Uspješan medicinski tim - Reuf Pašić, Lina Hrelja, Dunja Puhatić, Emil Novaković, Antun Gršković, Lidija Vitas, Josip Španjol i Irena Jakominić / Snimio Sergej DRECHSLER
Zbog jakog poriva za mokrenjem svakih 10 minuta, obilazio je mnoge stručnjake i svugdje mu je rečeno da će mu mjehur biti u cijelosti odstranjen, a novi napravljen od crijeva. U Rijeci su mu operacijom koja se u svijetu rijetko koristi uspješno riješili problem i sačuvali kvalitetu seksualnog života
RIJEKA Urolozi Kliničkog bolničkog centra Rijeka uspješno su izveli rijetko primjenjivanu operativnu metodu na tridesetšestogodišnjem pacijentu iz Bosne i Hercegovine kojem je smanjen kapacitet mokraćnog mjehura značajno narušio kvalitetu života.
Zbog smanjenog kapaciteta njegov mokraćni mjehur posljednjih 15 godina nije mogao zadržati više od pola decilitra tekućine te mu se jak poriv za mokrenjem javljao u prosjeku svakih deset minuta.
Pacijent je obilazio stručnjake u Sarajevu, bolnice u Zagrebu, Beogradu, Beču i Berlinu i svugdje mu je rečeno da će mu mjehur biti u cijelosti odstranjen, a novi mokraćni mjehur napravljen od njegovog vlastitog crijeva.
Takva metoda nije bila njegov izbor i vjerojatno bi još dugo vremena trpio bolove i imao lošu kvalitetu života da nije potražio pomoć na riječkoj Klinici za urologiju čiji su urolozi u ovom slučaju odlučili primijeniti metodu koja se izvodi rijetko, u svega nekoliko medicinskih centara u svijetu.
– Problem s prvotno preporučenom metodom leži u činjenici da je riječ o čovjeku koji je 1979. godište, dakle radi se o mladom čovjeku. U slučaju da mu se odstrani mokraćni mjehur u cijelosti na način na koji mu je preporučeno, on bi svakako izgubio funkcije koje su mladim ljudima bitne za kvalitetu života, a jedna od njih je erekcija. Naš pacijent je bio izričito protiv narušavanja kvalitete seksualnog života, a upornim traženjem bolnice, došao je i kod nas. Mi smo odlučili ne vaditi mjehur, smatrajući da taj mjehur ima još dovoljno rezerve koja se može iskoristiti. Preporučili smo mu metodu koja je prvi put napravljena 1989. godine na psima u SAD-u, a otad se radi sporadično u malom broju centara jer je to vrlo rijedak poremećaj, objašnjava predstojnik Klinike za urologiju doc. dr. Josip Španjol.
Jedan na milijun
Procjenjuje se da ovakvih pacijenata godišnje dolazi tek jedan na milijun, no da se radi o poremećaju koji može u potpunosti ograničiti život govori činjenica da prosječan čovjek bez obzira na spol bez problema u svom mjehuru može imati pola litre tekućine bez da mora hitno ići mokriti.
Prvi značajniji osjet za mokrenjem u ljudi se javlja na 300 mililitara dok je pacijent kojeg su operirali riječki urolozi jak poriv za mokrenjem imao već s 50 mililitara tekućine u mokraćnom mjehuru.
Smanjeni kapacitet mokraćnog mjehura najčešće se javlja kao posljedica neke kronične upale. Riječki urolozi nisu otkrili koja je upala bila posrijedi u konkretnom slučaju jer se pacijent od nje izliječio, ali pretpostavljaju da se radilo o tuberkulozi mokraćnog mjehura.
Pretpostavlja se da je do upale došlo u djetinjstvu nakon čega je mokraćni mjehur odnosno njegova mišićnica izgubila svoju funkciju pretvorivši se u tvrdu fibroznu ploču koja se ne može rastegnuti i kao takva ne može primiti puno volumena.
– To znači da je kod ovog pacijenta tlak u mjehuru kod minimalnog volumena od 50 mililitara već vrlo visok. Taj visoki tlak podražuje receptore za osjet mokrenja i on je morao zbog toga ići često mokriti, u prosjeku svakih deset minuta. Također, nije mogao ni zadržavati mokraću. Što smo mi napravili? Mokraćni mjehur ima dva sloja – mišićnicu i sluznicu. Mi smo zarezali mišićnicu bez sluznice mokraćnog mjehura. Četiri smo sata pomalo odvajali sluznicu od mišićnice što je vrlo zahtjevno jer ne smijete probušiti sluznicu koja je vrlo tanka i vrlo osjetljiva. Mišićnicu smo odvajali pazeći da ne oštetimo živčana vlakna koja prolaze u tom području, a odgovorna su za erektilnu funkciju i osjet mokrenja. Mišićnica je potom fiksirana bočno kako bi se dobio dodatni volumen mokraćnog mjehura. Kapacitet mokraćnog mjehura povećavan je postupno sljedećih dana jer smo mjehur pomalo širili puneći ga svakodnevno tekućinom, tako da sad na završetku liječenja, pacijent više nema kapacitet mjehura 50 mililitara nego 500. Bez značajnijih smetnji mjehur se može rastegnuti i do 600 čak i 800 mililitara, što znači da pacijent sad ima normalnu funkciju mjehura koju ranije nije imao, ističe doc. dr. Španjol.
Medicinsku ekipu koja koja je obavila ovu operaciju i svakodnevno skrbila o bolesniku činili su urolozi doc. dr. Jospi Španjol i dr. Antun Gršković te medicinske sestre i instrumentari Reuf Pašić, Lina Relja, Dunja Puhatić, Emil Novaković, Lidija Vitas i Irena Jakominić.
U bolnici samo 10 dana
Sama operacija koja je trajala četiri sata bila je tek preduvjet za širenje mokraćnog mjehura. Bolesniku se kroz urinski kateter svaki dan u mjehur stavljala sve veća količina tekućine, a stanje mjehura ultrazvučno se kontroliralo i mjerio se tlak u mjehuru. Pacijent je boravio u bolnici deset dana dok bi u slučaju da mu je izvađen kompletan mjehur i nadomještan crijevom, minimalno boravio dva tjedna u bolnici, a oporavljao bi se još mjesecima.
– Narušen bi mu bio i integritet crijeva odnosno probavnog sustava, a kvaliteta života bi pacijentu bila značajno narušena. To je i glavna prednost ove metode – ne oštećuje druge organske sustave. Zašto nije popularna? Jer dugo traje i zahtijeva dosta finog rada ruku, a nakon toga dok se mjehur širi svakodnevno je cijeli tim oko bolesnika angažiran najmanje sat vremena. No, najvažnije je da su se smetnje u bolesnika značajno smanjile, jer on sada danju mokri svaka tri do četiri sata dok je prije operacije mokrio svakih deset minuta, a noću se ne ustaje mokriti dok se prije operacije dizao noću dizao šest do osam puta. Važno je napomenuti da pacijentu po završetku mokrenja u mokraćnom mjehuru ne zaostaje urina, dakle mokraćni mjehur se u potpunosti isprazni. U daljnjem tijeku liječenja s ovom metodom za pacijenta je bitno da nastoji izdržati poriv za mokrenjem što duže kako bi se zadržao rašireni volumen mjehura, a s obzirom da radi sjedilački posao, vjerujem da mu to neće biti problem, zaključuje doc. dr. Španjol.
