Treći tjedan štrajka

Redovna isplata plaća za TIBO je nemoguća misija, Sindikat metalaca podržao ih u štrajku

Orjana Antešić

Neizvjesna budućnost radnika TIBO-a / Foto M. GRACIN

Neizvjesna budućnost radnika TIBO-a / Foto M. GRACIN

I da nema štrajka, u tvornici se ne bi radilo jer nedostaje i novac za nabavku potrebnog materijala. Sindikalisti prozivaju državu



MATULJI  Nakon što su dobili jednu plaću prošloga petka, onu za mjesec ožujak,  radnici matuljske Tvornice brodske i industrijske opreme (TIBO) i dalje su u štrajku koji sada već ulazi u treći tjedan.  


Prema riječima Rajka Kutlače iz Sindikata Istre i Kvarnera, Štrajkaški odbor,  u dogovoru s poslodavcem, odlučio je da će dio radnika završiti najnužnije poslove kako bi se  Brodotrogiru i Uljanik grupi isporučila oprema u zadanim rokovima koju su, uz to, ova brodogradilišta već i platila. Međutim, riječ je samo o tekućim poslovima jer, prema navodima povjerenika Sindikata metalaca Željka Bilića, i da nema štrajka u tvornici se ne bi radilo jer nedostaje novac za nabavku potrebnog materijala.



Sindikalist Kutlača ogorčen je i na ponašanje lokalnih vlasti koje, prema njegovim riječima, uopće ne reagiraju na situaciju u TIBO-u. Tu, kazao je, prije svega misli na Općinu Matulji, ali i na dužnosnike u Primorsko-goranskoj županiji koji se niti jednom riječju nisu oglasili za vrijeme ovog štrajka »tibovaca«, koji je počeo još 16. lipnja.





U oba sindikata ogorčeni su odnosom države, prvenstveno Centra za restrukturiranje i prodaju te Državnog ureda za upravljanje imovinom koji ne poduzimaju ništa da se, prema riječima Kutlače i Bilića, ova jedina ovakva domaća tvornica brodske opreme spasi. Kutlača podsjeća da se država obvezala da će tvornicu restrukturirati i da će u tom razdoblju, do privatizacije, osigurati novac nužan za mjere ozdravljenja, kao i za samu proizvodnju te za radničke plaće. U TIBO-u  je potrošeno nekoliko desetaka milijuna kuna,  CERP-ov čovjek koji je sve to trebao provesti smijenjen je u ljeto prošle godine, a tvornica i dalje visi na rubu. Kako i ne bi, kad je jedna od tih mjera »restrukturiranja« bila, između ostalog, i kupnja službene limuzine i još tri vozila.


Oni koji su potpisivali te državne pozajmnice očito nisu ništa pitali, ni prije ni poslije,  kako se i za što troši taj nemali novac. Tih dvadesetak milijuna kuna odgovorni u DUUDI-ju i CERP-u danas birokratski vode kao dug koji bi tvornica u Matuljima i preostalih osamdesetak radnika morali vratiti. Čini se da odgovorne puno ne zabrinjava ni mogućnost da taj novac uopće ne vrate, s obzirom na to da se baš i ne trse učiniti nešto da ne dođe do stečaja.



Predstavnici Sindikata metalaca Hrvatske – Industrijskog sindikata (SMH-IS) u Tvornici industrijske i brodske opreme (TIBO), u Tvornici motora i dizalica (MID) i Brodogradilištu 3. maj pozvali su danas Vladu da počne poštivati obveze u tim tvrtkama te su zajednički podržali radnike TIBO-a koji štrajkom traže ispunjenje svojih zahtjeva.


 Glavni sindikalni povjerenik u Brodogradilištu 3. maj i zamjenik regionalnog povjerenika SMH-IS Juraj Šoljić podsjetio je da su od privatizacije 3. maja prošle dvije godine, a da su prije toga iz grupacije izdvojena manja društva, kao TIBO i MID, te da su “stavljena u nepovoljniji položaj”.


Takva privatizacija je, kaže, provedena, unatoč protivljenju sindikata, samo u 3. maju, dok su ostala brodogradilišta privatizirana u cjelini.


Šoljić je naglasio da je TIBO u teškoj situaciji, s neizvjesnom budućnošću, te da Vlada i Uprava imaju odgovornost i trebaju ispuniti obveze u vezi s preustrojem, sanacijom i privatizacijom. Na odgovornost je pozvao i članove Nadzornog odbora TIBO-a, kao i resorno ministarstvo, napomenuvši da se krši i zakon o neisplati plaća.


Najavio je da će sindikat metalaca u TIBO-u, uz potporu svih ‘trećemajskih’ članova sindikata, vjerojatno organizirati izlazak radnika TIBO-a na ulice.


Šoljić je podupro i kolege iz Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije, koji su pokrenuli sadašnji štrajk u TIBO-u te je, govoreći o nenaplećenim potraživanjima tog poduzeća od ukupno oko 5,5 milijuna kuna, kazao da smatra da se dio potraživanja već mogao naplatiti i da TIBO može opstati.


Budući da TIBO već radi za Uljanik, pozvao je vodstvo Uljanika da “napravi računicu” i procijeni može li uzeti TIBO u svoje okrilje i tako sniziti cijenu opreme koju od njega naručuje.


Još je dodao da i radnici Brodogradilišta 3. maj, koje posluje u sastavu Uljanik grupe, očekuju ugovaranje brodova s dodanom vrijednošću, kako bi dobili malo veće plaće te podsjetio kako su platili visoku cijenu privatizacije, a da je broj zaposlenih smanjen za oko 600 ljudi.


“Odradit ćemo svoj posao, ali tražimo da nas kao radnike poštuju”, zaključio je Šoljić.


Glavni sindikalni povjerenik SMH-IS u TIBO-u Željko Bilić rekao je da je stanje alarmantno te da je, ako se nastavi sadašnja praksa, moguće i gašenje poduzeća. (Hina)



Bilo je govora o tome da će se TIBO dokapitalizirati s unosom vrijedne imovine, prije svega građevinskog zemljišta, od čak 40.000 četvornih metara u temeljni kapital. Poduzeli su se određeni  koraci u tom pravcu, ali se dalje nije puno odmaklo. Državi, odnosno Vladi, očito ne igra ulogu to da tvornica ima ugovorene poslove, kada bi se oni realizirali, kao i oni koji bi se u dogledno vrijeme otvorili – jer, konačno, brodogradilišta, a prije svega Uljanik grupa, ima brodova u knjizi narudžbi – ova relativno fleksibilna i mala tvornica, uz probitačan menadžment,  mogla bi pokrivati troškove svojeg poslovanja, pa i vratiti svoje dugove. Od strane sindikalista stigao je i prijedlog da se pogoni TIBO-a presele na neku drugu lokaciju, a vrijedno zemljište proda, da se na bilo koji način zadrži proizvodnja i ne ugase radna mjesta.  No, ni na taj prijedlog odgovorni za upravljanje državnom imovinom nisu dali odgovor.Direktor TIBO-a Matko Pekić nije nam mogao reći kada bi to »tibovcima« mogla biti isplaćena i druga plaća, kaže »radi se na tome«, a u sadašnjim okolnostima drugi zahtjev štrajkaša, onaj o redovitoj isplati budućih plaća, zvuči kao nemoguća misija.