Žabica je mjesto prvoga susreta s Rijekom za sve one koji dođu u grad na Rječini. A to mjesto kao da je zaostala kulisa iz nekoga filma o životu ljudi u socijalističkom lučkom gradu koji radi u industrijskim pogonima i spava kako bi i sutra radio u nekoj od tvornica kojim je Rijeka obilovala.

Socijalizma više nema, tvornica više nema, ali ima socrealističkog kolodvora na kojemu je u odnosu na stanje od prije nekoliko desetljeća ipak došlo do pozitivnih promjena – naime, napravljene su potleušice kako se, eto, putnici ne bi izlagali atmosferalijama, a ako baš kiša ono pada, slobodno se putnici namjernici mogu skriti u nekoj od kockarnica. Muke s autobusnim kolodvorom prepoznala je aktualna gradska vlast pred jedno pet-šest izbornih ciklusa.

Svjesni da bi i on trebao doživjeti tranziciju, čelni ljudi riječkog SDP-a predvođeni Vojkom Obersnelom ubacili su projekt novoga autobusnog kolodvora u izborne letke. Paraleno s izbornim lecima, koji su po tom pitanju manje-više ostajali identični iz izbora u izbore, krenula je i imovinsko-pravna priprema, traženje privatnog partnera koji je trebao sufinancirati projekt.

Godine su prolazile, a projekt novog autobusnog kolodvora i dalje je obećanje. Projekt autobusnog kolodvora prvorazredno je političko pitanje jer je dokaz riječkoj oporbi da Vojko Obersnel i riječka vlast nisu u stanju realizirati predizborna obećanja. Unatoč opravdanjima tipa »udarila je i na nas nemilosrdna gospodarska kriza, recesija, udarila i ne pušta«. Autobusni kolodvor relevantno je političko pitanje na koje odgovaraju kandidati za riječkoga gradonačelnika.

ANDREJ BRIŠČIK (Akcija Mladih, Živi zid, Snaga, Alternativa)

Foto Ivica Tomić

Kolodvor na Delti 

Prije svega moramo reći da je Rijeka jedino županijsko središte u Hrvatskoj koje nema autobusni kolodvor. Rijeka ima međugradsko autobusno ugibalište, što je gradska sramota. Besmisleno inzistiranje na projektu izgradnje novog kolodvora na lokaciji Žabice napuhalo je troškove gradnje na gotovo 400 milijuna kuna, zbog kojeg privatni investitori zaobilaze tu ideju u širokom luku. Mi nemamo namjere podržati takvo suludo trošenje novca. Naš plan je jednostavan, racionalan i izvediv u roku od dvije godine.

Do 2020. izgraditi novi autobusni kolodvor na gradskom zemljištu na Delti – novom srcu grada. Samobor je svoj kolodvor s 18 perona izgradio za 40 milijuna kuna, Osijek je za 120 milijuna dobio kolodvor i parkirališnu garažu i sve to za godinu dana. Autobusni kolodvor na Delti je trostruko jeftinije i praktičnije rješenje od suludog projekta na Žabici. Udaljen 650 metara od gradske ure bliži je gradskom centru od Žabice. Smještajem uz cestu D 404 osigurava jednostavan prilaz autobusima i smanjuje prometnu gužvu u gradu, a trošak gradnje od 150 milijuna kuna koji uključuje izgradnju autobusnog kolodvora, komercijalne sadržaje i nadzemnu parkirališnu garažu je financijski samoodrživ. Sadašnja Žabica je izgrađena 1947. godine. Nakon 70 godina rada zaslužila je da ode u mirovinu.

JURAJ BUKŠA (HNS – Liberalni demokrati, ARS, SDA)

Foto Damir Škomrlj

Otvorenje 1. srpnja 2019.

Dana 1. srpnja 2019. godine autobusni kolodvor će biti izgrađen, tako da ovim putem danas pozivam vaše čitatelje, novinare i sve Riječanke i Riječane na svečano otvorenje novog riječkog autobusnog kolodvora, ponavljam, u ponedjeljak, 1. srpnja 2019. godine. Imamo gotov detaljno razrađen konkretan plan gradnje novog riječkog autobusnog kolodvora koji je napravljen u suradnji s nekoliko uglednih arhitekata iz našeg okruženja. Za početak treba znati kakav autobusni kolodvor treba našem gradu. To je prije svega moderan i funkcionalan autobusni kolodvor kakav ima većina srednjoeuropskih gradova s brojem stanovnika približno kao Rijeka.

To zasigurno nije megalomanski projekt bacanja novaca Riječana u gradnju potpuno nepotrebnog kolosalnog trgovačkog centra u najstrožem centru Rijeke. Takav autobusni kolodvor bio bi smješten iza današnje upravne zgrade Hrvatskih željeznica na prostoru današnjih skladišta već namijenjenih rušenju. On bi bio u potpunosti uklopljen u prostor, vizualno izuzetno zanimljiv i atraktivan te funkcionalno adekvatan prostoru i vremenu u kojem nastaje. To je kolodvor po mjeri Riječana. Pitanje na koje treba odgovoriti jest zašto Rijeka danas nema autobusni kolodvor kakav zaslužuje? Upravo u odgovoru na to pitanje krije se sva bijeda današnjeg upravljanja gradom Rijekom. Na tom primjeru najbolje se vide svi aspekti neznanja upravljanja i nebrige za ugled grada Rijeke. Prvi dojam često je i najjači dojam koji imamo o nečemu, a možemo zamisliti kakav je prvi dojam o Rijeci nekoga tko prvi puta dođe u naš grad autobusom. Gradonačelnik koji ne uspijeva održati najjednostavnije obećanje iz svih svojih izbornih kampanja, a to je da će napraviti najobičniji autobusni kolodvor, ne zaslužuje više biti gradonačelnik Rijeke. Ipak, riječ je o ne pretjerano zahtjevnom projektu, koji je za neke izgleda teži zadatak od slanja ljudi na Mars.

HRVOJE BURIĆ (kandidat grupe birača)

Foto S. Drechsler

Dosta je fikcija! 

Autobusni kolodvor, nažalost, pruža sliku grada koji je pregazilo vrijeme. Riječanima je kao rješenje bila predočena megalomanska zamisao, teška 50 milijuna eura, koja nas je trebala iz vremena kočija i diližansi prebaciti u 22. stoljeće, i to – još 2010. godine! Uslijedio je poznati scenarij pomicanja rokova i novih najava te prozivanja drugih krivaca za neostvarivu ideju grada. U 2017. smo godini, a terminal budućnosti s podzemnom garažom, trgovačkim centrom, polivalentnom dvoranom i drugim komercijalnim sadržajima možemo samo zamišljati! Rješenje treba potražiti izvan okvira fikcije. Jedna od ideja je da se dobrom suradnjom urbanista, arhitekata i konzervatora pristupi spajanju i natkrivanju skladišta preko puta Žabice, u smjeru parkinga i autobusnog kolodvora, čime bismo dobili nadasve praktičan autobusno-željeznički kolodvorski punkt. Takva bi investicija grad koštala samo tri milijuna eura, a projekt bi bio ostvariv unutar samo jedne godine.

U kontekstu ove prometne teme, podsjetio bih i na naš pomorski putnički portal koji ne može primiti velike kruzere zbog gaza koji tamo iznosi svega 6,5 metara! No kada bi se spojio De Franceschijev gat s Molo Longom, dobili bismo u neposrednoj blizini pomorski, autobusni i željeznički terminal, čime i sasvim nove mogućnosti za prihvat putnika u Rijeci. Ostvarivo, rješivo, i naravno – vrlo važno.

PETRA MANDIĆ (Most)

Foto Damir Škomrlj

Znamo dovršiti projekt Žabice 

Autobusni kolodvor Rijeka očito ne ispunjava potrebe Rijeke kao jednog od prometnih središta ovog dijela Europe. Odavno je premašio svoje kapacitete. Još od prošlog tisućljeća. Rijeka zaslužuje puno veći i ljepši kolodvor jer je to prvo što putnici ugledaju prilikom dolaska u grad, a prvi dojam je itekako važan. Ovaj problem se već davno mogao riješiti da je bilo potrebne volje i želje da se to učini. »Zanimljivost« sadašnje uprave jest mnoštvo postojećih, a ne dovršenih projekata.

Projekt Autobusni kolodvori jedan je od takvih. Projektiranjem je formiran dostupan pješački otok autobusnog kolodvora s kojega je omogućen pristup peronima, bez preklapanja pješačkog i kolnog prometa. Nismo za dupliranje projekata i započinjanje novih ukoliko to nije potrebno. Fondovi Europske unije te javno i privatno partnerstvo su moguće rješenje za Žabicu. Mladi smo, dokazani i projektno orijentirani. Znamo kako dovršiti ovaj projekt. To ćemo i napraviti! Svi samo pričaju, mi ćemo ga realizirati. Područje novog terminala okruženo je gotovo svim mogućim vrstama prometa – željezničkim, teretnim, lučkim, cestovnim i pješačkim. Prvenstveno treba gledati racionalno. Cestovni promet je važan, ali jednako tako, a možda i više nam je važan zračni promet, odnosno naša zračna luka.

VOJKO OBERSNEL (SDP, PGS, HSU, IDS, Laburisti, SDSS, HSS)

Foto S. Drechsler

Traju pripreme za gradnju 

Autobusni kolodvor će biti izgrađen, to je sigurno. Razumijem da dio građana na taj projekt gleda sa skepsom i zamjera kašnjenje u realizaciji. No odluka o odgodi početka izgradnje kolodvora u doba financijske krize, koja je pogodila dobar dio svijeta, pa tako i našu zemlju, donesena je svjesno, s ciljem odgovornog odnosa prema proračunu. Nisam mogao dozvoliti da izgradnjom kolodvora javnim novcem, grad otklizi u minus iz kojeg bismo se kasnije teško izvukli. Zato smo ušli u analizu drugačijih modela izgradnje. Podsjetio bih da je projekt i prije krize zapinjao nekoliko puta. Odnose s HŽ-om oko kupnje zemljišta i zgrade rješavali smo od 2004. do praktički 2010. kada smo ih zbog odugovlačenja i blokiranja projekta čak i tužili. U međuvremenu smo imali problema s konzervatorskim rješenjima koja su mijenjana i zbog kojih smo i mi morali mijenjati projekt, a spomenuta gospodarska kriza definitivno je zaustavila plan da se kolodvor realizira javnim sredstvima. Danas kada je situacija ipak bitno bolja i napravljene analize novih modela i mogućnosti financiranja, odlučili smo da će gradska tvrtka Rijeka Plus sudjelovati u izgradnji javne garaže i kolodvora, a svi ostali komercijalni prostori bit će ponuđeni na tržištu. Pripreme za gradnju po ovom modelu su u tijeku i uskoro će projekt biti spreman za realizaciju.

KRISTJAN STANIČIĆ (HDZ)

Foto S. Ježina

Realističniji projekt 

Ono što je sigurno jest da bi projekt revidirali i sveli u realne financijske okvire. Po našim procjenama, odmah nakon primopredaje vlasti, prvi radni dan bismo sjeli s ljudima koji rade na tom projektu. U roku od nekoliko dana utvrdili bismo koji je status projekta. Nakon toga bismo, ovisno o rezultatu, odredili proceduru i prioritete te dinamiku realizacije. Pretpostavljam da bi nam trebalo šest do devet mjeseci za ishodovanje svih dozvola i suglasnosti u slučaju modifikacije projekta.

Paralelno s ishođenjem potrebne dokumentacije osigurali bismo potrebna financijska sredstva i zatvorili financijsku konstrukciju. Prema našim procjenama za autobusni kolodvor nije potrebno 50 milijuna eura, i zahtjevi u tom smislu koje je Obersnel postavio pred investitore su nerealni. Kolodvor se može izgraditi za znatno manji iznos. Mi procjenjujemo između 25 i 30 milijuna eura. Evo, navest ću primjer Osijeka koji je kolodvor izgradio za 120 milijuna kuna, po modelu javno-privatnog partnerstva. Grad je uložio zemljište i manju svotu za uređenje okoliša, a ostatak investicije je iznio investitor. Teško mi je govoriti o detaljima jer nemam potpuni uvid u sadašnji projekt, ali moje profesionalno iskustvo je dostatno da mogu procijeniti da bi u roku od dvije do tri godine Rijeka mogla dobiti novi autobusni kolodvor. A sigurni smo da ćemo investitora dovoljno brzo pronaći ako svedemo projekt u realne financijske okvire.

DANKO ŠVORINIĆ (Lista za Rijeku – RI, Pametno)

Simbol neučinkovite vlasti

Fantomski novi autobusni kolodvor na Žabici nije najvažniji problem koji grad Rijeka ima. Nije ni među dest najvažnijih problema, ali je vremenom postao simbolom neučinkovite vlasti i neodgovornih predizbornih obećanja kojima se od građana radilo budale od 2001. godine kada je prvi put obećan. Ne kažu Riječani uzalud da je manje vremena Egipćanima trebalo da sagrade Keopsovu piramidu, nego Obersnelu da sagradi novi kolodvor. Projekt je na kraju propao jer je bio megalomanski i nerealno zamišljen te traljavo proveden. Gradonačelnik nije slušao struku koja mu je sugerirala da se ne ide u megalomanski project jer Rijeci ne treba kolodvor s 10.000 kvadrata poslovnih prostora u trenutku kad po cijelom gradu poslovni prostori stoje neiskorišteni. Ne treba nam ni nova dvorana kad ih u gradu ima nekoliko nedovoljno iskorištenih.

Ukupna sredstva koja je grad do sad utrošio, a da u zemlju nije zabodena prva lopata, iznose oko 55 milijuna kuna, a početna vrijednost projekta cijeni se na vrtoglavih 40 milijuna eura. Zalažem se za brzu izgradnju manjeg, funkcionalnog i znatno jeftinijeg kolodvora primjerenog financijskoj situaciji u kojoj se naš grad nalazi. Kada pokrenemo riječku privredu, bit će prilike za raspravu o novim komunalnim građevinskim investicijama.

Ponedjeljak: Delta – prostor između čežnje i mita