RIJEKA Prema gruboj računici riječka regija izgubila je u zadnjih 20-tak godina više od 30.000 radnih mjesta, te je grad u kojeg su se ljudi masovno doseljavali radi posla postao grad u kojem kakav-takav posao većinom mogu pronaći oni koji žele raditi u trgovini, državnoj i lokalnoj administraciji ili jednostavno rečeno biti konobari.

Stoga nikoga ne treba čuditi pad broja stanovnika Rijeke. 

Gospodarska kataklizma je u većem dijelu odrađena tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća u kojima su nepovratno nestale Croatia Line (bivša Jugolinija), »Rikard Benčić«, Torpedo, Hartera, Vulkan, Tvornica konopa i GP Primorje. To su samo one najveće tvrtke.

Croatia Line je imala više od 3.000 zaposlenih, više od 50 brodova u floti koji su povezivali Rijeku sa svim svjetskim kontinentima. Prema dostupnim podacima u Harteri je radilo oko 1.150 ljudi, Vulkan je imao i više od 1.000 ljudi, kao i Torpedo, a nešto manje od 1.000 ljudi radilo je u »Rikard Benčiću«.

Tri posljednje tvrtke veliki dio aktivnosti vezale su za brodogradnju, poglavito za riječki »3. maj«, koji upravo prolazi kroz jednu od najvećih kriza od svog osnutka i još uvijek ima gotovo 3.000 zaposlenih. Luka Rijeka je u 20 godina prošla transformaciju od gotovo 7.000 zaposlenih do današnjih oko 900 djelatnika. 

Sve teže do posla i plaće

Strateški važne tvrtke kao što je rafinerija Urinj i »Viktor Lenac« pripale Općini Kostrena ili Gradu Bakru kad je riječ o jedinoj riječkoj Industrijskoj zoni na Kukuljanovu. U devedesetima je netragom nestao i riječki građevinski div GP Primorje koji je imao oko 9.000 radnika. 

Ugašene su ili se drastično smanjuju tvrtke na razini nekoliko stotina zaposlenih kao što su Adriainspekt, Elektromaterijal, Elektroluks, kojima treba pridodati i HT, te Hrvatsku poštu, jer su dobar dio radnih mjesta jednostavno izmjestili iz Rijeke (uglavnom u Zagreb).

Na kraju dolazi i gubitak branda Lero sa 80-tak radnih mjesta, te predstečajni postupak Transadrije, koja je s brojke od 400 zaposlenih spala na stotinjak radnika, koje čeka neizvjesna budućnost.   

U zaključku se tek može konstatirati kako je pokušaj transformacije Rijeke kao industrijskog središta u turistički prepoznatljivu destinaciju s naglaskom na urbani turizam, trgovinu i druge uslužne djelatnosti doveo do onoga što Rijeka danas jest. Grad u kojem je sve teže naći posao i dobiti plaću na razini prosječnog dohotka.