TRST U Trstu je počela sezona rasprodaja. Očigledno je, ili se barem nadamo, da je to tek prvi val sniženja, da prava tek nastupaju, jer sezonska je roba snižena od 20 do 50 posto. Rijetko gdje 70, i to samo pojedini artikli. Mogu to Talijani i bolje. 

Ipak, možete kupiti košulju za 5 eura, kaput za 30 i kusur, a traperice za 10 eura. Možete u Trst doći goli i bosi i obući se od glave do pete za 100 eura, možete usput kupiti i djeci ili unučadi koju krpicu i još vam ostane i za špežu za tjedan dana. Možete za 100 eura kupiti kožni mantil od sasvim pristojne kože i kožnu torbu. Sve to stane u 100 eura. Sve to možete. Trst je upola cijene. I svejedno nije jeftin.

Ponajprije tu tvrdnju treba potkrijepiti činjenicom da ćete, primjerice, dječji skafander u vrijeme rasprodaje u Trstu teško naći za cijenu nižu od 40 eura, a uglavnom su po 50 naviše, ako pod pojmom skafandera podrazumijevate toplu jaknu punjenu perjem, a skupi su i skafanderi za odrasle – po cijenama sniženim za 30 ili 50 posto tek su nešto malo jeftiniji od 100 eura, a naišli smo i na one koji su na sniženju po 500 eura.

Riječ je o brendiranoj odjeći poput, primjerice, Diesela, koji je cijene snizio za samo 20 posto.

Zapravo, većina je skupih brendova tek neznatno srušila cijene na ovosezonskoj tršćanskoj rasprodaji, tek toliko da na izlog može napisati »Saldi«. 

Dakle, moguće je, što ne znači i lako, kupiti sve spomenuto, znači i obući se, i obuti, i jesti tjedan dana za sve skupa 100 eura, no za to treba imati i sreće i znanja. 

Zadnji brojevi najpovoljniji

Točnije, treba zadovoljiti uvjet da naletite na zadnju veličinu cipela, tenisica, čizama, kaputa, hlača ili skafandera. U tom slučaju možemo govoriti o kupnji zbog koje se iplatilo voziti do Trsta.

U protivnom treba računati na cjelodnevno, mukotrpno tabananje uzduž i poprijeko Trsta i ulazak u bezbroj dućana u potrazi za robom prihvatljive cijene, a ni to nije jamstvo za kupnju koja bi bila pun pogodak. 

Za one koji žele kožne odjevne predmete, a ne mare za markice, pun pogodak je dućan Barbarosa.

Kožne jakne tamo se, ovisno o tome jesu li kratke ili dugačke, prodaju po 49  ili 75 eura, a ženske kožne torbe sve do jedne po cijeni od 19 eura. Kožne čizme su po 23 eura. Na takve cijene u Rijeci se zaista ne može naletjeti.

Ali zato tršćanski Bennetton, koji je oglasio sniženje cijena do 50 posto, nije nimalo jeftiniji od riječkoga – i tamo su sada dječje majice po desetak eura, koliko su približno i u Rijeci. 

U većini »običnih« dućana visoke kožne »no name« čizme su po otprilike 70 eura, a tako je i u Rijeci, dok su isto tako »no name« dopoši od 20 do 30 eura, što je ipak jeftinije nego u Rijeci.

U Trstu se isplati kupiti i trendy gumene čizme za kišu koje koštaju manje od 100 kuna, a izbor je i više nego velik. 

»Intimissimi« je srezao kompletan asortiman u pola cijene, ali to je učinio i »naš« u Tower centru, i cijene su manje-više iste. 

Riječani često odlaze u H&M jer ga nemaju u Rijeci, ni u Hrvatskoj.

Za odrasle su cijene vrlo povoljne – zimske jakne po 20 eura, dugačke pletene haljine i tunike po 15 eura, a cijene kratkih zimskih kaputića snižene su sa 70 na 35 eura. Muške i ženske košulje koštaju  10 eura, a muške se nađu čak i za 5 eura.

Za odjeću za odrasle isplati se otići do H&M-a, ali ne i za djecu – najobičnije majice su po 7 do 10 eura, koliko su i u Rijeci na sniženju. Od dječje robe u H&M-u se isplati kupiti traperice koje su samo 10 eura, ali za dječake je na pultu svega nekoliko pari, a za djevojčice barem trideset modela. 

Dućani puni Beograđana

Skijaška oprema prošloga tjedna još nije doživjela rezanje cijena, ono tek slijedi. U poznatim tršćanskim robnim kućama Upimu, Coinu i Godini vladaju šarolika, ali skromna sniženja, maksimum je 50 posto. Štoviše, Godina je oglasila i popuste od 17 i 20 posto. Ovoga tjedna valjda starta ozbiljnije rezanje cijena.

Zapravo, Trst i jest i nije ono što je nekad bio.

U ono »kao nekad« ulazi podatak da smo se u subotu u ovoj poznatoj talijanskoj šoping meki doslovce sudarali ne samo s Riječanima i Istranima, nego i s –  Beograđanima.

Tršćanska su parkirališta bila prepuna automobila s beogradskim registarskim oznakama, a bogami i dućani. Nitko od njih ni za živu glavu nije htio pred objektiv našeg fotoreportera, niti se predstaviti, a na naše pitanje kako im se isplati iz Beograda voziti do Trsta, svi su odreda odgovarali isto: »Isplati«. Nema nam druge nego vjerovati im na riječ. 

A u ono što ne ulazi pod pojam »kao nekad« je činjenica da, kad je o odjevnim predmetima riječ, nisu baš sve cijene niže nego u Rijeci, a one koje i jesu niže, nisu baš drastično. No, jedna je činjenica neoboriva i jasna – izbor je u Trstu i dalje kudikamo veći nego u Rijeci, pa samim time i izbor cijena. Samo treba znati. Ili hodati.