Trgovina, kafić, prijevozničke usluge ili pak brat Agan koji je odselio u Zagreb, a danas je vlasnik Promocije Plus, jedne od najznačajnijih i najpouzdanijih hrvatskih agencija za istraživanje javnog mnijenja. Istina, privatni te biznis jako troši tako da sam prije petnaestak godina odlučio ući u neki jaki, organizirani sustav, postao sam djelatnikom osiguravajućeg društva. A s obzirom da smo s vremenom napravili i veliku obiteljsku kuću na području Grada Kastva, zov politike bio je jak i rekao je – borba za gradsko vijeće. Nema nas HNS-ovaca nigdje mnogo, nema nas ni na riječkom području gdje je oduvijek dominantna snaga bio SDP, ali smo nekako ustrajni, postojani. Pa tako i u Kastvu. Brojka članova je stabilna, između pedeset i osamdeset, no kako je ipak riječ o manjem gradu, dobro se zna tko smo, što radimo i kako se ponašamo. Stoga, nije da prolazimo loše. Uostalom činjenica da sam zamjenik gradonačelnika Ivicu Lukanoviću, sasvim sigurno jednom od najdosljednijih političara na našoj sceni, dovoljno govori o nama, naglašava Begić.
Nemjerljiv značaj Kastva za opću kulturu
Točno. Jer Kastav je u tradicijskom i povijesnom smislu te svakako i u današnjem trenutku jedan od najvažnijih gradova Primorsko-goranske županije. Njegov značaj za opću kulturu šireg riječkog prostora je nemjerljiv. Uostalom, mnogo je starijih stanovnika područja koje se rasprostire od Zameta pa sve do granica Rapallskog ugovora koji kad idu u Kastav idu u – grad, dok kad idu u Rijeku, za put koji ostali definiraju odlaskom u grad, oni – gredu v Reku. Kastav je k tome i poprilično ustrajan u njegovanju tradicije svojih zanata, tradicije nastale još u vrijeme znamenite Delavske škole, pa ako jedno takvo područje prihvaća HNS kao relevantnu stranku, onda ona to i jest.
– Volim ja svaku glazbu, no posebno obožavam sevdalinke. To mi je naprosto u duši, a vidim i znam da ih vole i mnogi domaći ljudi iz Kastva, Rijeke. Ma samo treba biti čovjek i poštovati ljude. Treba mnogo razgovarati i nadasve – družiti se.
I opet dolazimo do točke koja se nazva tolerancija. Kastav je istovremeno otvorena ali i zatvorena sredina. Ne da svoje ni pod koju cijenu, tvrdoglav je u svemu pa tako i u »nemogućim misijama« kao što je to bilo stvaranje ozbiljnog vina od belice. Ali istodobno jako brzo i jako iskreno prihvaća sve one ljude, ma tko bili i od kuda dolazili donose li pozitivnu energiju. Da u njima osjeti privrženost, težnju za izgradnjom zajedničkog kvalitetnog života.
– Rijeka i njezina regija tolerantnost i suživot ne proklamiraju, one ih žive. Tu, kod nas uistinu nije bitno tko je odakle i koje je vjere, važno je prije svega da bude ispravan čovjek, da daje svoj maksimum i da poštuje naš zajednički okvir u kojem se krećemo i čiji specifični karakter oblikujemo. A to je svakako Rijeka. U najširem smislu. Znate, ono o čemu drugdje raspravljaju i oko čega lome koplja, ovdje je samorazumljivo. Poštovanje svačije osobnosti, pa tako i onih koje nazivamo drugi i drugačiji. Ovdje naprosto niko nikom ne smeta, ističe Šehrizad, istina uz duže pauze u razgovoru jer ga je svako malo netko pozdravljao. Dosta je njih bilo iz Uniqe, pa političari, dakako i ljudi iz pojedinih manjinskih zajednica. Uostalom, Primorsko-goranska županija pomaže čak 35 kulturno-zavičajnih manjinskih udruga tako da baš svatko tko želi sačuvati svoj izvorni identitet, to može učiniti bez ikakvih problema.
Uskoro će i novi izbori.
– Aktivni smo, dobili smo mnogo novih članova, postotno jer u fizičkom smislu to ipak nije previše te se nadamo porastu naše uloge na prostoru Grada Kastva, ali i u Županiji. Ovdje je istina došlo do manjih problema izazvanih povlačenjem dosadašnjeg gradonačelnika Lukanovića, najavom kako se neće kandidirati za to mjesto, ali hoće ostati u politici i u sastavu gradske vlade. Nadam se ipak kako ćemo postići postizbornu koaliciju sa SDP-om, pokazalo se to kao dobar i uspješan model vladavine Kastvom, jasan je Begić.
Završio je tako i priču o petero braće koja su doselila iz Bosne, a zadovoljstvo života pronašli u Kastvu, Rijeci i Zagrebu. I postali s razlogom apsolutno uglednim građanima prostora koji oni što cijene toleranciju i civilizirano ponašanje vole. Oni drugi, slabi, oni koji manjak svojih pozitivnih osobina supstituiraju mržnjom prema svima koji nisu »njihovi«, oni Rijeku ne vole. No to tako valjda mora biti. Baš kao i s matematikom.
