Zastupnica GLAS-a

Prvi intervju Nade Turina Đurić nakon teške bolesti: ‘Želim se vratiti politici i graditi naprednu Hrvatsku’

Tihana Tomičić

Foto Ivica Tomić

Foto Ivica Tomić

Premalo je papira i tinte za popis svih grijeha HDZ-a prema ovoj zemlji i narodu, a premalo vode da se to opere ili proguta. Afere će nicati svaki tjedan, radit će se samo ono što se mora, ništa od reformi neće biti. Hrvatskih građana je sve manje, sve je lakše dobiti izbore ako se dobro organiziraš u svom portunu, imaš za par janjaca, malo straha u kosti i evo ti vlasti. Samo ne znam kad ćemo se probuditi mi u Hrvatskoj? 



Bio je početak listopada prošle godine, i samo dan nakon što je dala intervju našem listu o uobičajenim dnevnim aktualnostima, saborska zastupnica GLAS-a i bivša gradonačelnica Kraljevice te bivša zamjenica župana PGŽ-a Nada Turina Đurić doživjela je puknuće aneurizme u mozgu. Nakon toga, operirana je i potom se, iznad svih očekivanja, odlično oporavila od teške bolesti koja ju je držala prikovanom za bolnicu i krevet gotovo dva mjeseca.


Danas ide na fizioterapije i napreduje svakoga dana u svakom pogledu, a prvi put se u javnosti ponovo oglasila prije nekoliko tjedana pismom koje je kao zastupnica poslala županu Zlatku Komadini u vezi s plutajućim LNG terminalom, kad je on pozvao sve zastupnike na sastanak. Za razliku od drugih na tom sastanku, a i većine javnosti na Kvarneru, ona ne smatra da bi plutajući LNG bio problem. U prvom razgovoru za medije od povratka u politiku, Nada Turina Đurić kaže:


– Župan je uputio poziv za sastanak, kako sam znala da najvjerojatnije neću moći prisustvovati uputila sam ispriku i dvije rečenice o stavu GLAS-a o LNG terminalu: prvo, GLAS podržava izgradnju LNG terminala; drugo, hoće li on biti smješten na kopnu kao tzv. fiksni ili na moru kao plutajući, na to pitanje bi po meni trebala dati odgovor struka, a ne politika. To je ono što sam napisala županu. I da sam na njegovom mjestu, toga bih se i držala, kaže.


Oštra na jeziku




Podsjeća da je to otprilike bio i stav Županije dok je bila zamjenica Komadini prije osam godina.


– Pitate me zašto se stav oko LNG-a promijenio? Odgovore trebate potražiti negdje drugdje. Radi se o velikim ulozima i velikim interesima koji nadilaze naš lokalni ili nacionalni doseg i gotovo sam sigurna da su veliki igrači odlučili uvući politiku u to kako bi provjerili odnose snaga i stanje »na terenu«. Ako ne budemo znali adekvatno odgovoriti, vjerojatno neće biti ništa od tog terminala. To ne bi bilo čudno jer Skupština PGŽ-a je još 1994. godine raspravljala o terminalu, a kao što znamo u svih proteklih 24 godine nije se dogodilo ništa. A više puta se tema otvarala. Nisam sklona teorijama zavjere, ali taj projekt, kao da je netko prokleo. Ako ćemo se voditi samo interesima vlasnika terena i investitora, sigurno ćemo pogriješiti, ali i ako budemo podržavali samo negativne stavove javnosti, isto ćemo pogriješiti. Zato, kao što sam rekla, treba donijeti odluku: da, želimo terminal, preuzimamo određene rizike koje nam on nosi i unaprijed tražimo garancije za onečišćenje i ugrožavanje okoliša u moru, na moru i na kopnu. Prvog kojem se dokaže da se ogriješio o te odluke, bio on vlasnik, direktor ili političar, treba strpati u zatvor i to na duže vrijeme, kaže Nada, koja očito ostaje jednako oštra na jeziku.


– Meni će taj terminal biti pod nosom i objektivno meni bi privatno odgovaralo da ga uopće ne bude, ali političar bi morao razmišljati korak naprijed. Trebaju nam čišći energenti, trebaju nam raznoliki energenti, jeftiniji… Naravno da to sa sobom nosi i određene ustupke, rizike i odgovornost, kaže ona, dok razgovaramo u kafiću u njezinoj Kraljevici gdje joj svako-toliko prilaze sugrađani i rukuju se, zadovoljni što je ponovo vide »u điru«.


Nužna opcija 


Nakon svega, neminovno je pitanje misli li se nastaviti baviti politikom – evidentno je da hoće, i u tom kontekstu pitamo je je li, nakon više mjeseci djelovanja GLAS-a, zadovoljna kako stranka napreduje. Zanima nas kaje li se što se HNS podijelio, smatra li da se možda više moglo postići u savezu s HDZ-om, nego osnivanjem nove stranke, čiju je infrastrukturu veoma teško ispočetka graditi. Uostalom, argumentiramo mi u razgovoru, Plenkovićev HDZ danas nije ni protiv kurikularne reforme, ni protiv Istanbulske konvencije, dapače dojam je da Plenkovića čak treba podržati u odnosu na rigidnu desnicu.


Foto Ivica Tomić


Foto Ivica Tomić



– Osnivanje stranke GLAS je bilo uvjetovano političkim nestankom HNS-a kao liberalne stranke centra kojoj smo pripadali. Budući da je nas četvero saborskih zastupnika, dakle ja, Anka Mrak-Taritaš, Vesna Pusić i Goran Beus Richembergh, istjerano iz HNS-a jer smo se usprotivili podržavanju HDZ-a i uključivanju u vlast s desnicom, za nastavak političkog djelovanja osnovali smo stranku GLAS, Građansko-liberalni savez. Ne kajem se zbog HNS-a. Žao mi je da je jedan dobar politički projekt kao što je bio HNS sada mrtav. Puno je ljudi bilo uključeno u taj projekt i žao mi je da su prevareni, kao i birači koji su dali glas na izborima. Sada nam ide vrlo dobro i vrlo je dinamično. Svaki tjedan se osnivaju podružnice, pridružuju nam se ljudi koji nikada nisu bili aktivno u politici, a sada to žele kroz našu stranku GLAS. Ključni razlog aktiviranja ljudi je to da nas smatraju političarima koji imaju svoj stav što nije na prodaju i koji nije predmet političke trgovine za fotelje i pozicije. No, to je samo inicijalni razlog, mi želimo da nas ljudi prepoznaju i kroz zalaganje za određene politike. Želimo da nam se pridruže i oni koji nas podržavaju, a ne žele biti u članstvu stranke, ali žele nekim svojim znanjima, aktivizmom pridonijeti slobodi, odgovornosti u politici, ili možda samo pristojnosti i kulturi politike, gdje smo kao društvo užasno deficitarni. Mi moramo mijenjati društvo, političku atmosferu i komunikaciju. Politika je postala prostor populizma u najgorem smislu te riječi i poligon za pljuvanje po svima i svačemu. Mi ćemo svoje politike stvarati, graditi i prezentirati u suradnji s građanima koji žele živjeti u jednoj pristojnoj i naprednoj europskoj zemlji. Ja sam uvjerena da je takva politička opcija nužna Hrvatskoj i mislim da ćemo upravo suradnjom s Pametnim i IDS-om kroz Amsterdamsku koaliciju u sljedećim izbornim ciklusima pokazati da u Hrvatskoj postoji i politički centar, odnosno da postoji i bolji politički izbor od dosadašnjeg.


Rovovska bitka 


Na pitanje kako vidi sudbinu SDP-a i suradnju s tom strankom, s kojom je i osobno dugo surađivala i u Županiji i u nacionalnim koalicijama, kaže da su oni u potrazi za svojim identitetom i svojim novim liderima, odnosno izgradnji lidera.


– Vjerojatno da ćemo surađivati, ali za sada najviše se posvećujemo pridobivanju onih članova i simpatizera koji nisu obilježeni tradicionalnim politikama koje vuku korijene iz Drugog svjetskog rata koji bi samo nastavili ovu rovovsku bitku crvenih i crnih. Želimo da ljudi počnu slobodno disati, kreativno raditi i uživati u najljepšoj zemlji na svijetu. Za sada smo isključivo koncentrirani na suradnju sa strankama Amsterdamske koalicije s kojima uspostavljamo jedan kvalitetan odnos pun povjerenja i općenito dobre atmosfere. U suradnji s tim strankama želimo ponuditi jednu pristojnu, građansku, liberalnu opciju koja će ponuditi konkretna rješenja za probleme u kojima se Hrvatska trenutačno nalazi.


Na upit o tome misli li da Hrvatsku opet čekaju novi izbori, s obzirom na tanku većinu HDZ-a u Saboru i sukobe u toj stranci, kaže:


– Izbori? Kako nas je krenulo, moglo bi biti (smijeh), ali mislim da premijer ovo može voziti do kraja. Afere će nicati svaki tjedan, radit će se samo ono što se mora, ništa od reformi neće biti. Stara obećanja se opet nude, svi znaju da ništa o toga nema, ali opet glasaju za svoje provjerene kadrove. Hrvatskih građana je sve manje, sve je lakše dobiti izbore ako se dobro organiziraš u svom portunu, imaš za par janjaca, malo straha u kosti i evo ti vlasti. Samo ne znam kad ćemo se probuditi mi u Hrvatskoj?


Nisam pesimist 


Unatoč svemu, kaže, nije pesimist.


– Ma ne, nisam pesimist, mislim da je ovo realnost, ali na nama je u GLAS-u da svojim politikama ponudimo novi optimizam građanima Hrvatske.


Što se tiče HDZ-a i podrške nekim »zdravim« snagama u toj stranci, kaže:


– Premalo je papira i tinte za popis svih grijeha HDZ-a prema ovoj zemlji i narodu, a premalo vode da se to opere ili proguta. Pitanje ratifikacije Istanbulske konvencije je razotkrilo jad i bijedu Plenkovićevog HDZ-a jer sam vrh stranke, dakle zamjenik predsjednika, politički tajnik i potpredsjednica Maletić, nasjedaju na sumanute konstrukcije o rodnoj ideologiji koje proizvode opskurne udruge. Što se tiče kurikularne reforme, svima je već jasno da je taj projekt, barem onako kako je zamišljen, propao. Nitko više ne spominje cjelovitu kurikularnu reformu, već isključivo parcijalna rješenja i nekakve pilot-projekte. Imate ministricu koja gura jedan takav pilot-projekt, a istovremno njen državni tajnik sugerira školi u koju mu ide dijete da ne sudjeluje u tom pilot-projektu, kao ni škola u kojoj je bila zaposlena pomoćnica ministrice. Sam natječaj za članove ekspertne radne skupine pokazao se netransparentnim, pa se pitam o kakvoj mi to kurikularnoj reformi uopće možemo govoriti. Plenković se čini kao manje-više pristojan političar desnog centra, ali su mu ruke vezane konopcima konzervativnih i klerikalnih struja u i oko HDZ-a. Svaki put se začudite i koliko su ustvari moćni u kočenju ove države prema prosperitetu, slobodi, znanju. Mislim da oni koji povlače konce takve politike jako dobro znaju da sa slobodom, napretkom i znanjem dolazi neovisnost pojedinca koji više neće glasati za konzervativne desničare. To bi im bio kraj. Zato se oni bore. Bore se za moć u neznanju. Dosta dobro im ide, na žalost. I dok je tako, GLAS im neće držati ljestve, rezolutna je Nada Turina Đurić.


Bez patetike 


Po svemu sudeći, nemoguće je da se nakon ovog bolovanja ne vrati svojoj strasti, politici. A o bolesti govori bez imalo patetike, ne opširno, ali također ni ne skriva što se sve dogodilo.


– Što se tiče moje bolesti, sada je, kako se ono kaže – mila majka (smijeh). Dakle, ni liječnici ne vjeruju da je takvo jako krvarenje u mozgu ostalo bez značajnijih posljedica. Ali sama činjenica da sam gotovo nepomično ležala dva mjeseca, unazadila je moje fizičke sposobnosti. Ostala sam bez kondicije, iako je ni prije nisam imala bog zna što. Sada to treba vratiti, a uz to proći nekoliko krugova kontrola kod liječnika, zatim rehabilitacija… Ima posla. No, ja se nadam da ću do jeseni biti u formi koju liječnici očekuju kako bih se vratila poslu. A svima koji se bave sličnim poslovima preporučujem da kontroliraju krvni tlak, srce, da ne puše, da voze bicikl, trče, šeću, plivaju… kad god mogu. Zahvaljujem svima koji su mi na bilo koji način pomogli olakšati ovu ružnu životnu epizodu, a najviše obitelji i prijateljima, govori na kraju Nada Turina Đurić