RIJEKA Taj osjećaj se ne zaboravlja. Mi smo s vrha bolnice spašavale nepokretne pacijente s kateterima i trbušnim pojasevima s magnetima. Trebao si brzo reagirati i nositi ih. Svi smo se nagutali dima. Da su vatrogasci došli samo 15 minuta kasnije, danas ne bismo bili živi, ispričala je hrabra medicinska sestra Mihaela Kaiser Brnetić, zajedno s kolegicom Andreom Nasić u petak popodne iz goruće psihijatrijske bolnice Lopača izvlačila nepokretne štićenike zajedno sa svojom kolegicom Andreom Nasić.

- Ne mogu vam opisati kakav je to osjećaj kada se gušiš... tako nešto u životu nisam doživjela, ispričala je Barbari Ban za Jutarnji list, opisujući vatrenu stihiju u kojoj je život izbugio jedan stariji štićenik iz Rijeke.

Činili su sve

Osoblje bolnice činilo je sve da spasi čak 40 štićenika, koliko ih je bilo na katu zahvaćenim požarom. Dio njih također je kasnije završio na hitnoj, zbog gutanja dima.

Mihaela Kaiser Brnetić u bolnici radi 23 godine, a taj dan, kaže, nikad neće zaboraviti.

- Mislili smo koristiti čak i lift, ali bolje da nismo jer bi u njemu ostali zarobljeni jer su instalacije već počele gorjeti. Uzeli smo čak i stolice s kotačićima pa smo ih tako vozili do izlaza pa na madracima ih spuštali po stepenicama. Nismo na kraju više znali čime da ih iznosimo van. A štićenici nisu ničeg bili svjesni. Oni su naviknuti na tu svoju okolinu i držali su se za krevete dok smo ih izvlačili.

Ja sam čak digla jednu štićenicu koja ima 150 kilograma. Danas osjećam sve ruke kako me bole, ali mi je disanje u redu. Sve sam ih čupala jer nisu shvaćali u kakvoj smo situaciji, opisuje dramatičnu situaciju sestra Mihaela.

Samo da ih spasimo

Na kraju su nju i njezinu kolegicu vatrogasci zadnje izvukli. Čak su i vatrogasci povraćali od nagutanog dima.

- U tom trenutku o ničemu ne razmišljaš. Razmišljali smo samo da ih spasimo i da ih izvučemo van. A onda kada smo shvatile da više ne možemo izaći van, onda nas je uhvatila panika. Čekali smo vatrogasce. Najprije je došao DVD koji nas nije mogao izvući, a potom su došla dvojica njihovih kolega profesionalaca i svaka im čast. A u tom trenu smo već gubile svijest, mislile smo da je gotovo, priča medicinska sestra.

I vatrogasci su mislili, kaže sestra, da se neki neće izvući, ali su bili hrabri i ustrajni sve dok nisu izvukli zadnjeg čovjeka s tog zadnjeg kata koji je bio najzahtjevniji za evakuaciju. Beskrajno joj je žao što nisu uspjeli spasiti pacijenta koji je smrtno stradao u požaru. On je bio na katu gdje je izbio požar, i to u neposrednoj blizini. Tamo zbog topline i dima nisu mogli ući.

Pomislili da se neće izvući

U akciji spašavanja sudjelovao je i zamjenik ravnatelja doktor Dragan Lovrović koji je i sam u jednom trenutku pomislio da se neće izvući.

- Bio sam dežuran to popodne i taman je požar počeo kada sam preuzeo smjenu. Bilo je 16 sati i par minuta. Odmah smo počeli s evakuacijom pacijenata, a požar je počeo na drugom katu u jednoj bolesničkoj sobi. Problem je nastao na tom katu te katu iznad zbog dima, priča doktor koji je nosio pacijente iz bolnice.

Kat na kojem je izbio požar bio je problematičan za evakuaciju zbog topline, zbog čega nije bilo moguće izvući pacijenta koji je poginuo. Na početku je pacijente spašavalo desetak ljudi, a ta se brojka povećavala, kako su i drugi uskakali u pomoć. Na kraju su došli vatrogasci, a zadnji su u jednoj ambulanti ostali zarobljeni zadnji pacijenti s dvije sestre jer više nisu mogli izaći van, piše Jutarnji list.