Ništa ne funkcionira. Čistačicu plaćamo gotovo 9.000 kuna, a sve je prljavo, domara više od 5.000 kuna, a nitko ne zna je li ikad bio u zgradi, žali se Igor Ahmetović iz Lovora
RIJEKA Danas, godinu dana nakon useljenja, jedva da se naziru tragovi onog najavljenog luksuza i uređenosti okoliša iz reklama za stanove u dvije novogradnje uz Kaufland (poznatije kao Lovor i Lavanda), a što su kupci po četvornom metru masno plaćali po cijenama između 1.850 i 2.200 eura. Već je na prilazu ovim još uvijek polupraznim zgradama vidljivo da se okoliš baš i ne uređuje jer je trava požutjela, sa zelenih »otočića« na trgu između objekata buja neuređeno raslinje, a korov probija kroz podne ploče. Ulazni hol zgrade i nije baš neko oličenje čistoće, iako znatno lošije izgleda prostor garaže gdje ne manjka smeća i opušaka, a gdje su se parkirna mjesta – podsjetimo – plaćala dodatnih 7.000 eura.
Stanari se žale da je jedan od dva lifta u zgradi isključen te da ne rade parlafoni niti zaključavanje ulaznih vrata, a i garažni prostor ostaje cijele dane i noći otvoren, zbog čega se ovdje skupljaju razni neželjeni gosti.
Gdje je vrtlar
– Ništa ne funkcionira. Mi prema međuvlasničkom ugovoru samo čistačicu plaćamo blizu 9.000 kuna, a sve je prljavo! Domara plaćamo više od 5.000 kuna mjesečno, a nitko ne zna je li netko ikad bio u zgradi. Koliko vrtlar, koji košta 1.350 kuna mjesečno, uređuje okoliš, to iz priloženog možete i sami zaključiti, nabraja nam prvi stanar zgrade Lovor, Igor Ahmetović. On ozbiljno sumnja i u naplatu vode te navodi kako stanari ne mogu doći ni do vodomjera kako bi sami vidjeli osobnu potrošnju jer se nalazi »zarobljen« u žici. Također, Ahmetović smatra da je pričuva, koja za stambeni dio objekta iznosi nemalih 3,83 kune po četvornom metru, definitivno previsoka za potpuno novu zgradu koja se k tome još nalazi i pod garancijom.
Stanari bez vlasničkih listova
Stanare ipak najviše muči činjenica da za svoje u »kešu« plaćene stanove još uvijek nisu dobili vlasničke listove, na što neki čekaju više od godinu dana. Strahuju da bi mogli bez tih papira završiti na ulici, ukoliko bi Toranj Krnjevo upao u dugove i probleme te ukoliko bi mu država »sjela« na nekretninu, jer se ona još uvijek u cjelosti formalno nalazi u vlasništvu investitora. Nikola Musulin, međutim, tvrdi da je takav crni scenarij nemoguć jer će se vlasništvo vrlo skoro riješiti u skladu sa zakonom. Naime, prema njegovim riječima Toranj Krnjevo je za svoje dvije zgrade uporabnu dozvolu dobio tek u ožujku 2010. godine, šest mjeseci nakon završetka radova, a etažni elaborat su predali u lipnju 2010.godine. Potvrdu o usklađenosti etažnog elaborata s izvedenim stanjem dobili su tek u siječnju 2011. godine, tako da su tek tada mogli u gruntovnicu predati sve dokumente na upis.
– Gruntovnica je jedina brzo odradila svoj posao upisa etažnog elaborata u zemljišne knjige, pa smo 17. svibnja 2011. godine predali zahtjev za prijenos vlasništva na kupce, što je upravo u tijeku te će svi kupci uskoro dobiti čiste vlasničke listove, kaže Musulin.
Domar u zgradi pet puta dnevno?
Na prozivke stanara zatražili smo i očitovanje Graditelj-stana, čiji je direktor Ivo Dragičević posebno naglasio činjenicu da godišnji izvještaj odnosno bilancu zgrade još nije ni po zakonu trebao predati stanarima na uvid, jer rok istječe tek 30. lipnja. Dragičević je naveo kako nema govora da stanari plaćaju ukupne iznose za održavanje zgrada koji su navedeni u međuvlasničkom ugovoru, a iz kojih su stanari »izvukli« spomenute podatke.
»Ove se dvije zgrade zajedno s podzemnim prostorom tretiraju kao jedna cjelina koja broji ukupno oko 10.000 četvornih metara, a čije održavanje mjesečno stoji 34.685 kuna. No, stanari trebaju znati da trenutno plaćaju negdje 8.000 do 9.000 kuna ukupnog održavanja cijelog tog prostora, iako trošak u zgradama i garaži ni jedan mjesec nije bio manji od 20.000 kuna. Razliku podmiruje Toranj Krnjevo«, ističe Dragičević. Za primjer navodi kako domara – koji po Dragičeviću posjećuje zgradu barem pet puta dnevno – još uvijek plaća Toranj Krnjevo, vrtlara također još ne plaćaju stanari, a čistačica ne stoji mjesečnih 9.000 kuna kako to stoji na međuvlasničkom ugovoru, nego tek 4.500 kuna.
– Vjerujem da mi koji smo uselili plaćamo i pričuvu za ostatak zgrade koji je ostao neprodan, iako mislim bi to trebao podmiriti investitor, dodaje i Davor Bukarica. Još je dvoje-troje susjeda u prolazu dobacilo kako su prilično nezadovoljni stanjem u zgradi, potvrđujući kako se ne može doći do informacija niti od upravitelja, tojest Graditelj-stana Ive Dragičevića, niti do ovlaštenog predstavnika stanara, a radi se o Nikoli Musulinu iz tvrtke Toranj Krnjevo koja radi za izraelskog investitora ovih zgrada, Elija Korena iz Exom groupa. Stanari zahtijevaju godišnji izvještaj i bilancu zgrade, sastanak, dogovor, no tvrde da suradnje nema i jedino su se u nekoliko navrata ponudila obećanja koja još nisu izvršena.
Muslin: to nije istina
– Nakon toga smo se sastali sami i složili se da trebamo raskinuti suradnju s Dragičevićem, no to ne možemo provesti dok nas suvlasnika nema 51 posto, a situacija je takva s obzirom na to da polovica stanova još nije prodana, dodao je Ahmetović. Na kritike stanara Nikola Muslin odgovara da je tvrdnja da stanari plaćaju i pričuvu za neprodane stanove posve netočna, jer Toranj Krnjevo u potpunosti ispunjava svoje obveze te čak, ako troškovi održavanja ispadaju i veći za pojedine mjesece, nadoplaćuju i tu razliku.
– Tijekom 2010. godine stanari su za troškove zgrade uplatili 69.617 kuna pričuve, a Toranj Krnjevo 153.835 kuna ili 69 posto od ukupnog iznosa troškova. Neplaćene obveze stanara su 13.900 kuna, a Tornja Krnjevo nula kuna. To su činjenice, zaključak neka svatko izvede sam, kaže Muslin. Potvrdio je da su mu se obratili nezadovoljni stanari u pisanom obliku, no ističe kako ne stoji tvrdnja da je on osobno niti bilo tko drugi od strane Tornja Krnjevo zatvoren za komunikaciju te kako, dapače, uvijek reagira i na usluzi je suvlasnicima u zgradi u domeni za koju je odgovoran.