Gradska knjižnica

RIJEČKI MUZEJ NEOSTVARENIH OBEĆANJA (5): Stupići poput stećaka umjesto hrama knjige

Nela Valerjev Ogurlić

Umjesto dječjeg igrališta, ružni betonski stupići / Foto Marko GRACIN

Umjesto dječjeg igrališta, ružni betonski stupići / Foto Marko GRACIN

Gradonačelnik kaže da se neostvaren projekt gradske knjižnice na Klobučerićevom trgu uz određene izmjene može izvesti za neku drugu javnu namjenu



Mnogi Riječani sa sjetom se prisjećaju nekadašnjeg igrališta i parka ispred Osnovne škole Nikola Tesla koji je u proteklih dvadeset godina postao mjestom različitih propalih investicija od kojih je jedna zgrada središnjeg odjela Gradske knjižnice Rijeka.


Sada već davne 1995. Grad Rijeka je zemljište ispred Škole prodao poduzeću Itacro invest, koje je poslije preimenovano u Fenixve, a na toj je lokaciji trebalo izgraditi podzemnu garažu i poslovno-stambeni centar, ali je investitor promijenio planove i novac preusmjerio u druge projekte, a Riječanima u središtu grada ostavio građevinsku jamu u koju su prodrle podzemne vode.


Riječani su s močvarom u središtu grada živjeli punih pet godina, a potom novi investitor Austrograd nastavlja s izgradnjom garaže i dovršava ju 2005. godine.


Negativan imidž




Grad Rijeka u međuvremenu otkupljuje pravo građenja na platou garaže s namjerom da na njoj izgradi gradsku knjižnicu. Kao moguća mjesto izgradnje razmatrale su se još lokacija Zagrad i kompleks Rikarda Benčića, ali odabir pada na Klobučerićev trg, s mišlju da bi knjižnica mogla poslužiti kao svojevrsna kompenzacija za oduzeto dječje igralište i ublažiti negativan imidž koji je lokacija stekla zbog projekta Fenixve.


Ugovor s arhitektom Hrvojem Njirićem o izradi projektne dokumentacije potpisan je 2006., nakon provedenog natječaja, ali je projektant konstrukcije Ivan Palijan ubrzo shvatio da garaža ima ozbiljan problem stabilnosti, što dovodi do zastoja projekta.



Problem se zataškavao sve dok ga 2012. nije otkrio Novi list.


Kad se ispostavilo se da garažu treba sanirati, postavilo se i pitanje treba li knjižici potražiti drugu lokaciju, ali nitko se za to nije zalagao sve dok ministrica kulture Andrea Zlatar Violić na sveopće iznenađenje prilikom jednog stranačkog posjeta Krku nije Gradsku knjižnicu Rijeka izdvojila kao jedan od tri prioritetna investicijska projekta Ministarstva kulture.


To je potaknulo pročelnika Šarara da kontaktira ministricu, a rezultiralo je napuštanjem Njirićevog i projekta Randića i Turata te odlukom da se udomljavanje ustanova kulture poveže s obnovom industrijske baštine, a sve u dogovoru s Andreom Zlatar Violić.


Većina riječkih kulturnjaka za takav se pristup zalagala od starta, ali ga gradske strukture iz nejasnog razloga nisu podržale.


Neostvaren projekt


Da jesu, možda bi Benčić već dugo bio kvart kulture, možda Rijeka ne bi bila jedno od posljednjih mjesta bez pristojne zgrade središnjeg odjela knjižnice, i možda ne bismo imali tako ružan Klobučarićev trg na kojem betonski stupićipoput stećaka podsjećaju na nesretnu povijest ovog prostora u središtu grada.


Gradonačelnik još 2012. rekao da se neostvaren projekt gradske knjižnice uz određene izmjene može izvesti za neku drugu javnu namjenu, a to je ponovio i u nedavnom razgovoru za naš list pa ostaje da se nadamo.


RIJEČKI MUZEJ NEOSTVARENIH OBEĆANJA (4): Priča o Rikardu Benčiću


RIJEČKI MUZEJ NEOSTVARENIH OBEĆANJA (3): U pet godina najavljena tri znanstveno – tehnološka parka


RIJEČKI MUZEJ NEOSTVARENIH OBEĆANJA (2): Autobusni kolodvor – Čekali moderni terminal, dočekali tek nadstrešnice


RIJEČKI MUZEJ NEOSTVARENIH OBEĆANJA (1): Potemkinova sela od 500 mil. € na Delti i Porto Barošu