Kako prevladati bračne krize

Program praćenja mladih bračnih parova Riječke nadbiskupije: U deset godina nitko se nije razveo

Mirjana Grce

Snimio Vedran KARUZA

Snimio Vedran KARUZA

Cilj je podrška mladim bračnim parovima u stvaranju čvrstih i zdravih temelja obitelji, educirati ih kako smanjiti i prevladati bračne krize. Program je dosad prošlo više od 150 parova i nije zabilježen razvod braka niti jednoga od njih



   


    – Razlike između pojedinaca u grupi su njezina snaga. Nije cilj grupe da svi imamo iste teme i da isto mislimo. Mi svi imamo jako različite živote i različita iskustva, a funkcija grupe je da kad podijeliš dobivaš snagu i da kad izađeš odavde osjećaš da nije tako teško živjeti bračnu ljubav i roditeljstvo, poručuje voditeljica Sošić Antunović. 


   


Programi otvoreni svima 




   


    Ured za obitelj program Praćenje mladih bračnih parova provodi u četiri riječka dječja vrtića, ne samo vjerska vrtića, a okupljaju se i oni koji imaju djecu u tim vrtićima i oni koji nemaju djecu, pa i njihovi prijatelji i znanci koji su za program čuli i uključili se. Nisu svi ti mladi vjenčani u Crkvi, ali su se uključili jer osjećaju da im treba podrška, i naravno programi su otvoreni svima. U radionicama se, među ostalim, uči kvalitetnoj komunikaciji u braku, međusobnoj predanosti, uvažavanju i poštivanju partnera, objasnili su u Uredu za obitelj Riječke nadbiskupije. 


   


Muž je mijenjao sebe radi mene, a ja sebe radi njega 


   


    Mlada supruga i mama Dunja Srdoč ispričala je o neslavnim počecima svoga braka i načinu na koji se sve okrenulo na dobro, u brak koji je postao »pjesma«. 


    – Prva godina braka bila nam je toliko teška da sam se pitala: Pa zar je ovo brak?. Shvatila sam da čovjek treba mijenjati sebe i počela sam intenzivnije raditi na sebi, a i moj suprug također je počeo raditi na sebi. To znači biti svjestan svojih mana i svojih slabosti, a ne samo prigovarati zbog nečeg. Moj muž je mijenjao sebe radi mene, a ja sam mijenjala sebe radi njega. To je ključ uspjeha i mi imamo dobar brak, rekla je Srdoč, a voditeljica Sošić Antunović sumirala je da je to po onom katoličkom »Ljubi prvi«. 


    – Da, »Ljubi prvi« svjedočim iz svog iskustva, poručila je Srdoč


    Ususret drugom Nacionalnom susretu hrvatskih katoličkih obitelji koji će se 19. travnja održati u Trsatskom svetištu posjetili smo skupinu roditelja, polaznika programa za njihovog susreta u Dječjem vrtiću kod časnih sestara milosrdnica »Zvjezdica mira«. Takvi susreti roditelja djece koja polaze ovaj vrtić, otvorenog su tipa – nisu za roditelje obavezni, niti su zatvoreni za one čija djeca nisu polaznici vrtića ili one koji nemaju djecu, a niti su roditelji obvezni dolaziti kao par.    


Trogodišnji program


– Program je sastavljen na temelju sličnih kvalitetnih programa i dobrih iskustava iz svijeta. Prije svega dolaze ljudi koji su motivirani, koji žele raditi na svom odnosu, koji žele dobar odnos i brak. Osim toga, činjenica je da su prve godine braka i rane godine roditeljstva najkriznije za svaki bračni odnos. Tada ljudi mijenjaju svoje prioritete, mijenjaju i preispituju sebe, i to su najveći izazovi s kojima se suočavaju. Ako nemaju podršku da prevladaju krize koje nekad izgledaju gore nego što stvarno jesu, onda mogu pokleknuti tako da se raspadne cijeli obiteljski sustav. Ako pak imaju podršku, a ovaj program je jedan od vidova podrške, onda je puno veća šansa da se sačuvaju, upućuje voditeljica ovog programa u vrtiću »Zvjezdica mira« psihologinja Ivana Sošić Antunović, vanjska suradnica Ureda za obitelj ne samo u ovom programu nego i u programu Priprema za brak. 


    Ovaj trogodišnji ciklički program s 30 tema, zapravo ciklus radionica koje se održavaju jednom mjesečno organiziran je na način da djeca dolaze s roditeljima, no za vrijeme susreta roditelja djecu čuvaju tete. U večeri novinarskog posjeta bračni parovi su razgovarali o slobodnom vremenu roditelja male djece. Pa iako je jedan mladi tata u šali konstatirao da o tome samo sanjaju, Sošić Antunović im je obrazložila koliko je važno da ponekad nađu malo vremena i samo za sebe, i za sebe osobno i za zajedničke trenutke s bračnim partnerom. 


    – Ne treba oko toga imati grižnju savjesti, a to je važno zato što nas naša djeca trebaju i kao primjer. Važno je da ljudi nađu vremena malo za sebe, pogotovo kada smo roditelji male djece, iako to izgleda kao nemoguća misija. To je nužno, jer na svakom odnosu koji nam je važan moramo raditi, moramo biti budni i na nj paziti, rekla je voditeljica grupe. 


   


Mislili da sve znamo


Na tom susretu roditelji su razgovarali o svojim iskustvima, podijelili zabrinutosti, osjećaje i nedoumice, rasteretili se, tražili savjet, međusobno se ohrabrili. 


    – Na ovakvim grupama roditelji vide da teret i brige roditeljstva i bračnog života dijele s drugim ljudima, da i drugi imaju slična pitanja, i da ih i drugi prolaze na sličan način. Tu smo jedni drugima za podršku, za ideje, da se zajedno i pomolimo, da se i nasmijemo i tako prevladamo neke stvari. Nisam najgori tata ili najgora mama na svijetu ako se osjećam umorno, ako poželim ponekad malo vremena provesti bez djeteta, ili ako mi treba neka podrška, čulo se na sastanku. 


    – Naša iskustva iz ove radionice su izvrsna. Suprug i ja krenuli smo u radionicu puno prije nego što je naša kći bila u dobi za vrtić, a motiv je bio što smo mi sami imali loša sjećanja na svoj vrtić. No, radionice su nas potpuno razuvjerile u našim strahovima, štoviše, malena je dolazila s nama i bila na čuvanju s drugom djecom kod časne, pa kad je krenula u vrtić nije bilo nikakvih problema. U braku samo više od 20 godina, a u vezi 30 godina. Mislili smo da smo već sve teme apsolvirali, da sve jedan o drugome znamo, da znamo što onaj drugi misli, no voditeljica Ivana nas je u tome razuvjerila. Krenuli smo prema grupi ipak s nekom podozrivošću, no ovdje smo štošta raspravili i često doma citiramo što smo ovdje čuli. Jednostavno, zadovoljni smo, iznijela je svoje iskustvo Lidija Bilić-Zulle rekavši da su ona i suprug veliki fanovi radionice, štoviše da su ti susreti pomogli i njihovom braku. 


    Kako ovaj program bračne parove uči i kvalitetnoj komunikaciji, pitali smo i o tome. 


    –Komunikacija je jako važna i to svaki oblik komunikacije. Naše krize u braku su sve bile kad je naša komunikacija utihnula, ne kada bismo se posvađali ili istjerivali nešto načistac. Ozbiljne situacije koje smo imali, a imali smo ih – i laže svatko tko kaže da takvih situacija nema – bile su kada je izostala komunikacija, rekla je Bilić-Zulle.   


Ključ je komunikacija


Zadovoljstvo što njihovo dijete ide u ovaj vrtić i što su dio ove grupe izrazio je i bračni par Rajka Alfreider Horvat i Željko Horvat.


    – U braku smo od 2007., a zajedno smo 17 godina. Željeli smo da naše dijete ide u ovaj vrtić jer želimo takav odgoj, želimo pristup kakav se ovdje njeguje. Grupe su koncipirane tako da svaka ima odgojitelja laika i časnu sestru. A na ovu grupu dolazimo zato što su ovdje ljudi koji su otprilike u istim izazovima kao i mi. Tako je lakše neke stvari podijeliti i razumijeti, a lakše je i nositi se s izazovima, objasnila je Rajka Alfreider Horvat podsjetivši i na sentencu De Saint-Exupérya: »Ljubav ne znači međusobno se gledati, već gledati zajedno u istom smjeru«. Njezin suprug Željko objasnio je da riječke časne sestre milosrdnice poznaje takoreći cijeli život, od kad je krenuo u školu i na vjeronauk, da su uvijek bile dobre i da je želio da njegovo dijete ide baš u njihov vrtić. Kao roditelji smo zadovoljni, a i kao bračni par smo zadovoljni s ovim radionicama koje su nam ponuđene, poručio je Željko Horvat. 


    Bračni par Andrijanu Belavić Filipović i Marina Belavića pitali smo jesu li teme koje im nudi radionica za njih pogođene i kažu da jesu, da je riječ upravo o pitanjima koja i njih kao mlade roditelje i mlade ljude zaokupljaju. Pri tome izdvajaju da je u braku uz ljubav, esencijalna komunikacija. 


    – Drago mi je da i mi dolazimo na ove radionice. Ispadne u jednom trenutku da mi roditelji prestanemo ulagati u sebe i svoj odnos, a koncentriramo se samo na djecu. Radionice nas podsjećaju da moramo ulagati i u sebe i svoj odnos, a najbitnije što smo ovdje vidjeli je to da svi imamo otprilike iste probleme i pitanja, da nam se ne događa ništa što već i drugima nije i da ništa nije nerješivo. Osim toga, kad se pitanje iznese već je 50 posto toga riješeno, rekao je Belavić.    


Puno naučila


Podršku ove grupe ljudi, često i podudarnost u životnim stavovima i pitanjima osjeća i Zrinka Wagner, majka dvoje djece od kojih jedno ima motoričke probleme. Kao i Dunja Srdoč i ona na susrete dolazi bez supruga, no naglašava koliko joj je ta podrška važna. 


    – Ovdje mogu o svemu razgovarati. Kad smo u listopadu imali problema jer nismo dobili asistenta u nastavi, svi su mi ovi ljudi dali podršku i to je jako lijepo, i važno mi je. A što se tiče braka, ovdje sam puno naučila. Prije sam uvijek nešto tražila, zahtijevala, a sada mislim da sam prešla na »Ljubi prvi«, rekla je Wagner. 


    Lidija Bilić-Zulle s ostalim roditeljima koji pohađaju ovu grupu zaključuje da su im životni izazovi slični, a da su i rješenja slična; isto tako, da su ovakvi susreti bračnim parovima potrebni jer nekad se život tako posloži »da se ne vidi šuma od stabala ili stablo do šume«. 


    – Ovakve grupe-radionice otvaraju taj pogled. Ovakvo što trebao bi imati svaki vrtić, škole još više, poručuju polaznici grupe.