Novoizabrani predstojnik interne o stanju i planovima najveće klinike riječkog KBC-a

Prof. dr. Davor Štimac: Pacijente šokira dotrajalost bolnice

Barbara Čalušić

Slabost su neadekvatni prostori, velikim dijelom dotrajala oprema, a i sve prisutniji osjećaj nezadovoljstva takvim uvjetima rada generacije koja vjeruje da će svoju afirmaciju lakše postići u sredini gdje su uvjeti rada bolji, a kriteriji napredovanja jasniji, naglašava prof. dr. Davor Štimac

RIJEKA Prof. dr. Davor Štimac novi je predstojnik Klinike za internu medicinu koja svojih šest zavoda, nizom odjela smještenih na dva lokaliteta, 65 liječnika specijalista, 15 specijalizanata i 296 medicinskih sestara te sa sveukupno 470 zaposlenika predstavlja najveću kliniku riječke bolnice. Njegovo imenovanje, prema informacijama iz bolničkih kuloara nije teklo glatko, no novi predstojnik, odgovarajući na to pitanje ipak ne ulazi u detalje.  

 Mjerljivi rezultati


Iako je vaše imenovanje bio logičan slijed koji je podržavao neovisni dio stručne i akademske zajednice, kuloari tvrde da su postojali veliki prijepori oko vašeg imenovanja. Koji je uzrok navodnih problema oko imenovanja te kad očekujete imenovanje za predstojnika klinike, s obzirom da ste u statusu vršitelja dužnosti?  – Obzirom da sam posljednjih četrnaest godina obnašao ulogu zamjenika predstojnika Klinike za internu medicinu na lokalitetu Rijeka, zalagao sam se da klinika bude primjer objedinjenja kvalitetnog stručnog, znanstvenog i nastavnog rada. To je jedini put ka stvaranju osnove za Sveučilišnu bolnicu i upravo zato inzistirao sam na akademskim vrijednostima, pa smo na dijelu klinike koji sam vodio stvorili čak deset sveučilišnih profesora, gotovo u svakom trenutku imali po najmanje pet projekata Ministarstva znanosti, vodili niz međunarodnih kliničkih ispitivanja, publicirali u visokoindeksiranim međunarodnim časopisima, stvarali doktore znanosti po najstrožim svjetskim kriterijima u njihovim ranim tridesetim, organizirali niz međunarodnih sastanaka i kongresa, osvojili niz domaćih i međunarodnih stručnih i znanstvenih nagrada, vodili nacionalna stručna društva, stvorili referentni centar Ministarstva zdravlja za bolesti gušterače i uvodili svake godine nove endoskopske metode, kao i nova medikamentozna liječenja.




Klinika za internu medicinu ima 65 liječnika specijalista, 15 specijalizanata i 296 medicinskih sestara, sveukupno 470 zaposlenika. Ima 279 kreveta i 42 mjesta u dnevnim bolnicama, sa stopom popunjenosti preko 80 posto.



Rezultati rada koje smo kao dio klinike na lokalitetu Rijeka postigli su jasno mjerljivi, dostupni u današnjem vremenu putem interneta svima koji se njime znaju koristiti, pa samim time i usporedivi s rezultatima drugih. Medicina je jedinstvo znanosti struke i podučavanja i drago mi je da ste svjesni da upravo te kriterije koji su mjerljivi moramo uvažavati pri izboru ljudi koji će voditi klinike u akademskim sredinama. Očekujem da će u što kraćem roku, najkasnije do kraja godine, moj izbor biti potvrđen i putem natječaja za koji pripremam dokumentaciju o dosadašnjem radu kao i prijedlog programa rada Interne klinike u kojem ću pokušati uskladiti želje djelatnika Interne klinike s društvenim trenutkom u kojem se nalazimo i htijenjima bolesnika koja želimo zadovoljiti.




 


 Razdijeljenost


Koje su neuralgične točke klinike i kako ih je u ovom trenutku moguće riješiti?  – Temeljni problem je razdijeljenost klinike na dva lokaliteta, pa samim time i ponekad otežane mogućnosti liječenja multidisciplinarnog internističkog bolesnika. Slabosti su svakako prvenstveno neadekvatni prostori u koje desetljećima nije ulagano, potom velikim dijelom dotrajala oprema, a u posljednje vrijeme sve prisutniji osjećaj nezadovoljstva takvim uvjetima rada generacije četrdesetogodišnjaka koja vjeruje da će svoju afirmaciju lakše postići u nekoj sredini gdje su uvjeti rada bolji, a kriteriji napredovanja jasniji.


Kakve su vaše ambicije i što treba učiniti da bi KBC izašao iz sadašnje situacije koja ga uporno svodi na status bolnice na kraju grada, a odgovoran je za zdravlje 700.000 ljudi?   – Moje ambicije su da Kliniku za internu medicinu kao najveću u ovoj ustanovi, ali i kliniku s najvećim brojem sveučilišnih nastavnika, razvijamo kao mjesto sinergije kliničke i akademske medicine, otvoreno za horizontalno povezivanje sa svim internističkim strukama izvan interne medicine i vertikalno povezivanje po srodnosti sa kirurškim strukama. Nismo bolnica na kraju grada i to ne smijemo postati, ne smijemo dozvoliti da nas obuzme malodušnost provincijalizma, moramo prestati krivce tražiti isključivo u Zagrebu ili ovisno o povijesnom kontekstu nekim drugim gradovima našeg okruženja. Trebamo se pitati radimo li dovoljno, učimo li dovoljno i želimo li uz poštovanje etičkih i akademskih načela prepoznati mjerljive vrijednosti i stvoriti pozitivan kompeticijski duh. Samo tako moći ćemo zadovoljiti želje ljudi ovog kraja, bolesnih za liječenjem, a zdravih za radom i napretkom.


Dok ne dođe do preseljenja u novu bolnicu koja je predmet više nadanja nego vjerovanja, rješenje su još bolja komunikacija među lokalitetima s bolje organiziranim interkonzilijarnim službama, sanitarni i građevinski radova bez skupih preinaka, ali s postizanjem dostatne funkcionalnosti i urednosti prostora, nabavka prioritetne, najiskoristivije opreme i otvoren dijalog s liječnicima u kojem im treba biti ponuđena odgovorna mentorska edukacija u ustanovi i izvan nje uz izraženu mobilnost kadrova kroz europske edukacijske centre putem niza programa koji se nude osobito za generacije liječnika ispod četrdeset godina.


  


 Liste čekanja


Liste čekanja opće su mjesto hrvatskog zdravstva. Kako riješiti duga čekanja, primjerice na dijagnostičke pretrage gdje čekanja ponekad idu i do godine dana?


  – Razlozi zbog kojih se stvaraju liste čekanja su višestruki, međutim prvenstveno leže u počesto nepotrebnim indikacijama za pojedine pretrage, neadekvatnoj ili nedovoljno iskorištenoj opremi i nedovoljno dobro organiziranoj službi. Ipak, ako malo pažljivije pogledate, možete vidjeti da su one često vremenski jednake kao i prije tri ili pet godina. To pokazuje da je dio problema umjetan, jer da nije tako, liste bi progresivno rasle. U sustavu u kojem zdravstveno osoblje nije honorirano prema učinku, u kojem dio zdravstvenih djelatnika želi zadržati stručne monopole nad određenim pretragama te u kojem se zbog prethodna dva razloga potiče pacijente da pomoć potraže u privatnom zdravstvenom sektoru, liste čekanja teško će se smanjivati. Ipak, rekao bih da primjerice na Zavodu za gastroenterologiju kojeg vodim, posljednjih godina liste čekanja praktički ne postoje, a na specijalističke ambulantne pretrage, UTZ i endoskopske pretrage uglavnom se čeka manje od mjesec dana.  

 Oprema


Zavod za gastroenterologiju dobio je nedavno i novu opremu. Kakvo je generalno stanje opreme na Klinici?  – Zavod za gastroenterologiju prije nešto više od dva mjeseca dobio je vrhunsku endoskopsku opremu, kakve se ne bi postidjeli ni najveći europski centri i to je naravno dobro. No moram reći da se to ipak dogodilo pomalo neočekivano, možda čak dijelom i kao posljedica jedne moje izjave koju je objavio vaš list o dotrajalosti naših endoskopa.Obilazeći Kliniku na Sušaku uočio sam da pulmološka endoskopija vapi za novim uređajima, denzitometar na riječkom lokalitetu dotrajao je i na izdisaju, a niz je uređaja na klinici stariji od deset godina te traži hitnu zamjenu. No, ono što je puno šokantnije su prostori u kojima se nalazi najveći dio klinike – od bolesničkih soba i sanitarnih čvorova, pa do potpuno neadekvatnih prostora u kojima se obavljaju dijagnostički postupci. To je ono što bolesnici prvo vide i osjete se nelagodno.


Problem nedostatka liječnika i organizacije posla, vidljiv je i na Internoj klnici. Ljetos je zbog godišnjih odmora i bolovanja, primjerice, cijela intervencijska kardiologija bila je svedena na jednog do dva kardiologa.   – I ovo je ponovno pitanje odgovornosti pojedinaca koji vode sustave. Ako imate dovoljno kvalitetno i pravovremeno educiranih ljudi koji mogu obavljati pojedine zahvate takvi se problemi ne bi smjeli događati. Umijeće vođenja sustava je upravo u tome da predvidite pa samim time i prevenirate probleme, a ne da se čudite kada se oni dogode. Nisam upoznat s detaljima, ali rješenje je poprilično logično – trebamo više intervencijskih kardiologa. Ovi koje imamo su vrhunski, educirani u najboljim europskim centrima, njihova je obaveza da odgoje nove, a rukovodne strukture to moraju poticati.


  Već nekoliko godina zahtjev za podjelom Klinike na tri autonomne klinike stoji u nečijoj ladici. Što će se poduzeti po pitanju zahtjeva da KBC dobije Kliniku za kardiologiju i Kliniku za nefrologiju?  – To je jedno od najvažnijih pitanja, no promjenom imena ne mijenjamo sadržaj: prije desetak godina velik dio odjela preimenovali smo u zavode, sada te iste zavode možemo nazvati klinikama, no naziv zasigurno nije ono zbog čega će se ljudi ovdje liječiti, specijalizanti iz drugih ustanova educirati, a mi biti prepoznatljivi i izvan hrvatskih okvira. U ovom trenutku svi specijalisti na klinici bez obzira na subspecijalizaciju su internisti, tek za dvije godine imat ćemo prve subspecijaliste pojedinih grana koji se neće nazivati internistima, i rekao bih da tek u trenutku kada broj specijalista neke struke počne prelaziti broj internista, odvajanje te struke od Klinike za internu medicinu će biti nužnost. Osim o izdvajanju moramo razmišljati i o novim zavodima koji u ovom trenutku mogu izrasti iz odjela ili se osnovati u okvirima naše klinike – Zavodu za kliničku imunologiju i reumatologiju, Zavodu za kliničku prehranu i drugima.