Foto M. Gracin
Redatelj i scenarist »disko« definiraju kao mjesto gdje se pleše uz glazbu s ploča, a prije jelšanskog diska Amfora, u Rijeci je djelovalo nekoliko takvih klubova
RIJEKA Jesu li disko klubovi u Hrvatsku stigli prije pola stoljeća ili ipak nešto prije istražio je redatelj Zvonimir Rumboldt u zanimljivom dokumentarnom filmu »Pola stoljeća diska« čija je riječka premijera održana sinoć u Art-kinu Croatia.
Zanimljiv, informativan, zabavan, nostalgičan, ovaj film detekcije ne nudi jednoznačan odgovor na pitanje je li prvi disko bio riječki Husar otvoren 1957. godine, jelšanska Amfora koju je 1964. godine otvorio Splićanin s pariškom adresom Petar Ivulić ili pak opatijski Disco Club 57 koji je započeo s radom u lipnju 1967. godine.
Bez točnog odgovora
Rumboldt i scenarist Toni Faver »disko« definiraju kao mjesto gdje se ne pleše uz glazbeni sastav, već uz glazbu puštanu s ploča. Iako jedinstvenih kriterija za donošenje zaključka o tome koji je disko bio prvi nema pa tako nema ni »točnog« odgovora, autorski dvojac sinoć se, uz odobravanje riječke publike, složio kako je nesumnjivo da je kronološki gledano prvi klub tog tipa bio riječki Husar.
Zvonimir Rumboldt s Riječanima će se družiti i danas. U 17 sati u Art-kinu Croatia bit će održana promocija njegovog sveučilišnog priručnika »Gluma pred kamerom«. Projekcija filma »Pola stoljeća diska« danas će biti održana u 10 i 18 sati.
U filmu su spomenuti i drugi riječki disko klubovi – Sayonara, Mustafa, Kostrena, Neboder, Pećine, a spomenut je i Jan Palach, Stereo 70, disko klub 14. Mjesto u filmu našli su i opatijski disko klubovi 57, Pirat, klub 72, zagrebački Saloon, Jabuka, Kulušić, splitski Gusar i Semafor…
Stvarajući film redatelj i scenarist dobili su vrijednu stručnu pomoć od povjesničara i diskologa Marka Zubaka te poznatog istraživača povijesti riječke rock scene Velida Đekića, a u istraživanjima je pomogao i riječki Splićanin Neno Belan koji je također »donirao« glazbu za dokumentarac nastao u produkciji udruge Kad-tad. Osim njih dvojice, prikazivanju filma nazočili su i Riječani koji su sudjelovali u stvaranju prvih riječkih disko klubova, kao i glazbenici i ljudi koji danas grade riječku klupsku scenu.
Zamjerka nazivu
Reakcije na film bile su većinom pozitivne iako je bilo i onih koji su, poput Koraljka Pasarića, redatelju zamjerili »pogrešan« naziv filma i odbijanje donošenja zaključka koji je disko bio prvi. Saša Sablić istaknuo je pak kako je prije otvorenja jelšanskog diska u Rijeci djelovalo nekoliko klubova gdje je živio »ples s ploča« te da je disko Sayonara počeo s radom 1961. godine.
