Foto R. Brmalj
Dio rada Centra koji se odnosi na učeničku populaciju trebao bi se pripojiti jednoj od riječkih osnovnih škola, dok bi nadležnost nad odraslim autističnim osobama preuzeo Centar za rehabilitaciju Brašćine
RIJEKA Dugogodišnjem problemu neadekvatne organizacije skrbi za odrasle autistične osobe trebao bi doći kraj s provedbom transformacije riječke podružnice Centra za autizam, a prema prijedlogu međuresorne skupine, ta bi se transformacija trebala realizirati na način da se dio rada Centra koji se odnosi na učeničku populaciju pripoji jednoj od riječkih osnovnoškolskih ustanova, dok bi nadležnost nad dijelom rada s odraslim osobama preuzela ustanova u sustavu socijalne skrbi.
Riječka podružnica Centra za autizam broji 32 polaznika, od čega njih sedmero zbog svoje starosti odavno trebaju biti u sustavu socijalne skrbi, a ne u sustavu obrazovanja. Najstariji polaznik ima 28 godina, a do završetka ove školske godine broj odraslih korisnika povećat će se za još dvoje.
– Problem skrbi za odrasle autistične osobe nije samo riječki problem, već se radi o hrvatskom problemu. Primjerice, u Zagrebu su u sustavu obrazovanja osobe dobi 40 do 50 godina, kaže Penko.
Skrb za odrasle osobe s autizmom, koja trenutno nedostaje, najvjerojatnije bi ušla u nadležnost Centra za rehabilitaciju Brašćine, no na način da bi štićenici Centra za autizam i dalje bili smješteni na sadašnjoj lokaciji u Ulici Stane Vončine.
Iako riječka Udruga za skrb autističnih osoba već godinama upozorava na problem skrbi za odrasle osobe s autizmom koje nisu u sustavu socijalne skrbi, već unatoč svojoj dobi spadaju pod Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, predviđena transformacija Centra, prema ocjeni predsjednice Udruge koja je ujedno i predsjednica Saveza udruga za autizam Hrvatske, Lidije Penko, nije prihvatljiva i ne predstavlja kvalitetno rješenje.
Bez donacija
– Nismo protiv uređivanja sustava i vrijeme je odavno da se uredi skrb za starije štićenike, ali ne na uštrb školske djece. Ovakvom transformacijom neće se za djecu i zaposlenike ništa bitno promijeniti, ali u operativnom smislu neprihvatljivo je da Centar uđe u sastav škole. Za Centar to znači da opet kao ustanova nije samostalan u radu što otežava poslovanje. Ne može samostalno pisati projekte, ne mogu se vršiti donacije bez nečijeg odobrenja i slično. Po našem sudu to je nazadovanje za cijeli Centar, a ne napredovanje. Operativnost je važna za rad Centra, a ulaskom u sastav osnovne škole nastat će samo komplikacije zbog gubitka samostalnosti, pojašnjava Penko.
Dodajući kako i sada Centar zbog činjenice što nije samostalan, već je podružnica zagrebačkog Centra, ima problema te se dio poslovanja, poput donacija, vrši putem Udruge, Penko kaže kako se po pitanju predviđene transformacije zaobilazi struka, ali i roditelji, a konačna će se odluka donijeti na razini gradova.
»Kostur« skrbi
– Radi se o tri grada, o Rijeci, Splitu i Zagrebu. Transformacija se može realizirati tek kada se sva tri grada usuglase da će pristati na model koji predlažu resori zdravstva, socijale i obrazovanja. Ono što mi želimo je da Centar bude samostalna ustanova koja će imati poveznicu sa socijalnom ustanovom, a to je u riječkom slučaju Centar Brašćine koji bi vodio skrb o odraslim osobama s autizmom, kaže Penko.
Pod krinkom predložene transformacije, dodaje, uništit će se ono na čemu se godinama radilo, a sustav skrbi za autistične osobe nazadovat će. Roditelji autistične djece već su izgubili dijagnostički centar, kao i zdravstvenu skrb u samom Centru, a sada, kaže Penko, zbog jeftinijeg se načina transformacije sprema i uništenje samostalnosti specijalizirane skrbi.
– Ne želimo izgubiti Centar za autizam. Želimo da ostane »kostur« specijalizirane skrbi koju imamo, jer sustav brige za djecu školske dobi kakav trenutno imamo prilično dobro funkcionira i želimo ga zadržati, zaključuje Penko.
