10 godina rada Specijalne bolnice dr. Nemec

Prof. dr. Nemec: Najteže mi je kad pacijent podigne kredit za operaciju u privatnoj klinici

Barbara Čalušić

Mnogi pacijenti ne mogu izdržati dugo čekanje i odlučuju se na operaciju u privatnom sektoru i tako zapravo plaćaju zdravstvenu uslugu dvaput: jednom kroz zdravstveno osiguranje koje redovito uplaćuju, a drugi put kod privatnika kojem država ne omogućuje sklapanje ugovora s HZZO-om



RIJEKA  Više od 8.000 pacijenata koji u Matulje dolaze iz svih zemalja bivše Jugoslavije, ali i gotovo sa svih kontinenata, preko 1.000 operacija godišnje i 29 zaposlenih od čega je šest iskusnih specijalista ortopedije, rezultat su deset godina rada Specijalne bolnice dr. Nemec.


Njezin osnivač i vlasnik, poznati ortoped prof. dr. sc. Boris Nemec, prisjeća se da je radeći više od 30 godina u Klinici za ortopediju u Lovranu uvijek zamišljao kako će svoj radni vijek završiti u nekoj bolnici koja nalikuje brojnim inozemnim centrima koje je obilazio tijekom stručnih usavršavanja.    – Prva ideja bila je napraviti polikliniku s operacijskom salom za manje operacijske zahvate. Dignuo sam kredit i napravio ovu zgradu, no kad sam počeo raditi, dolazili su moji pacijenti iz bolnice u Lovranu sa zahtjevima za ugrađivanjem endoproteza koljena i kukova. Razmislio sam i odlučio početi raditi i te složenije operacije, najprije ugradnju umjetnih zglobova koljena, pa zatim i kukova. No, sve to je zahtijevalo da se poveća broj zaposlenika jer ovdje nas je prije deset godina počelo troje: administratorica, spremačica i ja. Što se više širio posao rasli smo i mi, pa tako danas imamo 29 zaposlenih. Od toga je 7 liječnika: 6 ortopeda i jedan anesteziolog. Ponosni smo da imamo 2 naša ortopeda čiju je specijalizaciju financirala upravo naša bolnica. A počeli smo u jesen 2004. godine i nakon godinu dana imali smo već 300 obavljenih operacija. Zadnjih nekoliko godina radimo prosječno 1.000 operacija godišnje, govori Nemec.   


Nakon završenog fakulteta, ortopedija nije bila prvi izbor Borisa Nemeca. Želio je specijalizirati opću kirurgiju, no igrom slučaja završio je u bolnici u Lovranu. Nikad nije zbog toga požalio.    – Ortopediju sam izabrao na neki način slučajno. Jako sam želio opću kirurgiju. Došao sam u Rijeku na studij i kako sam se ovdje oženio, ostao sam živjeti u Rijeci. Kirurgiju kao specijalizaciju nije bilo moguće dobiti u riječkoj bolnici, pa sam pokušao u Lovranu. Mogu reći da sam uvijek u životu imao sreće jer me nakon šest mjeseci boravka u Lovranu, tadašnji šef primarijus Andrić, pitao jesam li zainteresiran za specijalizaciju ortopedije. U tih pola godine rada u Lovranu svidjela mi se ortopedija i pristao sam. Nakon specijalizacije radio sam u Lovranu, u izuzetno kvalitetnoj ustanovi, sa stručnjacima od kojih sam jako puno učio. Osim toga, ukoliko ste željeli učiti, tada se bez problema moglo ići u inozemstvo, pa sam znao biti i po dva mjeseca u inozemnim centrima na edukaciji, prisjeća se poznati ortoped.


Brzina i tehnika


Najzastupljenije su artroskopije gdje se rade operacije meniskusa, hrskavice i križnih ligamenata. Slijedi endoprotetika, ugrađivanje umjetnih zglobova koljena i kukova te ostale operacije koje se obavljaju u manjem broju. U proteklih deset godina u ortopediji su se dogodile razne promjene. Jedna od njih je tehnika rekonstrukcije križnih ligamenata koja je omogućila da operacija traje između 35 i 40 minuta. Sa starom tehnikom tijekom jednog dana moglo se obaviti svega dvije operacije, a danas ih ortopedi Specijalne bolnica dr. Nemec u jednom danu učine i deset. Unaprijeđena je i tehnika ugradnje endoproteze kukova i koljena, što je dovelo do skraćivanja trajanja operacija koje danas traju i sat vremena kraće. Sve to je za pacijenta daleko manja trauma, a smanjuje se i opasnost od infekcija.    – Kada su u pitanju infekcije, u našoj bolnici mi gotovo i ne znamo za njih. Zašto je to tako? Organizirali smo operativni program u prva tri dana u tjednu, dok se ostale dane operacijske sale temeljito čiste i steriliziraju. Pacijenta za kojeg postoji sumnja da donosi neku infekciju operiramo u posebnoj operacijskoj sali kako se operacijski blok ne bi kontaminirao. Kada nam na operaciju dolaze pacijenti koji su prethodno bili operirani u drugim bolnicama, redovito im uzimamo briseve za mikrobiološku dijagnostiku i u dosta visokom postotku nađemo vrlo patogene bakterije, upozorava Nemec.    Specijalna bolnica dr. Nemec ima dnevnu bolnicu za jednostavnije artroskopske zahvate nakon kojih pacijent odlazi kući isti dan, kod operacije križnih ligamenata pacijent ostaje jednu noć, a kod ugradnje endoproteze pacijenti ostaju u bolnici pet dana. Najmlađa osoba kojoj u bolnici ugrađena endoproteza imala je 21 godinu, a najstariji pacijent imao je 95 godina.   

Država kao maćeha


– Endoprotetika se ne može raditi svugdje i ne može je raditi svatko. Liječnik koji godišnje ugradi samo desetak umjetnih zglobova ne bi smio to raditi. U nekim zemljama postoji jasan kriterij da operater s manje od 40 ugrađenih endoproteza godišnje ne može raditi taj posao. U inozemstvu postoji i registar endoproteza koji mi nemamo. Kad bismo to imali, odmah bi se znalo koliko koja bolnica godišnje napravi operacija ugradnje umjetnih zglobova i s kakvim rezultatima. Tako bi se profilirali centri izvrsnosti u kojima bi se najbolje radile određene vrste operacija, a ne da svi rade sve. Na taj bi se način uštedjelo puno novca u zdravstvu, smatra Nemec.



Druga, a mnogima možda i prva asocijacija na spomen imena Borisa Nemeca, definitivno je nogomet. Kao liječnk hrvatske nogometne reprezentacije, u 18 godina izmijenio je sedam izbornika i bio dio nogometne ekipe na brojnim nastupima naše reprezentacije. Nemec priznaje da voli nogomet od malih nogu, a ljubav prema ovom sportu našla je svoje mjesto i u ortopediji.    – Kao mali stalno sam ganjao loptu. Kad sam počeo studirati, nisam više imao vremena za nogomet, no na moju sreću, nisam ga baš ni dobro igrao. S obzirom na to da sam bio jako vezan za sport, s još nekoliko kolega organizirao sam Ligu veterana. Osnovali smo nogometnu ekipu Medicinar u kojoj su igrali prvenstveno liječnici. I u bolnici u Lovranu četvrtkom se redovito igrao nogomet poslije radnog vremena. Igrali smo uvijek: i kad je bilo 38 stupnjeva u hladu, i kad je igralište zameo snijeg i led, pa čak i kad je na riječkom području oglašena uzbuna zbog zračnog napada. Čim smo vidjeli da nema aviona, izašli smo natrag na igralište. Kako sam uvijek bio u nogometu, počeo sam se baviti koljenom i povredama sportaša. Dolazili su mi sve poznatiji sportaši, pa sam tako jednom uspješno operirao jednog igrača Dinama, a Ćiro Blažević mi je rekao: »Sine, ti si jako dobar i bit ćeš doktor reprezentacije«. Nisam baš u to previše polagao nade, no nakon dva tjedna doista mi je stigao poziv za utakmicu naše reprezentacije protiv Engleske na Wembleyu. Od sreće nisam znao što bih, Wembley sam prije samo gledao na televiziji i razmišljao hoću li ikad imati priliku posjetiti ga kao gledatelj. Eto, tako sam ušao u reprezentaciju i u njoj sam već punih 18 godina, kaže Nemec.


   Na pitanje kakav je tretman države danas prema privatnom zdravstvu u Hrvatskoj, Nemec kaže – maćehinski. Država u privatne bolnice u Hrvatskoj nije ništa uložila, nema briga o zaposlenicima, uređajima i infrastrukturi, a ne želi iskoristiti te resurse za skraćivanje predugih listi čekanja. Ukratko, ističe Nemec, zdravstvena politika uporno ignorira postojanje privatnih ustanova i njihov potencijal.


Liste čekanja


– Tri godine imali smo ugovor s HZZO-om i pacijenti su bili jako zadovoljni, brzo su bili operirani, a mi smo rasteretili na jedan način državne bolnice. Međutim, došao je novi, sada već bivši ministar, koji je sve to ukinuo. Liste su sad velike, a priče o brizi za pacijente sve više nalikuju na bajke. Kakva je to briga o pacijentu kojeg ste pustili da na operaciju zamjene kuka čeka od dvije do pet godina, ovisi kako u kojoj bolnici? S druge strane imate kapacitete u privatnim bolnicama da se po istim cijenama kao u javnom zdravstvu napravi ta operacija. Koliko će taj pacijent koštati zdravstveni sustav dok čeka na svoj umjetni kuk? Koliko će popiti lijekova protiv bolova, koliko puta ići u toplice, kod liječnika na pregled? Mnogi pacijenti ne mogu izdržati tako dugo i odlučuju se na operaciju u privatnom sektoru i tako zapravo plaćaju zdravstvenu uslugu dvaput: jednom kroz zdravstveno osiguranje koje redovno uplaćaju, a drugi put kod privatnika kojem država ne omogućuje sklapanje ugovora s HZZO-om i korištenje uputnica. Ušli smo u Europsku uniju i pacijent ima pravo otići u neku drugu zemlju i operirati se, ako predugo čeka. Međutim, naši propisi ne omogućavaju našim pacijentima da u slučaju dugih listi čekanja dođu u hrvatsku privatnu zdravstvenu ustanovu umjesto da ide u inozemstvo. Naime, HZZO priznaje troškove pacijentima ako u inozemstvu odu u državnu ili privatnu zdravstvenu ustanovu, ali ako odu u bilo koju domaću privatnu zdravstvenu ustanovu njima se trošak ne refundira, ističe Nemec koji kaže da mu je najteže čuti da je pacijent podigao kredit kako bi platio operaciju u privatnoj ustanovi, a istovremeno cijeli život izdvaja za javno zdravstvo u kojem na kraju ne može dobiti uslugu kad mu je potrebna. Od aktualnog ministra zdravlja očekuje da će promijeniti ove nelogičnosti i omogućiti da privatne zdravstvene ustanove postanu dostupne svim pacijentima.   


   Kao planove za svoju bolnicu Nemec ističe proširenje, ali i aktivnije uključivanje u razvijanje projekta zdravstvenog turizma jer, kako kaže, kvarnerska regija ima veliku šansu na tom području i trebala bi je iskoristiti. Kao primjer navodi Mađarsku koja od ulaska u Europsku uniju zarađuje puno novca u zdravstvenom turizmu, a sličan je primjer i Turska.


   – Kvarnerska regija ima prirodne resurse i kvalitetne liječnike koji su veliki potencijal koji treba iskoristiti. No to bez pomoći države neće ići. Naime, da biste privukli pacijenta iz Europe nije dovoljno imati samo stručni kadar, morate imati i vrhunski opremljen prostor kao i cijelu logistiku. Samo nekoliko ustanova zasad može konkurirati na tom zahtjevnom tržištu koje je doista veliko. A kvaliteta nam je najveća šansa, poručuje Nemec.