Iz Münchena na Zrće

Putnici s naprtnjačama preplavili željeznički i autobusni kolodvor u Rijeci

Biljana Savić

Mnoge od njih malo kasnije smo sreli na autobusnom kolodvoru na Žabici. Jedu na klupicama nešto iz obližnjeg fast fooda. Novac ipak čuvaju za Zrće. Željni zabave, lišeni su potrebe za razgledavanjem grada u kojemu su prvi put i u koji možda više nikada neće doći, osim na povratku s Paga



RIJEKA  Opskurni riječki željeznički kolodvor, za koji je vrijeme stalo prije nekoliko desetljeća, u ljetnim se mjesecima pretvorio u pravo suvremeno stjecište ljudi iz svih krajeva svijeta. Prastari i derutan interijer napunili su mahom mladi putnici s golemim naprtnjačama i podarili mu ugođaj kolodvora svjetske metropole.


Foto Marko GRACIN


Foto Marko GRACIN



Željeznički promet u Rijeci svoju pojačanost može zahvaliti i »interrail ticketu«, karti koju po cijeni od 460 eura u EU mladi često kupuju, a koja vrijedi mjesec dana za neograničenu vožnju svim željeznicama u EU. Za ljetnih mjeseci riječki željeznički kolodvor dnevno ima dvije inozemne linije dolazaka, iz Njemačke, preko Ljubljane do Rijeke i odlazaka iz Rijeke na spomenute destinacije. Tri puta tjedno dolazi i vlak iz Budimpešte, s tim da se vraća drugog dana nakon dolaska. Promet je, kažu nam zaposlenici kolodvora, ljeti znatno pojačan i putnika, osobitio mladih, ne nedostaje.



Djelatnica u fast foodu na Žabici kaže nam da se ni sada, u špici sezone, ne može govoriti o nekoj gužvi.  – Ako je bude, brzo prođe. Stranci uglavnom kupuju vodu, a domaći gosti pivo. Uz to kupe hot-dok ili pizza cut ili kakav sendvič, ali rijetko. Uglavnom hranu kupe domaći putnici, kaže nam djelatnica fast fooda na Žabici.


No, riječki je kolodvor ipak tek usputna stanica. Istina da brojni mladi ostanu u Rijeci nekoliko dana, u jednom od hostela, ali samo kako bi odlučili kamo dalje. A to je uglavnom Zrće.  U 9 sati i 20 minuta začuo se razglas na riječkom željezničkom kolodvoru:

 – Brzi vlak iz Münchena i Ljubljane dolazi na drugi peron, treći kolosijek.


Prvi je izašao mladić koji ostaje u Rijeci. Doputovao je iz Münchena.


 – Krenuo sam sinoć. U Rijeci mi živi prijatelj, pa ću biti tjedan dana kod njega. Uglavnom ćemo biti u Rijeci, jedino ćemo na plažu ići u Crikvenicu ili možda na Krk, rekao nam je na tečnom engleskom. Ovo je njegov prvi posjet Rijeci, a prvi prizor koji je vidio je riječki kolodvor. Nimalo impresivno, ali more i plaže će prvi dojam, nadamo se, istisnuti. Iz njemačkog grada Wormsa prvi put vlakom došla je i hrvatska obitelj. Kažu da je karta od 650 kuna skupa, ali im je udobnije putovati vlakom zbog malog djeteta.


Chucka, Martina i Charlia Iz Irske ne zanima kolilo je karta iz Münchena odakle su doputovali, jer imaju interrail kartu. Kamo će? Na Zrće, dakako. Dugo im je, kažu, čekati katamaran sedam sati, pa će do Novalje autobusom. Lewis, Josh i Carl su iz Australije, no već neko vrijeme u Njemačkoj, a za odlazak na Zrće izabrali su katamaran. Iz Münchena su stigli i Enda i Mark, prvi put su u Rijeci, ali ne misle nimalo vidjeti grad, samo se dvoume hoće li na Zrće autobusom ili katamaranom.  Kažu da još nisu odlučili hoće li vrijeme do polaska na Pag provesti na kolodvoru, ili će nešto pojesti u Rijeci. Nudimo im konobe s pristojnim cijenama i domaćom hranom… Zahvaljuju i kupuju na kiosku vodu.


Mnoge od njih kasnije smo sreli na autobusnom kolodvoru na Žabici. Jedu na klupicama nešto iz obližnjeg fast fooda. Novac ipak čuvaju za Zrće. Željni mladenačke zabave lišeni su potrebe za razgledavanjem grada u kojemu su prvi put i u koji možda više nikada neće doći, osim na povratku s Paga. Na Žabici, među mnoštvom mladih ljudi s golemim naprtnjačama, teško je ne razaznati stranca. Tako srećemo i Evu iz Slovenije, iz Nove Gorice. E, ona ne ide na Zrće.


 – Idem u Rabac.


 – Zašto baš Rabac?


 – Tamo mi živi dečko, često idem k njemu, Rabac je moja destinacija, smije se Eva. Cijenu za autobus iz Nove Gorice platila je 13 eura, kaže da imaju popuste za putovanje u Hrvatsku.