RIJEKA Natali Stupar studentica je prve godine elektrotehnike i za par će dana proslaviti 20. rođendan. Možda ovaj rođendan neće pamtiti po najluđem provodu jer zbog operacije na srcu još neko vrijeme mora mirovati, ali će nakon 20 godina živjeti jedan posve nov život, bez srčane greške koja joj je dijagnosticirana odmah po rođenju.

Natali je, naime, prva pacijentica u Hrvatskoj kojoj je perkutanim putem zatvoren ventrikulski septalni defekt, prirođena srčana greška na zidu između dviju klijetki, kod kojeg miješanje krvi predstavlja veliku opasnost za zdravlje. Nju i još dvoje pacijenata u dobi od 19 i 13 godina, jučer je u Kliničkom bolničkom centru Rijeka operirao medicinski tim koji je predvodio intervencijski kardiolog riječke Klinike za pedijatriju dr. Neven Čače uz stručnu potporu dr. Massima Chessea iz pedijatrijske bolnice San Donato u Milanu.

Brojne želje 

– Natali mi se sada, hvala Bogu vratila. Presretna sam i prezadovoljna. Naravno da smo se bojali, no sve je prošlo u redu. U Natalinom slučaju srčana greška ustanovljena je pri porodu i Natali je već prošla jednu klasičnu kardiokiruršku operaciju ovdje na Sušaku kada je imala šest godina. Operacija nažalost nije uspjela, no Natali nije imala prevelikih poteškoća zbog svoje srčane greške. Ipak, svijest o tome da njezino srce nije najbolje, uvijek je bila prisutna pa su postojala i određena ograničenja. Uvijek nas je bilo strah iznenadnog krvarenja ili antibiotika koje bi trebala dobiti, a da nitko ne zna njezin zdravstveni status. Nakon života sa srčanom greškom, ovo će za nju će biti jedan posve nov život. Koja je njezina neispunjena želja koju će sada moći ostvariti? Možda je to planinarenje, ronjenje na dah… Želje su brojne, Natali ima puno želja, što i treba imati svatko tko ima tek 20 godina – kazala je jučer novinarima Marina Stupar, vidno uzbuđena majka prve hrvatske pacijentice kojoj je kateterski postavljen okluder na defekt između dviju srčanih klijetki.

Foto Sergej Drechsler

Ventrikulski septalni defekt predstavlja najčešću urođenu srčanu grešku koja čini oko 30 posto svih urođenih srčanih mana. Glavna prednost perkutanog transkateterskog zatvaranja ovog defekta u odnosu na klasičan kardiokirurški zahvat, leži u činjenici da u ovom slučaju nema potrebe za izvantjelesnom cirkulacijom, manja je mogućnost komplikacija, oporavak je puno kraći, a pri anesteziji se daju manje doze lijekova.

U KBC-u Rijeka ovom metodom danas će biti operirano još dvoje pacijenata u dobi od 12 i 13 godina, a jučer operirani pacijenti iz bolnice bi trebali biti otpušteni već sutra. Kad sluznica prekrije okluder na srcu, pacijenti su spremni za svakodnevno funkcioniranje, što znači da će se mjesec dana nakon operacije moći baviti najvećim fizičkim izazovima kojima se dosad nisu mogli baviti zbog svoje prirođene srčane greške.

Jeftinije od klasične operacije 

Godišnje se s ovim tipom srčane greške rodi stotinjak djece, a nakon uhodavanja metode u riječkoj bolnici vjeruju da bi ovim zahvatima mogli pokrivati cijelu Hrvatsku te na ovaj način godišnje operirati dvadesetak pacijenata. Osim rizika koju sa sobom nosi klasična kardiokirurška operacija koja podrazumijeva otvaranje grudnog koša, ovakav trankateterski zahvat kojemu mogu biti podvrgnuta i posve mala djeca, jeftniji je od klasične operacije.

– Okluder odnosno cjelokupni materijal nije jeftin, no ovaj zahvat je barem ako gledamo iz perspektive zatvaranja atrijskog defekta, između 30 i 40 posto jeftiniji u odnosu na klasičnu operaciju srca, prevenstveno jer nam nije potrebna jedinica intenzivnog liječenja i boravak u šok-sobi, nije nam potrebno uspostavljanje izvantjelesnog krvotoka, a boravak u bolnici je sveden na dva dana za razliku od deset dana koliko se boravi u bolnici kod klasičnog zahvata – istaknuo je dr. Čače.

Broj stručnjaka koji sudjeluju u ovoj operaciji, s druge strane ostaje više-manje isti pa su u jučerašnjim operacijama, osim intervencijskih kardiologa, u timu sudjelovali anesteziolozi, radiološki inženjeri i instrumentari.

Foto Sergej Drechsler

– Ništa se u medicini danas više ne dešava s jednim čovjekom. Sa mnom pri operaciji mora biti jedan asistent, moramo imati instrumentara, bez anesteziologije ne bi bilo ništa, kao ni bez inženjera radiologije ili naših sestara. U konačnici, kako je riječ o zahvatu koji ipak sa sobom nosi određen rizik, kao »back up« su nam potrebni i naši kardiokirurzi, dodao je dr. Čače.

Stručnjaci svjetske razine

U pedijatrijskoj bolnici San Donato u Milanu perkutano zatvaranje ventrikulskog septalnog defekta prvi je put uvedeno u redovni program bolnice prije 12 godina. Danas se ova metoda primjenjuje u većini talijanskih kardioloških laboratorija koji se bave liječenjem prirođenih srčanih grešaka.

Prema riječima dr. Massima Chessea koji je jučer bio stručna potpora uvođenju ove metode u hrvatske bolnice, radi se o kompleksnom zahvatu koji zahtijeva dobro opremljen kardiološki laboratorij i stručnjake koji ove operacije mogu izvoditi na vrlo maloj djeci, kao i na adolescentima i odrasloj populaciji.

– Ovo je prvi put da pomažemo uvođenju ovakvog zahvata u Hrvatskoj. Ovu metodu u našoj bolnici San Donato primjenjujemo 12 godina, a ovakve operacije čine između pet i deset posto naših ukupnih kardioloških intervencija. Bolnica San Donato u Milanu prva je započela s uvođenjem ovakvih intervencija kod liječenja srčanih grešaka u djece, no danas se ona provodi u većini talijanskih kardioloških laboratorija koji se bave liječenjem prirođenih srčanih grešaka. Poput svih složenih zahvata na srcu i ovdje postoji mogućnost komplikacija, no daleko je manja nego kod kardiokirurških operacija. Najveći rizik predstavlja mogućnosti poremećaja srčanog ritma zbog čega ga je potrebno kontrolirati narednih nekoliko tjedana – rekao je dr. Chesse koji se nada nastavku suradnje s riječkom bolnicom.

– Dr. Čačea poznajem niz godina, a sad sam se uvjerio da je cijeli tim koji obavlja ove operacije sastavljen od stručnjaka svjetske razine kakve možete susresti u vodećim europskim klinikama. Imajući u vidu ljepotu vašeg grada i vaše zemlje, nadam se da će se suradnja bolnice San Donato i KBC Rijeka nastaviti koliko god je dugo to moguće – poručio je dr. Chessa.