Izvorno riječko

Drugi par rukava: majice šalabahteri pričaju o nekoj drugoj Rijeci

Andrej Petrak

Tanja Peranić Juretić i Tomislav Juretić, te dizajnerice Martina Čip i Nina Raimann odabrali su četiri motiva, četiri riječke priče koje su ostale »smetnute s uma« – o Tvornici čokolade, Tvornici konopa, Baltazargradu i Tvornici šećera 



Mi odmotavamo klupko riječke povijesti, poruka je mladih kreativaca koji stoje iza majica nazvanih »Drugi par rukava«, novog riječkog suvenira, osmišljenog s namjerom pričanja zanimljivih i fascinantnih priča iz bogate povijesti grada na Rječini. Tanja Peranić Juretić i Tomislav Juretić iz trgovine, »razmjenjačnice ideja«, Kantoon shop te dizajnerice Martina Čip i Nina Raimann iz Cipmann Studija ujedinili su snage kako bi stvorili riječki suvenir koji priča ipak malo drugačije priče od ostalih. Za razliku od popularnog Morčića i još popularnijeg Riječkog karnevala, »Drugi par rukava« zaista je drugi par rukava, napominju autori, ističući da traže i prenose riječke kuriozitete koji su zanemareni ili manje poznati, no svejedno jako zanimljivi. 


    – Shvatili smo da Rijeka nema adekvatan suvenir koji bi predstavljao njezinu bogatu povijest, a ujedno bi bio pogodan za mlađu populaciju. Nedostajalo je nešto tipično riječko za naše vršnjake. I sami smo se mnogo puta našli u nedoumici što darovati vršnjacima kad putujemo u inozemstvo, a da predstavlja naš grad. Zajedničkim smo snagama odlučili riješiti tu nedoumicu i tako je nastao Drugi par rukava, kaže Tanja Peranić Juretić.    

 Rijeka centar svijeta


Bacili su se na istraživanje riječkih povijesnih priča, a Tomislav Juretić napominje, da su ubrzo ostali potpuno fascinirani poviješću Rijeke i svega onoga što još uvijek postoji u gradu, ali se u široj javnosti o tome malo zna. 



Detalji s razlogom 


   




    Etikete od majica također služe kao šalabahteri, a suveniri su omotani pak papirom, kakav se nekad koristio za pakiranje proizvoda kupljenih u trgovinama, ali i za pakete koji su slani poštom. 


    – Mogućnost čitanja priče daje posebnost proizvodu. Priče na etiketi posložene su kao nekad u novinama. Htjeli smo uzeti u obzir povijest, ali ujedno napraviti da dizajn ostane svjež i u skladu s vremenom. Tekst je zasad dvojezični, na hrvatskom i engleskom jeziku, ali s vremenom ga želimo proširiti i na mađarski i fijumanski pa i druge jezike. Suveniri su omotani pak papirom, kakav se prije koristio za pakiranje proizvoda kupljenih u trgovinama i za pakete koji su se slali poštom. Svaki detalj na suveniru ima poseban razlog zašto je baš tako osmišljen, izrađen i koji su se materijali pritom koristili, objašnjava dizajnerica Nina Raimann. 


   


    Zaštitnici – superjunaci 


   


    Svaka od četiri majice koje nose priču o pojedinom segmentu riječke povijesti u sklopu reklamne kampanje za ovaj riječki suvenir, dobile su i svog posebnog zaštitnika. Riječ je o superjunacima, čiji je identitet zaštićen »škartocom« koji nose na glavi, a njihova je super moć u tome da šire riječke priče. Fotografije Zaštitnika i majica mogu se pogledati na facebook stranici Drugi par rukava.



    – Ostali smo fascinirani i iznenađeni, ali istovremeno i posramljeni jer shvatili smo da nitko od nas, ali i šireg kruga naših prijatelja i poznanika, o svim tim važnim stvarima o našem gradu nije imao pojma. Rijeka je na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, bez pretjerivanja, bila centar svijeta. Gospodarski jak i moćan grad. Kroz Rijeku je ujedno prošlo toliko značajnih ličnosti, pokretači gospodarskog i kulturnog uzleta, poput Whiteheada, Erazma Barčića, Adamića… Tijekom burnog 20. stoljeća doživjela je i tužnu sudbinu i brojna previranja te izmjene vladajućih režima. Hartera je danas prepoznatljiva ponajprije po festivalu, a o nekadašnjoj riječkoj Tvornici papira postoji još toliko zanimljivosti koje zaslužuju biti ispričane. Za Rikard Benčić svi znaju da su tamo proizvodili traktore, ali u široj javnosti je nepoznato da je tvornička zgrada starija 200 godina i da je napravljana s potpuno drugom namjerom. Odlučili smo prikazati povijest Rijeke kroz ilustriranu priču koja bi na neki način oživjela taj komadić povijesti, kaže Juretić. 


    Nakon iscrpnog istraživanja, odabrali su četiri motiva, odnosno četiri riječke priče koje su, mladima i široj javnosti na neki način ostale »smetnute s uma«. Prve četiri majice tako nose priču o Tvornici čokolade, Tvornici konopa, Baltazargradu i Tvornici šećera. 


    – Suvenir je realiziran u obliku majice, svakodnevnog odjevnog predmeta. Iako su majice edukativne, dizajnom su prilagođene mlađoj populaciji koja bi ih ponosno mogla nositi na svojim putovanjima. Interesantnim spojem vizualnog i verbalnog pobuđuju znatiželju te podsjećaju javnost na riječke zanimljivosti i bogatstvo grada. Pri izradi ilustracija za majice kombinirali smo tradicionalno s modernim i pritom smo pazili da imaju izvorne elemente, ali i njihove moderne interpretacije, objašnjava Nina Raimann. 


   Majice šalabahteri


Uz svaku majicu dobije se i njezina priča tako da nema straha od nepotkovanosti informacijama. Sve majice ujedno služe i kao šalabahteri osobi koja je nosi. Na njoj se nalaze povijesni datumi i svi ključni osnovni podaci potrebni da svakome koga to zanima ispriča jednu od priča o Rijeci. Majica koja priča o Tvornici čokolade Elefant koristi tradicionalni povijesni logo, ali s modernom ilustracijom slona. Nosi dvosmislenu poruku, koja će svejedno biti jasna svim osobama s imalo duha, a glasi: »Od slona pravimo muhu«. 


    – Interpretaciju svake poruke prepuštamo onome tko majicu nosi i koji priču širi dalje u svojem krugu ljudi, dodaje Raimann. 


    Riječka tvornica čokolade postojala je još prije Kraša. Tvornica Elefant, punog naziva Fiumaner Cacao & Chocoladen Fabrik Fiume, djelovala je u Rijeci od 1896. do 1908. godine. To kratko, ali slatko postojanje obilježio je njen zaštitni znak – simpatičan slon, po kojemu je tvornica i stekla prepoznatljivost. Sjedište joj je bilo u današnjoj Zvonimirovoj ulici, nedaleko od zgrade Novoga lista, a vlasnički je bila povezana i s riječkom ljuštionicom riže. 


    Majica na Riječku tvornicu konopa također nosi dvosmislenu poruku: »Konac konopa«. Riječ je o jednoj od najdugovječnijih tvornica Rijeke, a razvila se iz prve manufakture brodskih konopa. Počela je s radom 1764. godine na Potoku, a s obzirom na to da je poslovala jako dobro i uspješno izvozila proizvode, 1980. godine proširuje pogon. Seli na Škurinje i tamo nastavlja s radom do devedesetih godina kad se gasi proizvodnja, nakon više od 230 godina rada. Rijeka gubi industrijskog velikana, a Riječani brojna radna mjesta.   


Razni slogani


Za majicu na Baltazargrad nimalo slučajno nije izabran slogan: »Rijeka vrti svoj film«, jer upravo je Rijeka poslužila kao inspiracija scenografu čuvene hrvatske animirane filmske serije o Profesoru Baltazaru. Scenografu se upravo Rijeka zbog svoje industrijske i inovatorske povijesti te specifičnog štiha učinila idealnim gradom za profesora Baltazara, a svim Riječanima je jasno kako su Rijeka i njezini građani oduvijek vrtili neki svoj film.  

  – Ilustraciju smo zato i osmislili na način da Rijeka izgleda kao kulisa koja »ulazi« u televizor iz sedamdesetih godina 20. stoljeća, vremena u kojem je i nastao animirani film o prof. Baltazaru. Nožice i gumbići na televizoru ujedno podsjećaju na strojeve koje profesor koristi u crtiću, napominje Raimann. 


    Konačno, majica na Rafineriju šećera, nosi poruku: »Šećer na kraju«. Rafinerija šećera, popularno zvana Zuccheriera, prva je industrija na prostoru kompleksa Tvornice motora Rikard Benčić. Počela je s radom 1750. godine i najstariji je industrijski pogon u Rijeci. Godine 1786. izgrađena je upravna palača, jedna od najvećih tvorničkih zgrada na Jadranu, smještena nasuprot željezničkog kolodvora. Šećerana se nalazila na samoj obali mora te je područje bilo tvornice bilo ispresjecano vodotocima koji su korišteni u procesu proizvodnje. Rafinerija je radila do 1828. godine, a 1851. godine na njezino je mjesto uselila Tvornica duhana, takozvana Tabakera.    


    Majice su puštene u prodaju prije nekoliko tjedana, a mladi kreativci iz Kantoon Shopa i Cipmanna planiraju dodatno širiti motive majica, ali i aplicirati osnovnu ideju ovog riječkog suvenira na različite medije.   


Izvorno riječko


– Projekt u potpunosti sami financiramo pa idemo polako, ali nećemo posustati. Bitno je raditi. Dosta toga što se pokrene ostane samo na ideji, a mi svaku našu ideju želimo realizirati kako bi iza nje ostao i određeni fizički trag. Definirat ćemo dalje nove teme i ideje za majice i druge oblike suvenira inspirirane povijesnim činjenicama o Rijeci. Sve je samo pitanje dalje razrade osnovnih ideja. Cilj nam je dalje širiti riječke priče među što većim krugom ljudi. Želimo prikazati što više toga, razradit ćemo još novih motiva koji će biti i zanimljivi i inspirativni. Namjera nam je da se Rijeka počne hvaliti s bogatstvom svojih priča, najavljuje mlada ekipa koja stoji iza »Drugog para rukava«. 


    Projekt je dobio podršku Turističke zajednice grada Rijeke koja mu je dodijelila certifikat suvenira Izvorno riječko. Ovi novi promotori Rijeke zasad se mogu pogledati i kupiti u riječkom Kantoon Shopu, u blizini parkirališta Gomila, a u Turističko-informativnom centru bit će dostupne majice s motivima Tvornice konopa, Tvornice šećera i Baltazargrada.