Urnebesno finale

Rijeka je živjela MIK, a MIK je živio Rijeku

Slavica Mrkić Modrić

Foto M. Gracin

Foto M. Gracin

Lijepo je bilo čuti kako riječka publika, natisnuta i u gledalištu, i oko njega, rastegnuta uzduž i poprijeko Korza jednakim intenzitetom bodri i debitante, i prekaljene mikovce, a bogme i voditelje



Završnica Festivala Melodije Istre i Kvarnera možda i nije bila neizvjesna što se tiče pobjednika MIK-a 2015. godine, jer glasovi riječke publike nisu mogli utjecati na trijumf Jose Butorca i Voljena Grpca koji su kompozicijom »Tu san rojen« (Robert Grubišić – Robert Pilepić – Robert Grubišić), već na drugoj festivalskoj večeri u Umagu nagovijestili da će ih biti teško stići, a onom u Krku osigurali si prvo mjesto, ali neizvjesnost 45. izdanja MIK-a uvukla se u crne oblake koji su sa svih strana svijeta plovili ka riječkom Korzu.


Popodnevnim pljuskom dali su i mikovcima i njihovoj publici do znanja da se baš i ne bi trebali opustiti, a kapima koje su u prvim minutama finala ispustili na puno riječko gledalište i velebnu mikovsku pozornicu, doveli su održavanje završnice MIK-a do krajnjih granica neizvjesnosti. Razapeti kišobrani, užurbana »tehnika« koja pokriva instrumente, kabele, kamere, pogledi uprti u nebo i učestalo izgovarana rečenice »Bože, smiluj se« obilježili su početak finala MIK-a u Rijeci. A onda se nebo smilovalo i festival je zapjevao punim plućima. Zaživio je izvrsnom interakcijom onih u publici, i onih na pozornici. Rijeka je živjela MIK, a MIK je živio Rijeku, baš kao što to čini još od 1964. godine, kad je današnji MIK, a onda Natječaj »Melodije Kvarnera« i rođen.


Zavičajna sinergija


Lijepo je bilo čuti kako riječka publika, natisnuta i u gledalištu, i oko njega, rastegnuta uzduž i poprijeko Korza jednakim intenzitetom bodri i debitante, i prekaljene mikovce, a bogme i voditelje. Osjetiti kako se ta zavičajna sinergija komulira i prenosi, kako nošena zvukom odlazi u sve djelove grada na Rječini. Primjerice, putem mreže svih mreža, doznali smo da u finalnoj večeri MIK-a sjedeći na balkonu uživaju čak tri generacije jedne obitelji smještene na balkonu nebodera na Kozali. Lijepo je bilo čuti i pozdravni govor što ga je Rijeci i mikovcima u Rijeci uputio prvi čovjek grada. Vojko Obersnel je pozdravivši karavanu i zaželjevši joj uspješnu večer u matičnoj luci, te pozdravivši publiku uputio i poseban pozdrav uređivačkom kolegiju Hrvatske televizije, aludirajući na činjenicu da isti ni ove godine nije prepoznao tradiciju i kulturološku važnost MIK-a, pa ga u skladu s tim, unatoč brojnim prepiskama nije uvrstio u svoj program.





Nagradu »Beseda« što je »Novi list« tradicionalno dodjeljuje kompoziciji koja cjelokupnim izričajem (tekst, glazba, interpretacija) na najbolji način promovira naš kraj i njegovu tradiciju, komisija u sastavu Damir Halilić Hal (glazbenik), Danijela Bauk (urednica rubrike Mozaik) i Slavica Mrkić Modrić (novinarka) ove je godine odlučila podijeliti između dvije skladbe. »Beseda 2015« odlazi u ruke Duška Jeličića Duleta i Antonija Krištofića. Jeličiću koji s kompozicijom »Da ča bin ja otel« (Duško Jeličić – Duško Jeličić – Bonaca/Ivo Popeskić) spaja rokersku i mikovsku Rijeku te Antoniju Krištofiću i njegovoj autorskoj ekipi (Aleksandar Valenčić –  glazba i aranžman, Alfred Šaina – tekst) koji pjesmom »Partenca« tekstualno, glazbeno i emotivno spajaju stari i novi MIK, Istru i Kvarner te mikovske generacije.



Napomenuo je Obersnel i da bi se te činjenice trebali sjetiti svi stanovnici ovog kraja onog trenutka kad im HTV pošalje uplatnicu.


– Unatoč svemu, mi ćemo večeras uživati u ovom festivalu s još većim guštom, završio je govor dobrodošlice riječki gradonačelnik.


Kulturno naslijeđe


I kako reče, tako i bi. Na finalnoj večeri MIK-a guštali su svi. Festival Melodije Istre i Kvarnera trosatnim je programom na riječkom Korzu stavio krunu na sedmodnevnu turneju Istrom i Kvarnerom tijekom koje je pjevao Opatiji, Umagu, Kastvu, Krku, da bi u Rijeci stavio točku na proslavu 51. rođendana.


– Još jedan festival je iza nas, no kako stara narodna poslovica kaže – sve što je lijepo kratko traje. A karavani je bilo lijepo u svakom gradu u kojem je pjevao, ma na svakom kilometru koji je proputovao. Festival je iznjedrio novih 20 kompozicija, koje će se, vjerujem, vrlo rado slušati u domovima ne samo Istre i Kvarnera već u domovima svih onih koji Istru i Kvarner u srcu nose. Bilo kako bilo, MIK je bio prije nas, a sudeći prema ovogodišnjim, mladim glasovima, ostat će ovdje i dugo nakon što nas ne bude. Ono što je najvažnije, ostat će kulturno naslijeđe generacijama koje dolaze, svojevrsna nematerijalna baština naših krajeva. Neprospavane noći, neraskidiva prijateljstva, druženja, pjesma i puno smijeha, sve je to MIK. I dok je tako – dobro je, kazao je po završetku Festivala Melodije Istre i Kvarnera 2015. godine njegov direktor Andrej Baša.


A MIK i njegova publika dodali – ča će nan ki, ki će nan ča!