Bez obzira na sve, uvijek ustajem u 5,30 sati. Razdoblje nakon toga rezervirano je za dovođenje u sklad duha i tijela. Za jačanje mentalne snage potrebne kako bi se na globalnom prostoru nosilo s izazovima jedne od najpotentnijih, samim time i najdohodovnijih industrija na svijetu: prostorom osmišljavanja video igara.

Dejan Radić, suvlasnik tvrtke Cateia Games, jedne od najpropulzivnijih hrvatskih tvrtki u IT sektoru, točnije o onom dijelu tog prostora gdje nastaju video igre. Razgovarali smo s njime na Zametu, riječkom kvartu u kojem je odrastao i kojeg, unatoč činjenici što je najmanje u Rijeci, i danas smatra svojim domom. S druge strane, tvrtku koju je osnovao prije više od dva desetljeća,1998. godine, vrlo je brzo preselio u Zagreb.

– Ne radi se tu ni o kakvom dramatičnom IT zaostajanju Rijeke, nije po tom pitanju ona »zaostala«, a Zagreb »napredan« nego je tu naprosto riječ o činjenici da Zagrebu gravitira čitava Hrvatska, te da na nekom širem prostoru ima milijun stanovnika, Rijeka po prilici osam puta manje. Sve da sam i htio, u Rijeci nisam mogao stvoriti tim koji bi bio spreman, kapacitiran za ono što sam želio: globalno konkurentnu proizvodnju video igara. U Zagrebu sam s partnerima, Ivanom Bralićem i Krešimirom Špesom pokrenuo posao koji danas ne samo da za hrvatske prilike dobro posluje, nego ima ono o čemu sam maštao – respektabilan globalni status, pojašnjava nam Radić.

Svjetski hit

A proizvodi Cateia Gamesa imaju primjerice takav status da je njihova najnovija videoigra u svega devet dana od pojavljivanja, u prvoj polovici lanjskog prosinca, stigla na Top10 jedne od najvažnijih casual lista videoigara na svijetu. Uspjeh je to koji se može usporediti s glazbenim brojevima najpoznatijih svjetskih zvijezda, s filmovima u kojima nastupaju najznačajniji glumci današnjice.

– Uz mali ispravak vaših impresija, jer koliko god respektirali glazbu i film, koliko ih ja osobno obožavao, u slučaju tržišta videoigara riječ je o ipak znatno zahtjevnijem, pa i financijski gledano beskompromisnijem tržištu od navedenih. Najbolje će vam to ilustrirati podatak da su lani film i glazba, u dakle globalnim okvirima, imali zaradu od 40, a videoigre – 150 milijardi dolara! Gotovo četiri puta više što bi u neku ruku moglo značiti da je uspjeti s novom video igrom jednako toliko puta teže no s nekim glazbenim albumom ili filmom, pojašnjava nam Radić.

I ma koliko danas, a uskoro će i 21. rođendan tvrtke, bilo globalno uspješni, počeci su bili znatno manje dinamični. Tvrtka se ravnomjerno razvijala, no sve je zajedno išlo poprilično sporo.

– Startati 1998. godine značilo je da u Hrvatskoj, u Rijeci u čijim smo trgovačkim tvrtkama nudili naše CD-e na kojima su bile naše »spržene« igre, skoro nitko nije shvaćao što to uistinu jeste. No, da ima smisla svoj hobi pretvarati u posao postalo mi je jasno kad nas je vrlo brzo uočila jedna strana izdavačka kompanija. Tada je konzumacija videoigara na svjetskoj razini napravila već svoje prve korake, a u nama su prepoznali veliki potencijal, objašnjava nam Radić.

Okupljanje talenta

Ipak, pogled unazad govori kako je trebalo dugih sedam, osam godina da se proizvodnja videoigara ubrza, da se multiplicira zarada koja se nije trošila nego vraćala u razvoj. Jedina mogućnost napredovanja i stvaranja tvrtke koja može pravovremeno odgovoriti na podražaje tržišta bilo je okupljanje talentiranih, mladih i sposobnih ljudi koji će stvarati video igre koje će privući, neovisno o kraju svijeta i navikama, široku populaciju igrača.

– Broj zaposlenih nam je varirao, da bi nas danas bilo šezdesetak, a ove godine planiramo i nova zapošljavanja. Uvijek smo, a danas i sve više stavljali naglasak na otvorenu komunikaciju i sveukupno zadovoljstvo naših zaposlenika. Zahvalan sam i iznimno ponosan što danas imamo zaista vrhunsku ekipu, na njima počiva sav naš uspjeh. Kao i na radu svih naših bivših zaposlenika koji su svojim talentom i trudom ostavili važan i vrijedan trag u povijesti firme. Vrlo smo kompatibilni tim s nekim prosjekom godina zaposlenika između 25 i 35 godina. Mada, morate znati da ni videoigre nisu zabava samo za najmlađe…

Ostali smo pomalo zbunjeni jer video igre doživljavamo baš takvima – bučnom zabavom za adolescentsku populaciju, za »klince« koji zaslonom mobitela jure, pucaju, koji prazne agresiju preko tog medija.

– U velikoj ste zabludi. Najbolji kupci naših proizvoda, a pogotovo videoigara za mobilne uređaje uopće nisu mladi do 25 godina, nego oni iznad te dobne crte, sve tamo do šezdesetak godina. Još je manje točno da videoigre moraju biti agresivne i bučne. Ma ne, uopće ne. Uostalom, dominantna spolna struktura kupaca mobilnih video igara su žene. One, a ne muškarci čine nešto više od 60 posto populacije koja kupuje mobilne igre, iznenadio nas je Radić.

Psihologija tržišta

S obzirom da je danas s profesionalnim zaduženjima koje ima izašao iz svoje mladenačke ljubavi, komponiranja glazbe, hobija koji je prije 21 godine na Zametu pokrenuo danas istaknutu svjetsku gaming tvrtku, Radić se jako dobro kreće i prostorom psihologije tržišta. Permanentno se educira te na jedan nevjerojatno predan način nastoji uvijek biti upoznat s baš svim trendovima što u najrazličitijim sektorima života definiraju globalnu scenu. Društvenu, političku, modnu, glazbenu… zapravo sve pore društva i njegovih globalnih refleksija.

– Vratimo li se slici populacije koja konzumira videoigre, još ću vas jednom iznenaditi. S podatkom kako su u našem slučaju žene dvije trećine kupaca. Naša dominantna produkcija ide u red »casuala«, dakle one uvjetno rečeno ležerne, neobavezne gaming scene. Naše se igre mogu pokrenuti, pa odložiti da bi se s njima nastavilo nakon nekoliko sati, pojašnjava nam Radić ujedno nam, naravno na mobilnom telefonu, pokazivavši neke od njihovih igara.

Fenomenalna grafika, boje i likovi koji bude apsolutno pozitivne emocije. Naprosto, njihove su video igre zabava, ali u jednoj velikoj mjeri i odmor, opuštanje.

– Kad krenemo u izradu videoigre, a u dosadašnjem razvoju producirali smo ih više od pedeset, posebnu pažnju posvećujemo samoj priči kao jednoj od najvažnijih okosnica uspješnog projekta. Dakako i crtežu, inicijalnom vizualnom oblikovanju videoigre. Tek nakon višestrukog pretresanja poruke koja dolazi s crteža, krećemo u daljnju razradu i programiranje, rezolutan je Radić.

Moramo priznati da nam mnogo toga što smo od njega čuli u tom višesatnom razgovoru nije bilo jasno. Naša su depresivna uvjerenja, naše su predrasude bile razbijane baš poput neprijateljskih vojnika u nekoj od agresivnijih videoigara. Također, nije nam nikako bilo jasno kako netko u 150 milijardi dolara vrijednom globalnom financijskom kolaču može uspješno parirati iz Hrvatske, države koja do svog tehnološkog napretka ne drži ni koliko je crnog ispod nokta nekog uredskog činovnika.

– Kreiranje videoigre nije nužno ovisno o stručnoj spremi, naobrazbi, državi u kojoj se tvrtka nalazi, ma nije ni o njezinom inicijalnom kapitalu. U ovom se poslu najviše cijeni, da ga tako nazovemo, voljni moment. Vjera u sebe i svoje mogućnosti kao i posvećenost poslu. Ja sam prije svoje gaming faze svirao gitaru. Ali ne onako, za društvo, pa kako god zvučalo da zvučalo. Ne, vježbao sam godinama i po osam sati na dan, a da nikad zapravo nisam izašao pred – publiku. Bilo je ponuda za uključenje u »gažerske« bendove, od čega se meni kosa, a imao sam ju tada dugu do ramena, dizala na glavi. Bio sam totalno predan svirci. Jednako su tako naši zaposlenici predani izradi video igara. Kažem vam, dolaze iz raznih škola, ali u jednom su jednaki – želji da naprave najbolji mogući proizvod, pojašnjava Radić.

Razbijanje predrasuda

Ipak, Radiću je glazbeni perfekcionizam itekako od koristi u gamingu – on je naime dominantni skladatelj glazbe koja prati njihove igrice. I zapravo, njegov glazbeni trud se danas isplatio. Između ostalog, komponirao je svu glazbu koju možete čuti u njihovim igrama.

– Do sada je riječ o oko 1500 minuta vrlo zahtjevne orkestralne glazbe. Najlakše ju je opisati kao muziku sličnu onoj filmskoj, a kao i kod »sedme umjetnosti«, nemoguće bi bilo pratiti što se vizualno događa kad ne bi bio zadovoljen i sluh, kad ne bi bila zadovoljena i ta komponenta naše precepcije, mišljenje je Radića.

Međutim, sklonosti k biznisu su ga dovele i postavile na njegovu prirodnu poziciju Business Executivea koju već godinama uspješno obnaša.

Vratimo se uspjehu u Hrvatskoj. Dakako da bi bilo bolje kad bi s porezne strane presija bila manja, da bi bilo poticajnije po zapošljavanje, no Radić i njegov tim se i u takvim uvjetima dobro snalaze.

– Cilj nam je dodatno disperzirati poslovanje. Ne bavimo se samo gamingom, osobno investiram u vrlo propulzivne, brzo rastuće kompanije na poljima inovacija i novih trendova. Gaming industrija nije mlada, ali je vrlo adaptibilna tako da se uvijek uspješno prilagođava tržištu. Ali – treba to znati izdržati.

I upravo zbog toga, ustajanje u 5,30. Pravilna prehrana, silna pažnja koja se posvećuje skladu duha i tijela kako bi mentalni kod ostao moćan, sposoban dobivati bitke na globalnom tržištu. I ma koliko im posao bio unutar virtualne stvarnosti, tržišna bitka je tako fizička, tako poznata od kad je novca i tržišta. Nama s druge strane, hvala na razbijanju predrasuda. I baš kako bi Radić rekao: drugačije razmišljanje donosi rezultate. Ne država u kojoj se nalazite: bile one jedne od najnaprednijih poput Njemačke ili SAD.

– Napokon i u Hrvatskoj uočavam zaista pozitivne pomake, neka se samo tako nastavi. Imamo sposobne, mlade ljude za koje bih želio da im se omogući ostanak u svojoj zemlji i stvaranje proizvoda za svjetska tržišta. Razliku unutar globalnog gaming procesa čini samo – disciplina duha, zaključio je Radić.

Mentor u StartUpu

Drugi dio razgovora s Dejanom Radićem imali smo u riječkoj Ružićevoj ulici gdje se nalazi StartUp inkubator Grada Rijeke. Kod njih je prošlog tjedna bio Game night, natjecanje kreatora video igara koji obuku prolaze kroz StartUpove programe.

– Jedan sam od mentora u StartUpu u kojem između ostaloga nastaju nove i nove videoigre. Ova je večer na neki način B2B, što znači da se nama mentorima i potencijalnim investitorima pokazuje što se napravilo. To vam je ujedno najbolji put do pronalaska novih grafičara i programera, do ljudi koji imaju ideju i čvrstu volju njihove realizacije. Ja ne volim raspravljati o problemima, razglabati zbog čega nešto ne ide. Moj je stav da se treba posvetiti onom što ide, što tržište traži, biti upućen u trendove. Tada se potencijalni problemi lakše rješavaju. Oni dolaze kad se ide krivim smjerom, kad pažnja popusti. S iskustvom koje danas imamo, takvih situacija je sve manje, naglasio je Radić koji je nakon desetak godina ustrajnog poslovanja svoje tvrtke došao u situaciju kad su i oni postali »roba što se traži«.

– Kao i u slučaju ovog Game Nighta, situacije kad ovi ljudi traže nas, traže da ih kao mentori i mogući poslodavci podržimo, i nama je tako bilo godinama i znam kako se osjećaju. Zbog toga mi je iznimno drago pružiti savjet da lakše prebrode taj period početnog razvoja njihovih ideja. I mi smo u počecima nudili naše igre raznim izdavačima, da bi u jednom trenutku počele stizati ponude od najznačajnijih svjetskih kuća koje se bave distribucijom videoigara. Nismo više mi zvali njih, nego oni nas. Bili su spremni investirati u nas, financijski pratiti i poticati naš razvoj. To vam je tako: budi ustrajan u svojoj želji da napraviš najbolji proizvod na svijetu. Uspjeh će uz takav stav uvijek doći, poručuje Radić.