Martina Dragičević dobila je u Portu na znanstvenom skupu prestižnu nagradu u jakoj konkurenciji 25 europskih zemalja
Diplomandica Odjela za fiziku Sveučilišta u Rijeci Martina Dragičević prošlog je tjedna u Portu na znanstvenom skupu »3rd European Conference on Smart Inorganic Polymers« dobila nagradu za najbolji rad u posterskoj sekciji
Diplomandica Odjela za fiziku Sveučilišta u Rijeci Martina Dragičević prošlog je tjedna u portugalskom gradu Portu na znanstvenom skupu »3rd European Conference on Smart Inorganic Polymers« dobila nagradu za najbolji rad u posterskoj sekciji. Prestižnu nagradu u jakoj konkurenciji 25 europskih zemalja Martini je donio dio njenog diplomskog rada koji je predstavila u Portugalu, a riječ je o radu pod naslovom »Utjecaj otapala i temperature napuštanja uzoraka na ugradnju spinske probe u heterogenim sustavima polimera« koji je izrađen pod mentorstvom prof. dr. Srećka Valića s riječkog Medicinskog fakulteta, a u suradnji s dr. sc. Tatjanom Antonić Jelić iz Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu.
Iako je tek dipoomirala Martina je već ostvarila i stipendiju francuske Vlade te je provela kratki istraživački rad u francuskom Laboratoriju za fiziku čvrstog stanja iz kojeg su potekla čak tri dobitnika Nobelove nagrade. Pored toga na znanstvenom skupu u Portugalu dobila je besplatnu školu, kao i plaćeno prisustvovanje konferenciji, a što se tiče budućnosti Martina je sigurna da će ona biti u znanstvenim vodama.
– Prirodni je slijed da nastavim znanstvena istraživanja. Stoga planiram upisati doktorski studij, a još uvijek sam u nedoumici hoće li to biti u Hrvatskoj ili inozemstvu, kaže Martina. Ponude za doktorat već su stigle s Instituta Ruđer Bošković i Instituta za fiziku, a Martina kaže da će u narednih mjesec dana donijeti odluku gdje će nastaviti znanstveni rad.
Šestomjesečni rad
Titulu najboljeg rada Martina je uspjela izboriti u konkurenciji starijih kolega, jer bila je najmlađa s obzirom na to da su ostali autori bili doktorandi ili postdoktorandi, a Martina je diplomu Odjela za fiziku dobila svega pet dana prije znanstvenog skupa. Dio diplomskog rada koji je Martina predstavila u Portu pod nazivom »Local Molecular Dynamics in Polyisoprene-Zeolite Composites« (Lokalna molekulska dinamika u poliizopren-zeolitnim kompozitima) rezultat je njenog šestomjesečnog intenzivnog znanstvenog rada na relaciji Rijeka – Zagreb. Ono čime se Martina bavila bilo je stvoriti ekološki prihvatljiviju prirodnu gumu čime se njen mentor bavi već 30 godina, a riječ je o gumi koja ne sadrži čađu, već zeolite koji za razliku od čađe, među ostalim, smanjuju i zapaljivost gume. Već desetak godina prof. dr. Valić u tu svrhu surađuje i s indijskim sveučilištem Mahatma Gandhi. Pojašnjavajući kako je prirodni kaučuk komercijalno najvažniji biopolimer i njegova proizvodnja raste iz godine u godinu, prof. dr. Valić ističe da bi se iz njega dobio materijal željenih mehaničkih svojstava, prirodni se kaučuk mora umrežiti i moraju mu se dodati punila koja djeluju kao očvršćivala.
– Do danas se uglavnom kao umreživač koristi sumpor, a kao punilo čađa zbog koje većina proizvoda od gume ima crnu boju. Guma, kao i ostali polimerni materijali, tijekom uporabe podložna je trošenju i starenju, čime proizvodi od nje postaju neprihvatljivi za daljnju uporabu te se moraju redovito zamijeniti novima. Stoga se pojavljuje problem odlaganja proizvoda koji više nemaju uporabnu vrijednost. Jedan manji dio tih otpadnih proizvoda se reciklira, a ostatak se uglavnom spaljuje, nekad kontrolirano, a vrlo često i nekontrolirano. Spaljivanjem proizvoda od gume, naročito zbog prisutnosti sumpora i ugljika, odnosno čađe, stvaraju se velike količine ekološki neprihvatljivih sumporovih i ugljikovih oksida koji, ako se ne prikupljaju, odlaze u atmosferu.
Praktična primjena
Ako se uzme u obzir ogromna količina proizvoda od gume koji se svakodnevno odlažu kao neuporabljivi, guma predstavlja jedan od bitnih ekoloških problema. Temeljna ideja ovog istraživanja bila je čađu zamijeniti zeolitima, a umjesto sumpora, kao metodu umreživanja koristiti visokoenergijsko gama-zračenje. Stoga su uzorci prirodnog kaučuka po ugradnji zeolita, umreženi gama-zračenjem, bez prisutnosti sumpora. Zeoliti, koji su po svom kemijskom sastavu uglavnom alumosilikatni spojevi, razlikuju se od ostalih alumosilikata i drugih kristalnih materijala, u postojanju strukturnih šupljina koje su međusobno povezane kanalima određenog oblika i veličine. Upravo zbog te svoje jedinstvene strukture u ovom radu je ispitana njihova moguća uporaba kao očvršćivala za gumu. Iako se zeoliti pojavljuju u prirodi, u radu su korišteni čisti sintetski zeoliti pripravljeni u Laboratoriju za sintezu novih materijala Instituta Ruđer Bošković, pojašnjava prof. dr. Valić.
Uz ova saznanja koja bi mogla imati vrlo važnu ulogu u praktičnoj primjeni, u radu je pokazano kako izbor otapala i temperature napuštanja kod ugradnje spinske probe u nehomogene uzorke polimernih materijala utječe na rezultate spektroskopskih mjerenja, što je također od posebnog značaja za fundamentalna istraživanja u području eksperimentalne fizike čvrstog stanja. Navodeći kako se radi o preliminarnim istraživanjima koja su još daleko od tehnološke primjene, prof. dr. Valić ističe da će se s istraživanjima nastaviti, a ono što slijedi je potraga za tehnološki prihvatljivim modelima inkomponiranja zeolita u gumu. Iz Martininog će se rada publicirati i dva znanstvena rada u relevantnim svjetskim znanstvenim časopisima. Istraživanje prof. dr. Valića jednog bi dana moglo imati veliku primjenu u industriji i dovesti do proizvodnje ne samo ekološki prihvatljivije gume, već i trajnije gume.
