Povratak nakon 16 godina

Rade Šerbedžija: Frljić mi je napokon otvorio vrata Zajca

Vinko Peršić

Snimio Sergej DRECHSLER

Snimio Sergej DRECHSLER

Dosad nije slobodnih termina za mene. Ni dan danas ne mogu dokučiti i sebi objasniti razloge zbog kojih su vrata Zajca za mene bila zatvorena. No eto, stvari su se promijenile, dolaskom Frljića i Blaževića u njoj se događaju neke hrabre i aktualne predstave



Rade Šerbedžija je, što mu priznaju i najžešći oponenti, glumčina i pol. Jednako se i odlično snalazi u radijskom, televizijskom, kazališnom i filmskom formatu, jednako dobro i uvjerljivo igra kralja (Leara) i prosjaka (u seriji »Prosjaci i sinovi«), jednako se slaže na sceni s holivudskim zvijezdama kao i s riječkim studentima glume, te jednako dobro glumi u hrvatskim klasicima poput Miroslava Krleže i Ranka Marinkovića kao i u suvremenim tekstovima mladih autora.


Možda ovo nekome izgleda kao hvalospjev, ali to su činjenice koje nitko ne negira. S uglednim svjetski  popularnim glumcem razgovarali smo povodom njegovog koncerta u riječkom kazalištu 12. veljače. Uz to smo mu postavili i nekoliko aktualnih pitanja.


Evo vas nakon dugo vremena opet na sceni Zajca. Kojim povodom?




– U petak 12. veljače imat ću koncert u velikom i lijepom kazalištu kojeg svakog jutra gledam s moga prozora jer stanujem točno iznad riječke tržnice. Zadnji put sam imao koncert na toj velikoj pozornici prije punih 16 godina. Otkad sam se doselio iz Amerike u Rijeku, pa sve do sada nisam imao prilike održati u njemu koncert.


Apsurdna situacija


Zašto? Pa stanujete doslovno na nekoliko koraka od kazališta?!


– Nije bilo slobodnih termina za mene. Ne želim danas puno podsjećati ni sebe niti druge na tu apsurdnu činjenicu i žao mi je što je to tako bilo. Zapravo ni dan danas ne mogu dokučiti i sebi objasniti razloge zbog kojih su vrata Zajca za mene bila zatvorena. No eto, stvari su se promijenile i danas s radošću gledam sa svoga prozora tu lijepu kazališnu građevinu. Dolaskom Frljića i Blaževića u njoj se događaju neke hrabre i aktualne predstave, a znam da se trude dalje širiti repertoar i otvaraju vrata kazališta raznovrsnim estetikama i umjetnicima svih generacija. Rijeka ima potencijal za pravu kazališnu živost, to je jedan otvoreni grad s bogatom kulturnom tradicijom i izuzetno je važno na svim nivoima podržavati kreativnost i umjetnost.


Nije sve to u Rijeci ipak počelo baš od jučer…


– Naravno da nije. U svemu tome treba svakako istaknuti zasluge Nenada Šegvića koji je kreirao važan međunarodni kazališni festival malih scena, zatim snažnu riječku glazbenu scenu predvođenu Damirom Urbanom i Letom 3, tu je i Art Kino, Molekula i alternativne umjetničke grupe, Muzej moderne i suvremene umjetnosti i tako dalje. Stvarno se osjećam dobro u ovome gradu čiji sam stanovnik eto već punih pet godina i doista se veselim da ću ponovo nakon 16 godina i ja biti dio te energije.


Prijatelj Urban


Hoće li biti suradnje sa Zajcem i u glumačkom smislu?


– Bilo je nekih  razgovora s Oliverom Frljićem o takvoj suradnji. Valjda će i za to biti prostora i vremena jer ja još uvijek mnogo putujem i radim po svijetu i teško mi je pronaći slobodnih mjesec da budem dio nekog kazališnog projekta. U Zajc dolaze Mira Furlan i Nada Kokotović. Baš dobro. Drago mi je da će se baš u Rijeci dogoditi taj kazališni projekt kojeg svi s nestrpljenjem očekujemo.


Pjevate sami ili ćete imati i goste na koncertu?


– Na koncertu će mi biti gost moj prijatelj Damir Urban, a njemu će u jednoj pjesmi biti gosti moji studenti  glume. Gost će mi biti i sjajni zbor Riječke opere. Ostalo ćemo »odraditi« moj bend Zapadni kolodvor i ja. S njima sam objavio već drugi album. Za onaj prošli smo dobili Porina prošle godine. Imamo mnogo novih pjesama koje želimo predstaviti riječkoj publici, ali nećemo zaboraviti ni one stare koje moja publika pamti, od »Barbare« do »Ne daj se Ines«…


U posljednje vrijeme ne dajete puno izjava o politici…


– O politici i političarima ne želim govoriti. Moji su stavovi ljudima uglavnom poznati. Ja sam socijalist. Želim pravdu i jednakost za narod  kome pripadam, želim pravdu i sreću za cijeli svijet. Na ovoj velikoj životnoj pozornici političari sami sebe pokazuju. Svako od njih je odgovoran za svoje lice. I ne postoje zablude koje mogu vječno trajati. Narod je ponekad lakovjeran ali kad tad u njemu nešto sazrije i više ga se neće moći tako lako i naivno varati. Kako kaže dobri stari Krleža »Past će sve maske, među četiri crno lakirane daske, gdje kraljevi i hulje u crno bulje«.


Genije Kubrick


A gluma? Što trenutno snimate ili ste snimili u očekivanju kazališnog ljeta na Brijunima?


– Pa eto upravo je igrala i kod nas televizijska serija »Downton Abbey« u kojoj sam igrao princa Kuragina. Prijatelji me zezaju kako sam mogao igrati ljubavnika Maggie Smith koja je toliko starija od mene. Ja se branim i kažem im da je to bila u scenariju ljubav iz njegove mladosti kada je on imao 20, a ona 35 godina. Bilo je divno igrati s tako veličanstvenom glumicom, dobitnicom dvaju Oscara. Snimio sam jednu veliku i lijepu ulogu  u novoj seriji BBC-a. Serija se zove »The Five«. Ne znam kad će biti emitirana. Snimio sam i sjajan film »The Promise« s čuvenim američkim režiserom Terryjem Georgeom koji je režirao »U ime oca« (In The Name Of Father) i »Hotel Ruanda«. U filmu igraju i Christian Bale i Jean Reno. Ja glumim vođu Armenaca  koji povede svoj narod u planine da se spase od genocida koji su turske vojne sile počinile nad armenskim stanovništvom početkom prošloga stoljeća. Film je snimljen prema istinitom događaju.


Ovih dana prikazan je na televiziji i film Stanleya Kubricka »Oči širom zatvorene«…


– Ne gledam televiziju. Samo otvaram sportske kanale. Drago mi je da je film prikazan na nekoj hrvatskoj televiziji. Bilo je super iskustvo igrati s Tomom Cruisem  i Nicole Kidman. A Kubrick je bio čaroban. Čisti genije…


Čime se još trenutno bavite?


– Radim sa svojim studentima. Volim ih i pokušavam im pomoći zajedno sa svojom Lenkom, Jelenom Lopatić, Damirom Orlićem i Jerkom Marčićem. Želja mi je da naš studij glume koji smo pokrenuli prije 5 godina postane važan i moćan internacionalni projekt. Upravo smo uz kreativnost našega rektora Pere Lučina i dekana Josipa Butkovića postali sastavni dio Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Nadam se da će se uskoro ipak pronaći način da se izgradi Studentski kulturni centar na Kampusu. Projekt je sjajan i bio bi to jako važan kazališni prostor ne samo za naše studente nego i za glumce kazališta Ivana pl. Zajca i sve moguće otvorene scenske projekte…


Rijeka ljudi i potencijala


Snovi?


– Želio bih da uskoro razvijemo i studij režije i filmsku akademiju.  Rijeka ima za to ljudi i potencijala. Imamo i ljude koji rukovode ovom županijom i ovim gradom  koji su nam skloni. Znam da nema novaca i da moramo svi skupa biti strpljivi, ali ne smijemo se predati. Kulturu treba njegovati, braniti i štititi i u teškim vremenima. Ona je ta koja će održati duh ovoga naroda. Trebamo i u siromaštvu biti bogati i lijepi. Ako ne materijalno, a ono našim duhom i pozitivnom energijom. Treba se nadati i sanjati. I maštati. Tako govorim svojim studentima, to pjevam svojim pjesmama…