Petnaest izvođača, peteročlani žiri, prepuno gledalište, pobjednik kojeg nitko na pozornici nije vidio, a ni čuo, videopredstavljanja i trosatna zabava glavne su odrednice Festivala Jabuka zamišljenog i realiziranog kao parodija na Eurosong koji osvaja i ostatak svijeta
Velikim pljeskom nebu »za hvala« što je umjesto kišom Zlobin počastilo zvjezdama, počeo je sedmi zaredom Festival Jabuka. A taj se glazbeni program po svemu razlikuje od svih ostalih na ovim prostorima. Odvija se na igralištu, usred zlobinjarske šume, zove se Festival ali zapravo to nije i iz godine u godinu svojom neobičnošću i neposrednošću u to pitoreskno mjesto na granici Primorja i Gorskoga kotara ili bolje reći – na razmeđi sna i jave privlači sve veći broj poklonika. I u sedmom izdanju među stoljetna je stabla doveo duplo više ljudi nego što Zlobin ima stanovnika. Čitaj – šestotinjak »jabukofila«, kako onih autohtonih, tako i onih pristiglih iz svih dijelova regije ali i dalekih kontinenata. A što se s petka na subotu zbivalo na »zlobinskom Woodstocku«?
Salve smijeha
Eko-etno udruga »Jabuka« na čelu s Alenom Polićem upriličila je glazbeno druženje na kojem je petnaest izvođača pjevalo, a prepuno igralište pljeskalo. Sedma »Jabuka« bila je osmišljena kao zlobinska inačica »Eurosonga« koji ima pretenzije osvojiti i ostatak svijeta. Interpreti su u eruosongovskoj maniri predstavljeni videoklipovima, što ih potpisuju Igor Modrić i Robert Kalčić, a iz kojih se moglo saznati štošta kako o izvođaču tako i o zemlji koju je izabrao za svoj »drugi dom«, a po završetku nastupa stručni ocjenjivački sud sastavljen od predstavnika pet zemalja davao je izvođačima ocjenu. Sve bi to bilo još i normalno da žiri u sastavu Dragica Kolombo iz Hrvatske, Graziella Goli (Zdenka Golik) iz Italije, Franz Talanbaumm (Fran Talan) iz Njemačke, John Bigiben (Zvonko Kružić) iz Velike Britanije i Jean Poli (Ivan Polić) iz Francuske nisu pjevače ocijenili još prošli tjedan ili bolje reći – na neviđeno. Nakon njihovih komentara salve smijeha tresle su Zlobin i okolicu.
Oni koji su se borili za titulu najboljeg na 7. Jabuci bili su: Antonio Krištofić predstavnik Francuske, Damir Kedžo predstavnik Švedske, Helena Brajković pristigla iz Irske, Ana Horvat uzdanica Austrije, Gianluca Draguzet temperamentni Španjolac, Ivan Bottezar iz Monaca, Mario Lipovšek Battifiaca došao iz uzavrele Nigerije, Tamara Brusić predstavnica Brazila, Toni Markovski iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, Davor Grgurić predstavnik Slovenije, Francesco Squarcia iz Australije, Karin Kuljanić predstavnica SAD-a, Ana Kabalin iz Italije, Katja Budimčić Sabljar zvijezda Velike Britanije i Duško Jeličić Dule koji je doplovio s otočja Samoa. Naime, sve te zemlje i kontinenti bili su mjesta u kojima bi se interpreti voljeli roditi i živjeti da im sudbina nije u rodni list upisala Lijepu Našu. Nakon dvosatnog programa, peteročlani stručni ocjenjivački sud donio je konačnu odluku tj. proglasio pobjednika.
Neka bude Lado
I onda je nastao urnebes jer na ovom Festivalu pobijedio je onaj koji na njemu nije ni nastupao. »Neka bude Lado«, rekoše ljudi od struke i tako je Lado Bartoniček postao prvi pjevač u povijesti koji je ponio titulu najboljeg na Festivalu na kojem nije ni bio. Dakako, da je bilo i direktno javljanje pobjednika koji se nalazio u Splitu i koji se zahvalio žiriju na izvrsnoj prosudbi, te priznao kako je najbolji Festival onaj na kojem ne nastupaš, a pobijediš. Parodija na sve festivale ovog svijeta ili »zlobinski Eurosong« završio je revijalnim dijelom tj. bilo je to »pet minuta za Hrvatsku« ili Alen Polić i VIS Jabuka, i Alen Polić i Kaljinke.
Sve u svemu, sedma je Jabuka »pojedena« u slast. Alen Polić, glavni akter cijele priče na kraju je zahvalio Gradu Bakru kao glavnom pokrovitelju, ali i svima onima koji su mu pomogli u realizaciji ovog začudnog »jabučnog projekta«, a to su, reče Alen, prije svega zvijezde večeri tj. Dragica, Zdenka, Fran, Zvonko i Jurić, presmiješni stručni ocjenjivački sud, Igor, idejotvorac, redatelj i montažer video zapisa, Robi zadužen za snimanje svega na tim zapisima prikazanog, mama Iva, teta Lidija, ujna Višnja, Alen Bažon, Anđelina Šepac, kolačići »Sušanj«, cvjetarna »Đurđica«, nonine hortenzije i caffe »Nad urom« zaslužnici kasnije upriličenog domjenka. Veliko hvala Polić je uputio i Gradu Bakru kao glavnom pokrovitelju, svim izvođačima koji su odvojili dragocjeno vrijeme i za snimanja tzv. euro-razglednica, i za nastup na Zlobinu, i svima onima koji su na šesnaestak stupnjeva Celzija i 150 posto vlage tri sata sjedili usred šume te pljeskom i smijehom punili Zlobin dobrim vibracijama.
E, da je samo ta tri sata! Zlobin je »na Fili«, u Domu kulture, u konobi kod Valtera Tomića i još mnogim domovima Zlobina »jeo Jabuku« do zore.
_______________________________
Mali z rusjaka
Izvođače i posjetitelje »Jabuke« na početku večeri pozdravio je Tomislav Klarić, gradonačelnik Bakra zahvalivši svima koji su napunili zlobinsko gledalište. No kazao je i sljedeće: – Kad je bil mići va rusjaku san ga po šume nosil. Otel san da Alen bude lovac, a on je postal pivač i vegetarijanac.
Samanj
»Jabuka« se Zlobinom počela kotrljati veću 16 sati kad je ispred mjesnog Doma kulture počeo ekosajam. Desetak izlagača nudilo je krpene igračke, broševe »na jabuku« sapune rađene ručno, razne ukrasne predmete, »kameno životinjsko carstvo«, torbe načinjene od gramofonskih ploča, vrećice od lavande… Združenim snagama složili su i darak za svakog sudionika festivalske konkurencije.
Pozdravi i poruke
Festival Jabuka bio je prvi »službeni izlazak« Katje Budimčić Sabljar nakon poroda, a prvi službeni pljesak dobila je i njezina kćerkica Lucija. Bogme ga je nakon kodne SMS »orao je sletio« dobila i Tanja, kćer Mirjane Bobuš koja je jučer stigla iz Australije. Dakako da je jedan dobila i mama Mirjana koja je Tanju toliko željno iščekivala. Doznali smo da je Tanji jučer ujutro priredila i toliko željenu budnicu. Naime, u sedam ujutro pjesmom i svirkom pod prozorom probudili su ju Feštari Kraljevice.
Avah je nan
Ako niste znali sad ćete – Mario Battifiaca bi se otel rodit va Nigerije radi »vele manige«. Karin Kuljanić je kod mića otela bit frizerka, Dule veterinar, a Kedžo ginekolog, Antonio fotograf. Mića Brajkovićka bi rad bivala va Irskoj aš voli daž, a Horvatica va Austrije aš je jodlanje zakon. Da ne kanta Ana Kabalin bi rad bila prevoditeljica, Bottezar rukometaš, Gianluca novinar, Grgurić, šegavi Goranin bil bi političar, a Katja balerina. Nedosanjani san Francesca Squarce je za reprezentaciju zletet na teren kod centarfor. Avah je nan!
