Projekt stoljeća

Riječani, jeste li Europska prijestolnica kulture?

Jasmin Đečević

Andrea Blažević, Edi Jurković, Ana Bernard, Olja Mataija i Alma Čakmazović (foto: Sergej Drechsler)

Andrea Blažević, Edi Jurković, Ana Bernard, Olja Mataija i Alma Čakmazović (foto: Sergej Drechsler)

Ljudima još uvijek nije došlo do mozga da je Rijeka 2020. Europska prijestolnica kulture i to je ono što želimo mijenjati. Čim se spomene 2020. godina i Rijeka to se automatski mora povezivati s projektom EPK-a i svime što on nosi, kaže Edi Jurković



Oni imaju trenutno jedan od najatraktivnijih, ali zasigurno i jedan od najtežih i najznačajnijih poslova u Hrvatskoj – oni, naime, moraju gradu i svijetu, teti u marketu, profesoru na fakultetu, klincu od 10 i noni od 90 objasniti jednu jedinu stvar: Rijeka je super i učinit ćete sebi veliku uslugu ako taj grad počnete disati u njegovoj punini ili ga, ako nemate tu sreću da u njemu živite, posjetite barem jednom u narednih nekoliko godina. Oni su komunikacijski tim projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture i o njima ne pišemo zato što je počela novinska sezona kiselih krastavaca već zato što o njihovoj uspješnosti dobrim dijelom ovisi i konačna uspješnost tog cijelog (pre)važnog projekta. Oni su ti koji moraju dopolavoro skuhati svih tih 27 slatko-slanih susjedstava u dječjoj kući na lungomareu iz doba moći i ako dobro odrade svoj posao, ova prethodna pomalo nejasna rečenica imat će smisla.


Da se radi o ozbiljnom i opsežnom poslu potvrđuje i Alma Čakmazović, direktorica Sektora za komunikacije i marketing Rijeke EPK 2020, koja predvodi tim zadužen za gotovo sav »vanjski nastup« EPK tima; od komunikacije s novinarima, osmišljavanja komunikacijskih strategija i marketinških kampanja, održavanja web stranica i društvenih mreža EPK-a do izrade promotivnih materijala. Zapravo, gotovo sve što vidite s logom Rijeka 2020 na ovaj ili onaj način prošlo je kroz ruke ovog tima.


Identifikacija s EPK-om


– Posla je toliko da se ne možemo držati svojih titula na vizitkama, već svi moramo raditi sve, po principu »homo universalis« – kaže nam Čakmazović dok s njom i ostatkom ekipe razgovaramo u sjedištu tvrtke Rijeka 2020 na Delti.




Uz nju, u timu su još Edi Jurković, glavni voditelj strateških komunikacija, Andrea Blažević, voditeljica marketinga te Olja Mataija i Ana Bernard, voditeljice projekata i koordinatorice.


Svi su oni itekako svjesni važnosti onoga što rade, ali i brojnih zamki i problema koji idu uz taj posao. Mnogi Riječani, iako znaju da je njihov grad ta nekakva prijestolnica teško bi moglo točno definirati što to znači, što će to gradu donijeti, što će se dešavati, graditi, raditi…


Crtica iz života Edija Jurkovića jasno sugerira koliko je posla pred njima.


– Nedavno sam imao lakši sudar i policajcu sam rekao da radim u tvrtki Rijeka 2020 na što me on pitao: »Što je to?«. Kad sam mu rekao Europska prijestolnica kulture njegovo sljedeće pitanje je opet bilo: »A što je to?«. Ljudima još uvijek nije došlo do mozga da je Rijeka 2020. Europska prijestolnica kulture i to je ono što želimo mijenjati. Čim se spomene 2020. godina i Rijeka to se automatski mora povezivati s projektom EPK-a i svime što on nosi – govori Jurković.


Edi Jurković / Foto: S. DRECHSLER


Edi Jurković / Foto: S. DRECHSLER



Osim što svi koji žive u Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji moraju znati za projekt i trebali bi se moći s njim identificirati, vidljivost mora se postići i na nacionalnoj te međunarodnoj razini. Čakmazović u tom kontekstu naglašava činjenicu da te 2020. godine Hrvatska preuzima predsjedanje Europskom unijom, što i riječkom projektu daje širi politički kontekst, a za širenje slike o Rijeci kao prijestolnici kulture na međunarodnom planu važna je i suradnja s Turističkom zajednicom, čija se pomoć posebno ogleda u sugeriranju tržišta koja treba ciljati.


Kad smo već kod međunarodnog odjeka cijelog projekta i u ovom slučaju vrijedi ona »koliko para, toliko muzike«. Ne samo da su ukupni budžeti ovakvih projekata vani puno veći, nego je i postotak budžeta koje odlazi na marketing i komunikacije veći, pa je tako europski prosjek oko 20 posto, dok u riječkom slučaju taj segment »uzima« 13 posto ukupnog budžeta.


Dobro je, može i bolje


– Naravno da nije isto raditi s tri nule ili sa šest nula. Osim toga, primjerice, Irci su u prednosti po pitanju odnosa privatnog sektora, jer imaju puno više donacija i sponzorstava. Mi smo trgovačko društvo koje podliježe zakonima za javne institucije, što nam neke stvari otežava, odnosno komplicira – kaže Čakmazović.


No ova petorka nema ni vremena, a koliko smo mogli vidjeti ni želje za kukanjem bez obzira na novac, zakonsku regulativu ili manjak zaposlenih. Svjesni su da je rad na ovakvom projektu nešto što će moći ne samo jako naglasiti u svom profesionalnom CV-u, nego i prilika da bude dio nečega posebnog.


– Posao je nezahvalan, ne treba se lagati, ali mogućnost da radim u projektu kakav se realno više nikada neće ponoviti u ovom gradu nešto je što nikako nisam htjela propustiti. Zato sam i napustila sigurnost dotadašnjeg posla i priključila se EPK-u Rijeci 2020 – kaže Andrea Blažević, a slično razmišljaju i ostali.


Andrea Blažević / Foto: S. DRECHSLER


Andrea Blažević / Foto: S. DRECHSLER



Sam odjel do sada je prošao puno promjena, u ovom formatu zapravo djeluje tek nekoliko mjeseci, pa se postavlja pitanje jesu li te promjene utjecale na dosadašnju vidljivost projekta.


– Uvijek trebamo zadržati dozu samokritike, sigurno su neke stvari mogle biti bolje odrađene, ali evo prošle je godine bilo više od 100 događanja. Ni sami nismo bili svjesni koliko je toga odrađeno, nešto od toga je vidljivije, poput otvaranja MMSU-a, nešto možda malo manje, ali sve u svemu mislim da možemo biti zadovoljni – kaže Blažević, dok Čakmazović naglašava da su promjene i turbulencije u ovakvim projektima sasvim normalne.


Uskoro bi komunikacijski tim trebao dobiti dodatne članove, a procjena je da će u trenutku kada cijeli projekt bude u naponu snage samo za potrebe ovog odjela biti potrebno 20-ak zaposlenih. Ugovori s medijskim kućama, marketinške kampanje, promotivni materijali od olovke do web stranice, odnosi s javnošću, plan brendinga grada, izrada tabela na ulazu u grad koje će označavati da ste ušli u prijestolnicu kulture, zastave, baneri, plakati, signalizacija, naljepnice na kafićima, označavanje objekata koji su uključeni u programe… sve je to u opisu posla ovog tima pa u tom kontekstu ta brojka i ne zvuči pretjerano.


Opća mobilizacija


Jedan od važnijih zadataka pred njima je ove jeseni kada će uslijediti poziv građanima na »opću EPK mobilizaciju«. Puno Riječana pita se kako bi se i oni mogli uključiti u projekt i sada će dobiti priliku da i sami budu dio prijestolnice kulture.


– Radi se o prvom pravom pozivu svim Riječanima i stanovnicima PGŽ-a da se uključe bilo kroz volontiranje, kroz predlaganje projekata ili kroz sudjelovanje u Vijeću građana, čime dobivaju priliku birati dio projekata koji će se provoditi. Tu je i poziv poslovnog kluba PartneRI, odnosno gospodarstvu da se uključi. Otvaramo projekt na pladnju svima – objašnjava Čakmazović.


Alma Čakmazović / Foto: S. DRECHSLER


Alma Čakmazović / Foto: S. DRECHSLER



Koliko se do sada kvalitetno iskomunicirao ovaj projekt teško je procijeniti, vrlo često se tu radi o subjektivnom dojmu, no da bi dobili konkretne i mjerljive rezultate odlučeno je napraviti istraživanje javnog mijenja koje će se ponavljati i sljedeće dvije godine. Prema rezultatima ovogodišnjeg istraživanja, većina ispitanika smatra projekt EPK-a najvažnijim projektom na području Rijeke i PGŽ-a, važnijim i od LNG-a ili nove kanalizacije, što bi trebalo pokazati da se Riječani ipak počinju identificirati s »prijestolnicom«.


Jurković tako ističe da je uživao na nedavnom otvaranju Festivala Tobogan.


– Nakon dugo vremena vidio sam Korzo puno ljudi, djece, bila je odlična atmosfera. Možda je to neka prekretnica na kojoj se počinje stvarati veza s tom »Rijekom 2020«. Riječani moraju biti ponosni na to što su prijestolnica kulture, to je i neki konačni cilj ovoga što mi radimo, pa samo je 60 gradova dobilo tu titulu, a nismo ni među 500 najvećih europskih gradova. Kao što trebamo biti ponosni što NK Rijeka igra Europsku ligu, trebamo se ponositi i riječkom kulturnom pričom – ističe Jurković.


Optimizam


Olja Mataija naglašava priliku da se kroz ovaj projekt Rijeka izbrendira, da dobije dodatni »poguranac« u razvoju urbanog kulturnog turizma, ali to se neće dogoditi samo od sebe.


Olja Mataija / Foto: S. DRECHSLER


Olja Mataija / Foto: S. DRECHSLER



– Ljudi se moraju zainteresirati, kod njih se mora stvoriti instinkt za ono što se događa s njihovim gradom. Voljela bih da i naš rad pridonese tome da se Riječani više identificiraju sa svojim gradom – kaže Mataija.


Ana Berndard kao posebnu vrijednost projekta, ali i osobni cilj odnosno motivaciju koji je guraju u ovom poslu, vidi buđenje optimizma kod Riječana, a ne samo »opipljive« stvari poput zgrada ili događanja, dok Blažević ističe osjećaj zajedništva koji bi se iz zgrade na Delti gdje se nalaze uredi tvrtke Rijeka 2020 trebao širiti kroz cijeli grad i županiju.


Ana Bernard / Foto: S. DRECHSLER


Ana Bernard / Foto: S. DRECHSLER



Koliko će na kraju uspjeti u svojem naumu ostaje za vidjeti, ali vjere i nade im ne nedostaje.


– Svi ovdje čvrsto vjerujemo da ne može biti ništa lošije od – najboljeg – zaključuje Čakmazović.